Iako je ožujak tek počeo, pelješki školjkari već znaju da ni ove godine za blagdan Svetog Josipa neće biti Dana malostonske kamenice. Ljubitelji najpoznatijeg morskog afrodizijaka ponovno će biti na prinudnom postu, a Mali Ston drugu godinu zaredom neće dočekati tisuće gostiju koji su u redovima čekali na porciju kamenica i čašu vrhunskih peljeških vina.
A kamenice nisu odavno bile ovako izdašne, ukusne i zdrave kao sada. Aroma je vrhunska, no školjku se može kupiti samo na Pelješcu i pojesti pod vedrim nebom, u izvornom ozračju uzgojnih polja ili doma. Uzgajivačima krnja prodaja neće mnogo pomoći: u moru će ostati stotine tisuća kamenica vrhunske kvalitete i konzumne veličine. A nakon uspješnog upisa u Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla Europske unije, školjkari su vjerovali da će blagdan 19.ožujka na najbolji način najaviti sezonu 2021. i otkloniti egzistencijalnu neizvjesnost.
Prodaja "visi u zraku"
- Kamenice su kao loza: ako je jednu godinu ne orežete, ne dolazi više. I kamenice su višegodišnji kontinuirani rad od kojeg nema odustanka. Situacija je loša jer ih lani nismo prodali, nećemo vjerojatno ni ov sezone. Nadamo se pomoći države da bismo se održali na životu - priča uzgajivač Mario Radibratović. Bivši čelnik udruge Stonski školjkari Boris Franušić dodaje kako se protiv pandemije ne može:
- Valjda će sezona 2021. ipak biti bolja nego 2020. inače će sav trud propasti u more gdje, ako ostare, može uginuti 50 do 60 posto! Jedina nada je obećanje države da će sufinancirati dio proizvodnje i plaća zaposlenika. Inače, ove godine visi u zraku uobičajena prodaja 150 do 200 tisuća komada kamenica!
Idilični prizor pitoresknog Malostonskog zaljeva i mirnu morsku površinu remeti tek poneka barka kojom školjkari obilaze 'nasade' s kamenicama. O njima svjedoče stotine bova što se lijeno ljuljuškaju, a na prošlost školjkara podsjećaju drveni stokovi koji su još od 1927. godine u moru Zamasline, gdje ih je postavio Luko Maškarić, djed predsjednice udruge Stonski školjkari Marije Radić:
-Iako smo se nadali, manifestacije ni ove godine neće biti. Turistička zajednica je, da se ljudi ne grupiraju, predložila istodobno održavanje na više lokacija, a ne samo u Malom Stonu. To smo dogovorili da održimo kontinuitet, ali zbog pogoršanja epidemiološke situacije smo odustali, iako su stigle najave autobusa iz Makarske, Splita... Bolje je stati, nego postati novo žarište. Ne možemo gostima, kad već uzmu kamenice, reći da nema zadržavanja. Kako? Prodaja je minimalna, samo posredstvom virtualnih tržnica, a restorani ne rade. Lani je promet pao i školjkari su se našli u nezavidnoj situaciji. Muče se, moraju i dalje ulagati, proizvodnja se nastavlja, a prihodi su nula! Proizvodni proces od prikupljanja mlađi do stola traje dvije- tri godine. I treba imati sreću jer je bilo godina kad mlađi uopće nije bilo! Sve ovisi o vremenskim uvjetima i prirodnim ciklusima. Tu su i plimni valovi koji mogu povući cijele instalacije. Tad su štetu velike i traže nova ulaganja, rad i monitoring. Mlađ možda i ne uhitimo, a treba je "čupati" i slagati u velike, zatvorene zaštitne gajbe zbog ovrate koja ih proždire. Ovako, u moru će ostati dosta kamenica, bit će mortaliteta, obraštaja i velike štete. Srećom, Ministarstvo poljoprivrede nam je izašlo u susret i imat ćemo dosta izdašne kompenzacijske mjere. Ufamo se u sezonu: neka bude kao lani, bit ćemo sretni da se barem dio proizvodenog proda, da trud nije uzalud- opisuje aktualnu neizvjesnost Marija Radić.
EU sve plaća!
Udruga ima 37 članova, a još toliko je izvan udruge. Sad crpe zalihe, ali su optimistični iako će izostati manifestacija tijekom koje se proda 15- 20 tiosuća kamenica. Godišnje proizvedu 1,5- 2 milijuna komada koje nikad dosad nije bio problem plasirati. Nakon stjecanja zaštićene oznake izvornosti, certifikat se obnavlja svake godine, a cerificiranje financira Dubrovačko-neretvanska županija:
- To je prvi zaštićeni proizvod iz mora, a ove će ih godine certificirati 14 proizvođača. Ovo je specifična godina. Školjkari dosad nisu bili u ovakvoj situaciji jer smo ugostiteljima uglavnom sve prodavali! Jednostavno nismo imali što izvesti! Znali smo da je kamenica jedinstvena, posebna, tradicijski očuvana i nije im bilo teško mučiti se dvije- tri godine do konzumne veličine. Ako se do svibnja pandemija smiri, nadamo se da će mjere uroditi, a turizam iznova krenuti da bi uz poštivanje mjera odradili nekoliko mjeseci bez prekida - naglašava na kraju čelnica Udruge koja je pokrenula i izradu monografije Malostonskog zaljeva u kojoj će nakon dugo godina stare vještine i tradicija biti sažeti na jednom mjestu. Voditelj projekta je Vedran Kunica koji je pridonio i u dobivanju oznake izvornosti.
-Još od 2006. školjkari zajednički funkcioniraju kroz udrugu i većina proizvodnje kamenica je na njima, što je rezultiralo uspjesima. Za EU-oznaku izvornosti borili sm ose pet godina i dokazali da je posebna i različita od svih sličnih u Europi. Nakon tog priznanja, 14 školjkara je već zainteresirano za proces certificiranja. Oni čine većinu proizvodnje u zaljevu, ali na tom projektu nismo stali jer smo upravo dobili novac EU-fondova za marketing kamenice koji se temelji na oznaci izvornosti. Ta oznaka nije gotova stvar nego temelj brendiranja, a projekt kreće ovog mjeseca. Kakva god sezona bila, planiramo snažni marketing kako bi povećali protrošnju po osobi, jer je ona naš prepoznatljivi gastronomski proizvod, da se ona mora kušati te da im brendiranje poveća cijenu.
