“Sutra je još jedan praznik, jel’ da?” upitao sam prijatelja koji je sjedio preko puta mene u kafiću. “Jest, ali nemam pojma koji…. Dan antifašizma, ili tako nešto” odgovorio je. Skoro je bio u pravu, falio je samo za par dana. Praznici u Hrvatskoj su poput londonskih autobusa. Čekaš da se pojave i onda dođu četiri u isto vrijeme.
Taj o kojem govorim zapravo je jedan od najvažnijih hrvatskih praznika. Međutim, s obzirom na datum, nekako se izgubilo njegovo značenje i važnost. Iskreno govoreći, ne mogu kriviti ljude što ne znaju koji je praznik na koji dan. Kao i u mnogo slučajeva ovdje, stvar je komplicirana. “Ne, sutra je Dan nezavisnosti” dodao je drugi prijatelj. “Aha, kao 4. srpnja u Americi?” dodao sam. “Ma ne, u krivu si, to je Dan državnosti” rekao je prijatelj.
“Pa kakav sad Dan državnosti?” upitao sam. Sve se zakompliciralo. Slavimo li dan kada je Hrvatska postala nezavisna ili što? “Ja mislim da je to dan kada je Hrvatska proglasila nezavisnost...ili...možda nemam pravo…. ne znam… čekaj” zbunjeno je nastavio prijatelj i posegnuo za svojim telefonom kako bi proguglao informaciju.
“Ček’, ček’, ček’. Ja mislim da je Dan državnosti krajem svibnja” rekao je prijatelj nastavivši debatu. Gledajući sve skupa što se odigravalo preda mnom činilo mi se kao da sam u Saboru. I cijelo sam se vrijeme čudio: “Kako nitko ne zna koji je praznik sutra?”
A tada je stiglo prosvjetljenje: “Ah da, sad sam shvatio. Obojica ste u pravu. Ovaj praznik, Dan državnosti, slavio se 30. svibnja, a onda je 2002. godine prebačen na 25. lipnja”, rekao je prijatelj čitajući informaciju s telefona. Do ovog trena mislio sam da se nalazim u središtu neke detektivske priče Agathe Christie. Bilo je više zapleta i zaokreta nego li zmija u travi ovih dana. “Znači, svi se slažemo da se slavi Dan državnosti, a ne Dan nezavisnosti, jel’ da?” Osjećao sam se kao presjedavajući u Saboru za vrijeme glasanja.
Međutim, pokazalo se da moji prijatelji nisu jedini zbunjeni s datumima praznika u Hrvatskoj. Gotovo svi ljudi s kojima sam razgovarao dan prije praznika Dana državnosti, pojma nisu imali zbog čega sutra ne idu na posao, odnosno, zbog čega je točno neradni dan. Ne mogu im zamjeriti.
U relativno kratkoj povijesti naše države ovaj se datum već jednom “selio”. U cijeloj toj zbrci oko datuma praznika jako je teško uvjeriti ljude da obilježe taj važan dan, dan kada se Hrvatska odvojila od Jugoslavije, dan kada je Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku samostalnost i neovisnom državom. I to je praznik Dana državnosti, a ne Dana nezavisnosti.
Ako izuzmemo nekoliko objava na Facebooku i par objava u medijima u vezi s Danom državnosti, ne možemo reći da je bilo nekog posebnog slavlja i obilježavanja datuma. Dan je protekao poput uobičajenog ljetnog dana, i čini se da su ljudi više pažnje poklonili vijesti da je Jon Bon Jovi stigao u Hrvatsku nego li obilježavanju jednog vrlo važnog datuma u kratkoj i kompliciranoj povijesti Republike Hrvatske.
Nastojeći potaknuti neku vrstu patriotizma u ljudima, Županija je građanima podijelila 210 zastava. Kada ljude moraš podsjećati na važnost nekog datuma dijeleći zastave koje bi trebale “podići” ponos i stvoriti slavljeničku atmosferu, čini mi se kao da je bitka unaprijed izgubljena. U Gradu je bilo nekoliko događanja. I opet, većina posjetitelja bili su turisti, točnije 99% su bili turisti koji su pratili ples i pjesmu.
da nisu imali pojma što se zapravo događa, vjerojatno su mislili da je to njima u čast. Vrag mi nije dao mira pa sam sjeo u auto i provozao se po gradu da vidim gdje je završilo 210 poklonjenih zastava. Nisam vidio nijednu. Zapravo, vidio sam jednu na pekari čiji je vlasnik vjerojatno procjenio da bi bilo pametno staviti je u izlog. I zaista, prisiljavati ljude da izvjese zastave, zbilja je unaprijed izgubljena bitka. I tako je taj dan došao i prošao. Plaže su bile prepune.
Šoping centri pretrpani. I tako je Dan državnosti Republike Hrvatske protekao poput bilo kojeg običnog utorka. Bez pompe, ceremonije, bez zastava na kućama, obični utorak proveden na plaži. A ovo je tek 28 put da se slavi. Kladim se u 100 kn da ga za 28 godina nećemo uopće obilježavati. A još 100 kuna dodam onomu tko zna datum hrvatskog Dana nezavisnosti!
Piše: Mark Thomas