Što se događa s vremenom? Je li ljeto otkazalo dolazak za ovu godinu? Je li Majka priroda toliko ljuta na Donalda Trumpa da je odlučila poslati kišne oblake koji će nas potopiti? Koji god da je razlog posrijedi, sve me to izluđuje, ali ne samo zato što sam cijelo vrijeme mokar.
Mogao bih na prste jedne ruke prebrojati broj odspavanih sati u nekoliko posljednjih noći. Razlog nisu oluje koje se grmljavinom i munjama obrušavaju na moj krov. Ne, radi se o nečemu puno kompliciranijem. Kao što vjerojatno svi znate, moja žena je strastveni obožavatelj životinja. Kad upotrijebim riječ strastveni, mislim na riječ fanatik!
Ona će spasiti, zbrinuti, nahraniti i pomaziti sve što ima četiri noge. I pritom mislim, baš sve. Zapravo, kad malo bolje razmislim, broj nogu i nije ključan jer sam je jednom zatekao kako s jabukom pokušava nahraniti zmiju.
Da, naša kuća sve više nalikuje na zoološki vrt. Skoro da bih mogao prodavati ulaznice za obilazak. Imamo pse, mačke, zmiju koja ponekad navrati, i sad, po novome, i obitelj ježeva. Da, cijela obitelj slatkih, bodljikavih ježeva.
Kod nas životinje non-stop ulaze i izlaze iz kuće kao i posjetitelji Kneževog dvora! I to ne samo kroz vrata, kod nas se ulazi i kroz prozor! Čini mi se da cijelo vrijeme nekoga hranimo, netko je uvijek gladan. Mislim da bi mogli zatražiti proviziju od Whiskasa i ostalih proizvođača hrane za životinje!
Postoji jedna stvar koju mačke mrze više od vode, a psi je mrze čak i više od mačaka: oluje! Životinje osjete oluju čak i prije pojave prvih crnih oblaka. Pseći sluh je stoput istančaniji od ljudskog. Doduše, ponekad to baš i ne “drži vodu” jer kad pozovem svoje pse, prave se gluhi, jednostavno me ignoriraju.
Uglavnom, što se mene tiče, mogao bih prespavati i uragan, ali naše životinje baš i ne. Prije nekoliko noći, dok se vani spremala oluja, probudilo me treskanje kreveta. Doslovno se cijeli krevet tresao. Jel ovo potres? Ne, bio je to naš manji pas uznemiren zbog oluje koja se približavala.
Iz nekog razloga, cijela “predstava”, treskanja i dahtanja odvijala se na par milimetara od mog uha. Dakle, nije dovoljno što me je probudilo drmanje kreveta, sad je tu još i dahtanje. Ali to nije bilo sve! Razina treskanja na Richterovoj skali popela se još više u trenutku kada je naš dobro uhranjeni labrador skočio na krevet. Čini se da je panika postala zarazna.
Drveni krevet je zaškripao; ne znam što su u tom trenutku mogli pomisliti naši susjedi slušajući ritmično drmanje i škripanje kreveta popraćeno glasnim dahtanjem. Sami zaključite! “Budna sam!” javila se moja žena iz mraka sobe. “Disco party” na našem krevetu je postao žešći. “Je li ovo jedna od mačaka?” zaprepašteno sam upitao ženu gledajući kako iz mraka svijetli par zelenih očiju. “Jest, evo druge u mene na ramenu!” odgovorila je.
Bila je to još jedna neprospavana noć u kući Thomas, ili možda bolje rečeno, u zoološkom vrtu Thomas. Pri prvom udaru groma kroz prozor su uletile još dvije mačke. U tom trenu psi su zaboravili na strah od oluje i poput jaguara bacili se u lov na pridošlice. Da, dobro ste zaključili: na krevetu su bila dva psa, dvije mačke, ali naši psi dobro znaju tko su domaći, a tko stranac.
Do tog trenutka uspjeli smo odspavati 45 minuta. Sljedeći udar groma vratio je prestrašene pse na krevet, ludilo je potrajalo sljedeća četiri sata. Ulazak mačaka, trčanje kroz kuću, pseće skakanje, lampanje, grmljavina, sve to odvratilo me od povratka u krevet.
Odlučio sam se za piće, kava il čaj, tako je svejedno. “Ajmeeee, pa zaboravila sam na ježe!!!” vrisnula je moja žena iz kreveta. To nije rečenica koju često možete čuti. Čuo sam razgrtanje posteljine i ugledao je kako se pokušava izvući iz kreveta pretrpanog životinjama.
Promolila je glavu kroz vrata škiljeći u mrak. Uglavnom, da skratim priču: ispred kuće imamo mali komadić travnate površine, prilikom košenja i uređivanja pronašli smo gnijezdo iz kojeg nas je gledalo pet pari preslatkih, okruglih očiju, u društvu ne baš pretjerano prijateljski raspoložene mame ježice.
Nepotrebno je reći da su svi radovi uređivanja i podšišavanja trave obustavljeni isti tren. I tako, već tjedan dana moja žena redovno brine o ježićima i mami ježici koji su očigledno postali dijelom naše obitelji. S kućnog praga, u društvu dva psa i dvije mačke gledao sam je kako ih pokriva i štiti od kiše, jer, obitelj treba zaštititi.
Nakon cijele noćne epizode, pojavilo se sunce.
Oblaci su nestali, kiša je prestala, svanuo je prekrasan sunčan dan. Oluja se otkotrljala dalje preko Jadrana. Došlo je vrijeme za odlazak na posao. Mrtav umoran, trljajući oči, krenuo sam na tuširanje. Ulazeći u sobu našao sam sve naše pse i mačke kako sretno i zadovoljno, uz glasno hrkanje spavaju na našem krevetu. Sretnici!