Je li moguće zamrzavanje cijena hrane dok trgovci jednim okom gledaju domaće, a drugim strance?! Oni koji imaju apartmane živjet će dobro, a ovi drugi .....

Građani nisu osjetili smanjenje PDV-a na hranu od 1. travnja niti je ono zaustavilo poskupljenja pa ideja zamrzavanja cijena, kako to Vlada trenutačno čini s gorivom, zvuči dobro. Jedan od zagovornika je i bivši ministar financija Boris Lalovac, no među njegovim kolegama ekonomske struke baš i ne nailazi na podršku. U tom bi slučaju potrošači trebali biti svjesni negativnih posljedica i dobro promisliti jesu li spremni pristati na reduciranje ponude.

Uvijek netko nastrada

- Načelno sam protiv takvih mjera koje poništavaju funkcioniranje tržišta. Administrativno zaleđivanje cijena znak je odustajanja od tržišnog mehanizma reguliranja cijena. Povijesno gledajući, svako takvo administriranje i zaleđivanje rezultira nestašicama. Ako se pomadora mora prodavati za pet, a cijena bi trebala biti 15 kuna, tko će ih saditi? Ljudi će odustati od proizvodnje hrane tamo gdje nema ekonomske računice. E, sad, na što bi građani pristali, da hrane nema ni za koga ili da se nudi po cijenama koje će si netko moći priuštiti. Takvi se potezi možda mogu primijeniti kratkoročno, baš kao što Vlada to sad čini sa zamrzavanjem cijene goriva, ali uvijek netko nastrada, u ovom slučaju mali trgovci. Na duži rok to ne bi bila dobra odluka – komentira dr.sc. Tonći Svilokos, pročelnik Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku.

Država je već snizila stopu PDV-a na minimalnu moguću mjeru od pet posto na dječju hranu, jestiva ulja i masti, isporuku različitog vrsta svježeg ili rashlađenog mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, ribe, svježeg i suhog voća i povrća, jaja, maslac i margarin. Ni to nije zaustavilo rast cijena pojedinih proizvoda.

Dr.sc. Tonći Svilokos: "Načelno sam protiv takvih mjera koje poništavaju funkcioniranje tržišta"

Cropix/Cropix

- Jedino što država može učiti kako bi pomogla građanima u ovom trenutku je upravo to da se odriče svog dijela kolača smanjenjem stope poreza na ključne prehrambene proizvode ili trošarine u slučaju goriva. Međutim, što se više takvih instrumenata koristi, ponestaje municije. Pitanje je hoće li prostor smanjenja poreza i trošarina biti dovoljno dostatan da se prebrodi kriza. Država djeluje u okviru mogućnosti, a one su ograničene. Vjerojatno ne žele odmah potrošiti sav arsenal nego raspoređuju zalihe tih instrumenata koje imaju na raspolaganju – kaže izv. profesor s dubrovačkog Sveučilišta.

Nerealna očekivanja

Ovisni o uvozu hrane i pod utjecajem globalnog rasta cijena, ne možemo računati na zamrzavanje, smatra Nikolina Trojić, predsjednica HGK-Županijske komore Dubrovnik.

- Trebali bismo imati proračun jedne Njemačke koji bi mogao kompenzirati nalete povećanja cijena uvezene hrane. Kao ekonomist, smatram da je to nerealno očekivati - kaže Trojić i dodaje kako se smanjenjem stope PDV- a u travnju nije ni očekivao pad cijena. Tim se potezom trebalo zaštiti hrvatsku proizvodnju, odnosno domaće proizvođače koji su se našli na udaru poskupljenja prerađivačkih sirovina i hrane za stoku. U suprotnom, našli bi se u nezavidnom položaju, posve nekonkurentni na tržištu, i vjerojatno odustali od proizvodnje odnosno uzgoja pa bismo bili još ovisniji o uvozu.

Nažalost, nema institucije koja je dosad objavila takve podatke ili se bavila analizom primanja i potrošnje stanovnika samo dubrovačkog područja, ali je posve jasno kako su troškovi života viši nego u većem dijelu ostatka države.

Nismo ciljana skupina

Nevezano uz recesiju ili globalnu krizu, cijene u trgovinama turističkih središta u sezoni i inače ostavljaju snažan dojam, poput 250 grama masla ili 100 grama tamne čokolade za 33 kune. Istina, čokolada se može svrstati u luksuzne proizvode, ali ista takva se prije mjesec dana prodavala za 19,99.

'Ovisni o uvozu hrane i pod utjecajem globalnog rasta cijena, ne možemo računati na zamrzavanje'

Duje Klaric/Cropix/Cropix

- Razlike u cijeni posljedica su dolaska turista i dodatne potražnje uslijed turističkih aktivnosti. To je negativna strana turizma zbog koje ispaštaju oni koji nemaju izravne koristi od njega. Tko ima apartmane u Dubrovniku, taj dobro živi, a tko nema, taj se jako loše osjeća, a ne zaboravimo i visoku cijenu stanovanja. Sve to tjera ljude i dovelo nas je do nedostatka radne snage – kaže Svilokos.

I to su činjenice nasuprot percepciji života na lovorikama u Dubrovniku, a lovorike su devizni račun na koji se slijevaju euri od iznajmljivanja apartmana.

- Komora ima podatke o plaćama na razini trgovačkih društava koje se kreću od 5.700 do 6.300 kuna. Na ovako malom terenu, s nešto više od 40 tisuća ljudi u Dubrovniku i oko 120 tisuća u županiji, sve više je trgovačkih lanaca koji se očito ne obraćaju njima kao ciljanoj skupini. Očito je da se obraćaju turistima i da im je to isplativo. Bez obzira na standardna primanja prijavljena preko Mirovinskog i Zdravstvenog osiguranja, stanovnici Dubrovnika i okolice imaju više mogućnosti i mogu dodatno zaraditi u turizmu i od iznajmljivanja. Isto tako, činjenica je da će građani Dubrovnika morati mnogo više raditi od stanovnika ostatka Hrvatske kako bi imali isti standard – kaže Trojić.