Njorgamo li previše? Da, život u gradu ‘supermodelu‘ je povlastica, samo je mi ne vidimo

“Kad si entuzijastičan oko onoga što radiš, osjećaš pozitivnu energiju. Vrlo jednostavno.” Mogu vam reći da se svim srcem slažem s riječima Paula Coelha. Ima jedna engleska poslovica koja vrlo dobro opisuje naš život u Dubrovniku “ne vidiš šumu od stabla”. To zapravo znači da se toliko bavimo sitnicama da jednostavno ne vidimo cijelu sliku. Preblizu smo stvarima, ili, možda još bolje, naviknuti smo na njih pa su nam stoga vidici zamagljeni. Stoga se stvarna slika najbolje može vidjeti tuđim očima.

Posezona u kući Thomas ne posustaje, kao što uostalom ne posustaje ni na jugu Lijepe naše. Ulazna vrata od naše kuće još uvijek nisu postala kružna, ali se otvaraju toliko često da mi se čini da će jedan dan samo ispasti sa šarki. Prije par dana ispratili smo moju sestru i nećakinju koje su bile u posjetu tjedan dana. Moja nećakinja je toliko često počela dolaziti da mi se čini, ako ovako nastavi, može zatražit hrvatsko državljanstvo. S druge strane, moja sestra nije dolazila nekoliko godina. Globalna pandemija pomrsila joj je planove oko mnogih putovanja. Stoga mi je bilo jako drago da je opet s nama, na dubrovačkom suncu.

Jesensko kupanje na Banjama

Tonci Plazibat /Cropix

Naravno, maksimalno smo se potrudili provesti što više vremena zajedno pa smo iskoristili priliku da malo putujemo po županiji. “Kakav predivan pogled, koji si ti sretnik što svakodnevno prolaziš ovim putem,” rekla je dok smo vozili iz Župe do Grada. Da, istina, i taj izraz njenog lica kad je nakon nekoliko godina ponovo ugledala prizor Lokruma pa zatim Grada, bio je zaista neprocjenjiv. Doduše, kad stojim u koloni u autu, po kiši ili vrućini i mičem se centimetar po centimetar, najmanje od svega mi pada na pamet pogled. Ali ipak, mislim da bismo trebali biti svjesni onoga što imamo i ljepote kojom smo okruženi.

Život i razne okolnosti naprave nas slijepima na okruženje u kojem živimo. Vjerujem da je tako svima koji žive na izvanrednim mjestima. Je li ljudi u Rimu obraćaju pažnju na Koloseum, građani Atene na Akropolu, a Parižani na Eiffelov toranj? Život sa “supermodelom” jednostavno postane normalan. Ali, je li to zaista normalno? Naravno da nije! Prolazeći predivnim krajevima preko Pelješca, kroz harmoniju šumskog zelenila i morskog plavetnila, moja je sestra bila očarana kontrastom mora i brda. Skladnost Cavtata, zatim skrivene plaže i umirujuća atmosfera Slanog, njegovih mirnih uvala u kontrastu s vrletima u daljini, sve to, sva ta ljepota izazvala je kod moje sestre takvo ushićenje da je cijelo vrijeme govorila “Uh, ovdje bih mogla živjeti.” Vidimo li mi isto što i ona?

Grebeni u sumrak

Tonci Plazibat/Cropix

Zamjećivala je i komentirala stvari na koje sam ja sasvim zaboravio. U svemu tome, primjetila je kako je u odnosu na njen zadnji boravak ovdje poboljšana turistička ponuda. Dok mi mislimo kako napredak dolazi puževim koracima, njoj koja ovdje nije bila par godina, slika je sasvim drugačija.

Je li (pre)često njorgamo i zamjeramo? U tu kategoriju svakako stavljam i sebe. Prošli sam tjedan mislio o tome kako bi se ujutro trebalo dići, uživati u mirisu kafe i naoružat se stavom “napola pune čaše”. “Pa ne mogu vjerovat da je listopad pri kraju, a mi se još kupamo,” rekla je u mene sestra veselo se brčkajući u još uvijek toplom Jadranskom moru. Eto, još jedna stvar koja je pravi blagoslov – vrijeme! Nemojte me krivo shvatit’, znam i ja da nije sve med i mlijeko, pa sami znate da sam ja njorgalo broj jedan. Naravno, uočila je ona i negativne strane, kao što je jako veliki skok cijena koje su u butigama iste, ako ne i više od onih u Velikoj Britaniji. Međutim, ta čuvena cijena kafe nije joj bila šokantna. U svakom slučaju, pozitivni dojmovi svakako su nadvladali negativne. Nakon svega, mislim da bismo ipak trebali malo “ohladit”, biti pozitivniji u stavu, umjesto da smo stalno dva koraka naprijed, jedan nazad.

U trenutku kad negativne misli zamijenimo pozitivnima, dobit ćemo i pozitivne rezultate. Živimo u raju na zemlji, u miru i obilju, a opet, čini se ne valja. Dalaj Lama je to ovako rekao: “Da bismo dobili pozitivan rezultat, prvo moramo imati pozitivan stav.” (Po)sezona se sad već definitivno kreće prema kraju, jednako tako i ova godina, fokusirajmo se na dobro, a ne na loše.