Nas i Francuza sedamdeset milijuna

Jesmo mi mala država s ograničenim dometom na europskoj i svjetskoj sceni, osim u nogometu, vaterpolu i još nekoliko manje popularnih sportova. Tako mali i ne previše značajni na guzove se uvalili u NATO i Europsku uniju. Tim redom jer se u EU ne ulazi bez prethodnog članstva u vodećoj vojnoj alijansi. Ipak možemo biti ponositi i na svoju zemlju i na njezine ljude i zadržati dostojanstvo u svakoj prigodi pa i kad nas pohodi predsjednik neke velike i slavne zemlje, poput recimo, Francuske. Dakle, došao je Emanuel Macron, francuski predsjednik, a dio Hrvata se ponaša k'o nekad Indijanci kad su ih prvi put posjetili bijeli kolonizatori i pokazali im vatrene štapove, vatrenu vodu, perlice i ogledalca. Posjet je veliki uspjeh, dokaz strateškog partnerstva, bla, bla, bla. Sa svih se strana natječu kako bi naglasili da je naša Hrvatska, zahvaljujuću mudroj politici svog državnog vrha al pari staroj, poljoprivrednoj, industrijskoj i kulturnoj velesili Francuskoj. Nije se ni okrenuo, a već mu stižu pisma kao nekad drugu Titu. Tako udruga liječnika HUBOL apelira na glavnog Francuza da nauči pameti hrvatski covid stožer i uputi ih kako uredovati u epidemiji. Evo ovi naši seljaci ne znaju, pa vi gospodine predsjedniče nakon ručka recite ovim našim guskama u magli što treba činiti kako bi voljena Hrvatska išamarala covid 19 poput vaše Francuske. Ne znam je li ih netko uputio ili su sami zaključili da bi francuski predsjednik mogao ovu malu provinciju izvući iz velike nevolje. Rasplintila se i naša bivša predsjednica, hipersenzibilna Kolinda Grabar udata Kitarović. Dragi, šteta što se nećemo vidjeti, piše ona svom bivšem kolegi s kojim se družila na svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi. Šteta što se nećemo malo popričati. Baš šteta. Ovom državničkom posjetu samo fali Kolinda obješena o vrat simpatičnom Emanuelu.

Rugali se ili ne rugali, Macron bi stvarno mogao pomoći Hrvatskoj u borbi s covidom 19. Premijera Plenkovića mogao bi instruirati o onome o čemu najviše zna, a to su prosvjedi po ulicama. Otkad je došao na vlast Francuska prosvjeduje svaki ubogi dan. Najprije su zbog ukidanja raznih socijalnih privilegija takozvani Žuti prsluci marširali ulicama, danima, mjesecima, godinama. Ušutkala ih je epidemija covida 19, ali otkad se Macron krenuo obračunavati s virusom, krenuli su uporni i dugotrajni prosvjedi protiv mjera. Zahvaljujući policiji predsjedniku se nije dogodilo ništa osim što mu je popularnost na niskim granama, a popio je i jednu šamarčinu kad se ne poštujući distancu previše približio oduševljenoj masi. U Hrvatskoj eto kreću masovni prosvjedi. Kako i spada već su ih podijelili na fašiste, vjerske fanatike, tlačitelje novinara i zalutale građane koji na trgu čekaju šesticu. Mudar potez, ali prosvjedi neće stati. E tu Macron može korisno savjetovati Plenkovića. Kako uz što manju štetu izdržati pod dugotrajnim prosvjedima. Dragocjena su to znanja.

Lijepo. Zašto je uopće došao Emanuel Macron? Tu ne bi trebalo biti previše dvojbe. Francuski predsjednik sletio je na Franja Tuđmana kako bi svjedočio velikom poslu koje su vodeće francuske tvrtke sklopile s našim Ministarstvom obrane. Kupili smo od njih eskadrilu Dassault Raffale high tech lovaca bombardera. Svaki od njih može nositi ČAK devet i pol tona bombi i raketa (vau) – razgalila se u dnevniku i Marta Šimić Mrzlečki. Po izvještavanju bi se reklo da su nam Francuzi donirali svoje letjelice, ali na žalost nisu ovaj put. Po skromnim procjenama dođemo im platiti jedno milijardu i sto, dvjesta, trista milijuna eura, plus sve ostalo što spada u višedesetljetni aranžman. To je posao velik poput izgradnje nuklearne centrale.

Šefovi zapadnih demokracija neće propustiti priliku svojom nazočnošću uveličati takav ugovor. Za razliku od naših političara koji misle da se po cijeli dan mogu javno svađati oko besmislica o trošku poreznih obveznika, strani predsjednici i premijeri služe promicanju gospodarskih interesa svoje zemlje. Jesmo li mi ikad imali takvoga koji bi potpisao neki makar osrednji posao u ime Hrvatske kao prodavatelja? Nismo nikad, na žalost.