Prilika je tražila da dubrovačku dogradonačelnicu Jelku Tepšić dočekam na otvorenju izložbe povodom 80. rođendana Slobodne Dalmacije. Kako je ona uvijek dobre volje, gledam je... uredila se, sredila frizuru, ide preko Straduna i na par metara od Sponze - puf, pogodi je lopta posred glave. Smije se ona, a drago je i meni. Ne što su je zdimili, nego što je frizura izdržala, ona ostala dobre volje i što još ima djece koja nabijaju loptu po gradskim ulicama.
Davno je prošlo otkako je lokalni grintavac na zid kuće uklesao - “sjetite se smrti, vi koji ćete se igrati loptom”. Eto, još nas vrag nije odnio. Udaraca loptom jest nešto manje, ali je osjetljivost na buku veća. Možda i griješim, ali mi se čini da buka najviše smeta dijelu iznajmljivača apartmana. Posebno onima koji su iselili iz Grada. Najprije, ti vražji kuferi što ih turisti vuku kroz ulicu. Kupe najjeftiniji s rotama deboto od plastičine, pa kloparaju izvan zora dok radni ljudi i građani spavaju. Čim vražji turisti pođu ća, evo ti ovih iz Čistoće s kantama. Opet plastičina na rotama. Maknu se oni, kad eto ovih s paletarima. A znamo da je guma na onim balinjerama više za figuru. I zato su pozvali gradonačelnika Frankovića da konačno uvede reda.
Da se skinu razglasi s pročelja, to ne da se podrazumijeva, nego bi trebali vidjet jesu li ovi što su ih postavili uopće normalni. Sad kad Božinović pošalje Matu još policajaca koji će čuvati javni red i mir u zidinama, trebalo bi pripazit i da se ne pjeva svašta. Evo, na primjer, pjesma Kaleto moja draga promovira upotrebu tiramola, a znamo da nije lijepo viđet korpiće i gaćice kako se cijede po prolaznicima. Drugo, naša djeca u sobi igraju Fortnite i Minecraft sa slušalicama u ušima, a ovaj u pjesmi bi “vozi karet na balinjere” i “gura kolo od barila”. Ne može to!
Reda mora biti, ali dajte da baš ne pretjerujemo. To ne znači da buka i zapišavanje portuna treba biti normalno. Najprije treba olakšati život ono malo ljudi što ih je ostalo živjeti unutar zidina. Buka i turisti su im, objektivno, najmanji problem. Pošta im se ne dostavlja kako treba, sve što naruče moraju posebno platit. Za kupit spenzu ili što robe, valja im sjesti u auto, a onda pasat kroz svu onu gužvu oko grada. Hitna pomoć im isto nije na ruku, što zbog gužve u prometu, što zbog ulaza preko Pila i Ploča.
Dubrovnik je prema turističkoj tražilici Holidu grad najviše opterećen turistima. Njih 36 na jednog stanovnika u zidinama. U Veneciji je taj omjer 21:1. To je zato što smo Grad pretvorili u apartman. Ali turizam nije samo sunce, more i šetnja po zidinama. Turisti se žele i zabaviti. U cijeloj dubrovačkoj povijesti, sve je uvijek bilo pitanje mjere. Imamo izvrstan projekt Respect the City i samo ga treba provoditi i prilagođavati. Pritom je fokus na građanima koji su stvarno ostali živjet u Gradu, a ne na iznajmljivačima koji brigu vode o tome hoće li im se naspavati gosti.