Najnoviji val poskupljenja osnovnih živežnih anmirnica već se negativno odrazio na životni standard sugrađana. Plaće kojima se na krajnjem jugu Hrvatske, u izostanku već dvije prave turističke sezone, porast vidi isključivo u statističkim pokazateljima za koje se sugrađani pitaju "otkud, kako i na koji su način utvrđeni", u usporedbi s novim cijenama već dobrano zaostaju za (kontinentalnim) hrvatskim prosjekom. Bio je to povod za anketu tijekom koje nam se jedna Župljanka predstavivši se samo kao Ana, ali ne želeći reći i prezime niti se fotografiorati, otvoreno požalila kako kao umirovljenica živi s manje od 1800 kuna i "da njoj i ostalim socijalno ugroženim umirovljenicima nije Caritasa, ne znam kako bi preživjeli. Kupujem na akcijama, ali nismo mi umirovljenici stoka pa da moramo kupiti boce kako da bi preživjeli i imali kakav- takav standard! Postalo je užasno: veliki trgovački centri drže hranu po 7- 10 dana i tek onda, ako je ne prodaju, pozovu Caritas. A tad je voće i povrće neuporabljivo! Ipak, Caritas nam maksimalno pomaže, dok iz Centra za socijalnu skrb mogu dobiti samo nulu!"
Međutim, čujmo što o akcijama kažu ostali sugovornici koji su iznijeli svoj stav "u slici i riječi":
-Đuro Rozić, umirovljenik:- Već sam tri godine u mirovini i sreća da se bavim pomalo i poljoprivredom, jer se samo s mirovinom ne može "izgurati". I prije sam kupoovao na akcijama i gledao proći što jeftinije. Na akcijama uvijek ima nešto što trebam, najčešće tad kupim meso, posebno piletinu jer zbog zdravlja moram izbjegavati "jaku hranu" i začine. Kako na akciji nešto pojeftini, tako to i kupim. Naravnpo, ne kupujem velike količine, a najpristupačnije su koke po cijeni od 30 kuna. Sve ostalo meso je (pre)skupo, a nemam se koristi žaliti.
-Ilija Đurić, umirovljeni inspektor:- Supruga još radi i uspijevamo sastaviti kraj s krajem. I dalje, čak i na akcijama kupujem na način kako sam i prije: jednako i odmjereno i nikad u velikim količinama. Jer, zašto praviti velike zalihe? Pa, neće biti rata! Svaki dan idem u butigu i uobičajeno kupujem, a tako održavam privid normalnog života.
-Hata Kelecija, umirovljenica:- Imam mirovinu od 1800 kuna a od kad su počela velika poskupljenja, dok platim režije i komunalije, mjesečno mi ne ostaje više od 500 kuna koje trošim na hranu te u trgovinu idem samo jednom tjedno. Ne pitajte kako preživljavam: moram sve dobro isplanirati a kad skuham više, tad dio zamrznem. Od mesa kupujem samo piletinu pa to podijelim i zamrznem. Sad ne znam kako ćemo živjeti uz nova poskupljenja, a političarima poručujem da se stave u našu kožu i pokušaju nas razumjeti. Jer, mnogfi su na nas zaboravili.
-Branka Kralj, zaposlenica Zračne luke Dubrovnik:- Mislim da se s novim valom poskupljenja svi građani približavaju definiciji ugroženosti. Oduvijek kupujem na akcijama i naravno da ću i dalje na akcijama kupiti ako je nešto povoljnije. Dapače, sad pogotovo a u butige idem s popisom. Izvan toga ću kupiti i veću količinu ako vidim da je popust na nešto što doista trebam: deterđent, omekšivač, maslac, mlijeko, meso...Na jugu smo i daleko, sve nam je skupo i zašto platiti skuplje ako mogu jeftinije? A trgovci su neopravdano podigli niz cijena, napumpali su ih i stvorili krizu. Mislim da će oni u svoj špag prenijeti efekt od Vlade RH upravo sniženog PDV-a na hranu.