Nepregledni redovi ispred policijske postaje na Ilijinoj glavici u kojima strani radnici čekaju radne dozvole, pokazuju koliko u Dubrovniku nedostaje radne snage, posebice u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Dobiti radnika, trenutno je ravno zgoditku na lutriji, pa poslodavci i ne pitaju kakve kvalifikacije ima i govori li uopće hrvatski. Bitno je da ima dvije noge, dvije ruke i da diše. Sve drugo manje je važno.
No tako nije bilo uvijek. Prelistavajući stare brojeve Dubrovačkog vjesnika, u onom iz svibnja 1974. godine, ‘naletjeli‘ smo i na oglas za zapošljavanje konobara. Konobare i čistačice tada je tražio Hotelijerski školski centar, OOUR Libertas Dubrovnik, današnji Hotel Rixsos Premium Dubrovnik.
Uvjet za zapošljavanje školovanog, kvalificiranog konobara, primjerice, bila je ‘regulirana vojna obveza i poznavanje engleskog i još jednog stranog jezika (iz kojih će se vršiti provjera)‘.
