- Nikad nemoj zaboraviti da imaš dva uha i jedna usta, koristi ih tim redom i slušaj, rekao mi je jednom prilikom neki mudar čovjek. Zanimljivo je kako možeš puno toga naučiti samo slušajući. Upravo sam se vratio u Dubrovnik nakon hitnog posjeta obitelji u Velikoj Britaniji. Kao što je puno puta ponovljeno u kultnom filmu Kum, “obitelj je uvijek na prvom mjestu”!
Istina je, vrlo je teško biti odvojen od obitelji u pojedinim situacijama, kada smo jedni drugima najpotrebniji, ali zahvaljujući čestim zrakoplovnim linijama između naših zemalja, Hrvatske i Velike Britanije, i to se nekako premosti. Međutim, putovati sam često zna čovjeka dovesti u neobične situacije. Možda ljudi gledajući sa strane pomisle “ajme jadan, sam putuje”, i onda pokušavaju biti prijateljski raspoloženi. Uglavnom, čini mi se da na putovanju i kad hoćeš biti sam, ne možeš!
“Bože, umirem od gladi, ubila bih za hamburger,” rekla je djevojka ispred mene u avionu za Dubrovnik. “Ajme, i ja”, odgovorila je njena prijateljica, “ali, pretpostavljam da u Kavtatu (da, svi Englezi tako zovu Cavtat), nema McDonaldsa, pa ćemo morati otići do Dubrovnika,” dodala je izgladnjela djevojka. Taman sam htio intervenirati kada sam začuo njihovog prijatelja kako viče iz jednog od redova u avionu: “Aha, čuo sam da u Dubrovniku postoje Starbucks, Subway i ostali lanci brze hrane.”
Možda je Starbucks zamijenio s Celom, Subway sa Školom, a (svjetski) lanac brze hrane s Tutto Bene! Pokazalo se da spomenuta poveća grupa djevojaka putuje u (K)Cavtat na proslavu djevojačke večeri, odnosno, djevojačkog vikenda.
Bilo mi je jasnije zašto je jedna od djevojaka koju sam ugledao na check inu, očigledno buduća mladenka, na glavi imala napuhanu plastičnu krunu. Djevojke su se očigledno dobro “okoristile” aerodromskim kafićima, tako da su nastavile prazniti zalihe vina u avionu. Vjerujem da su više novca potrošile na piće nego na avionske karte.
Bilo je više Easy drunka nego Easy Jeta! Negdje poviše francuskih Alpa odlučile su se za pjesmu u maniri Mate Bulića, pa je tako njihova izvedba pjesme Yellow Submarine zvučala poput Gori gora, gori borovina. E moj Jole, kako si samo bio u pravu s onom pjesmom “Kada žene tulumare”!
“Brexit nam je potrebniji nego ikad” potiho i sa smješkom rekla je gospođa do koje sam sjedio u avionu, dok je stjuardesa pokušavala primiriti ekipu razuzdanih djevojaka u novom naletu pjevanja, ovog puta pjesme “Singing in the Rain”.
Da, ukoliko želite izbjeći temu Brexita najbolje je otići u Veliku Britaniju. S obzirom na to da se dan D približava velikom brzinom, čovjek bi pomislio da je Brexit glavna tema, međutim, to nije tako. Trebali bi luditi, poput frizure Borisa Johnsona, al’ daleko od tog. Najbolji način za osjetiti kako ljudi “dišu” odlazak je u lokalni pub. To vam ga dođe kao analogna društvena mreža. Iako sam više puta pokušao započeti temu Brexita, nitko ni da trepne.
Nisam mogao dokučiti radi li se o tabu temi ili ljudima jednostavno nije stalo. “Jedva čekam kad će više sve biti gotovo pa da napokon mogu pogledati nešto zanimljivo na Vijestima,” rekla je starija gošća u pubu. “Više mi je pun kufer vražjeg Brexita,” dodala je pijuckajući svoju pivu. I to je bilo to.
Generalno gledajući, životni standard vrlo je visok, trgovine su prepune, ceste zakrčene novim automobilima, izgleda da sve jako dobro funkcionira, tako da ljude jednostavno ne zanima B-riječ! Moja razmišljanja o Brexitu bila su prekinuta novim eskapadama ekipe “djevojačka večer”: ”Ne mogu dočekati da se isplešem u disko klubu u Kavtatu” rekla je jedna od djevojaka kojoj je stjuardesa pokušavala objasniti da zbog slijetanja nema više točenja pića.
Djevojke su se fino raspojasale, i palo mi je pamet da jedino mjesto gdje će moći zaplesati je u Čilipima, u nedjelju ispred crkve, iako mislim da im je folklor bila zadnja stvar na pameti. I tada se dogodio tipičan “britanski obrat”; “Kelly, jesi li se sjetila spakirati čaj” - “Naravno, i to onaj Yorkshire Tea, najbolji,” doviknula je Kelly. “Ja se samo nadam da su zapakirale dovoljno kondoma,” s osmijehom je dodao putnik pored mene.