Može li naša voljena vlada što napraviti da obuzda apetite prodavača svega i svačega koji bi nam svima uskoro mogli doći glave? Ma ne, o čemu pričate, pa nismo više u socijalizmu. Živimo u kapitalizmu, cijene se formiraju na tržišnim principima i što je tu je. Ne može se na to utjecat'.
Ovo je najčešći odgovor na pitanje može li se obuzdati zatezanje omče oko tankog potrošačkog vrata. Drugo opravdanje je kretanje cijena na svjetskom tržištu. Što se čudite, poskupljuje svagdje u svijetu? Točno, poskupljuje, ovo je doba špekulanata velikog kalibra. Napuhuju cijene plina, goriva, svega i svačega, a najviše vole te strateške robe na veliko. Pogoduju im zeleni politički pokreti u ključnim zemljama poput Njemačke koji budućnost vide u smanjenom udjelu klasične zagađivačke energije, iako je jasno da se barem zasad do pronalaska neke efikasnije energije od sunca i vjetra, zimi nećemo ogrijati.
Već ove što je na vratima mogli bi se smrznuti pa nije čudo što su se prezrene nuklearne centrale opet vratile u modu. Nuklearke ipak najmanje zagađuju, a daju najviše. Slovenci tako planiraju još jednu u Krškom, Srbija odnedavno poziva američke i europske ulagače da grade u njihovom dvorištu, a koliko je poznato i naša vlada kalkulira s nuklearnom energijom. Barem tako tvrdi Aleksandar Vučić. Nije valjda da je naumio graditi zajedno sa Hrvatima?!Sve je to, dakako, na dugom štapu. Proći će silne godine do prve centrale, a ni cijena nije za bacit'. Skupo je, 12 do 13 milijardi eura.
Dok plaćamo lihvarske cijene goriva, valja se zapitati što je s energijom iz hrvatskog tla? Malo Hrvata zna da mi imamo nafte za pokriće trećine do četvrtine godišnje potrošnje, od oko 4 milijuna tona. Milijun do milijun i pol made in Croatia. Nama nafta ne mora biti tako skupa, ali problem je u tome što smo je izručili Mađarima. Imamo i plina koji ide Talijanima po nekakvim sporazumima još iz Tuđmanove ere. Ne bi trebali biti bespomoćni i ovisiti potpuno o globalnim kretanjima.
Država može što hoće, pod uvjetom da hoće. Kako nitko ne želi ratovati s državom, moguće je izravno ili neizravno regulirati sve što se događa unutar granica. Preduvjet je da država postoji, a njezini odličnici žele uključiti moždane, tko ih ima.
Kad govorimo o prenapuhanim cijenama goriva, država bi se najprije trebala odreći ogromnih trošarina, a Ina (u državnom suvlasništvu) prenapuhanih troškova manipulacije gorivima. Bilo bi lijepo i kad bi konačno dali na stol detalje aranžmana s MOL-om pa da znamo koliko zarađujemo od prirodnih bogatstava Hrvatske. Nekako sve izgleda kao da Mađari maste brk. Za ilustraciju, danas barel nafte na svjetskom tržištu košta oko 80 dolara, a onaj naš slavonski u proizvodnji vrijedi do 13 dolara. Eto lijepe rezerve.
Dosad su se prigodno zabavljali pandemijom i brojenjem kome je bris nosa pozitivan pa bi sad mogli napraviti nešto korisno. Na primjer, osnovati Krizni stožer za obranu nacije od lihvara ili,, finije rečeno, stožer za zaštitu standarda koji bi svaki dan na televiziji , baš kao stožer za covid 19, donosio podatke o trendovima.
Svi smo već zabrinutiji cijenama nego od covidom-19 i taj bi Stožer preko noći uzeo gledanost i klikanost ovome od pandemije. Rado bih na dnevnoj bazi pratio što vlada poduzima uoči duge i hladne zime.
Zadnja vijest: Vlada se razbudila i donijela uredbu o ograničenju cijena motornog benzina na 11, 10, a dizela na 11 kuna. Bravo!