Iako sam unaprijed bio upozoren, ništa me nije moglo pripremiti na ljetni susret sa Zagrebom. Informacija pomaže jedino ako se s njom može nešto uraditi. “Iskreno, pobjegli smo na obalu čim se asfalt počeo topiti,” rekao mi je jedan lokalac. Zagreb pod toplinskim valom nimalo nije zabavan. Da, eto mene ponovo u metropoli, tamo gdje živi četvrtina stanovništa naše zemlje i gdje sam se osjećao kao da sam u pećnici. Ne sjećam se kad sam zadnji put imao tu nesreću da budem ovdje usred ljeta. S obzirom na to da sam prvi dio radnog života proveo u Londonu moram reći da više nisam ljubitelj velikog broja ljudi i gužvi, pogotovo kad se svi ti ljudi počnu znojiti.
Bogu hvala, bio je to samo jednodnevni posjet Zagrebu, popodne provedeno u asfaltnoj džungli, a razlog je bio primanje druge doze cjepiva protiv Covid-19. Da, da, evo i mene u grupi koju Plenković naziva “patriotima”. Sad sam ispunjen s antitijelima i (valjda) mogu bit’ miran.
Ni kučka ni mačka
U trenutku kad sam se na izlasku aviona pozdravio s posadom i kad me s vrata “opalio” val vrućine, znao sam kako će izgledati moj dan. Pilot nam je već bio najavio “Trenutna temperature u Zagrebu iznosi 37 stupnjeva.” Bogami je bio u pravu! Također, komentar “svi smo pobjegli na more”, također je bio točan. Ako isključimo manje skupine ljudi stisnute u sjeni krošanja po zagrebačkim parkovima, Zagreb je bio grad duhova. Rekli bi u nas: ni kučka ni mačka! U Londonu je situacija s ljetom slična, naravno, 37 stupnjeva u Velikoj Britaniji nije čest slučaj, međutim s 20 milijuna turista godišnje, teško je u istoj rečenici povezati London i prazan.
“Dani poput ovog su rijetki, možda tri-četiri tjedna godišnje temperature budu ovako ekstremne,” rekao mi je prijatelj dok smo sjedali ispred ogromnog ventilatora na vodu na taraci nekog kafića. “Ja stvarno ne mogu vjerovat da ljudi ovdje žive,” rekao sam s velikom dozom sarkazma. Malo ću skrenuti s teme, ali ovi ventilatori na vodu me užasavaju. Voda je u crnom tanku, što je na ovoj vrućini vjerojatno magnet za bakterije, tako da se one fino rasprskavaju po svima u kafiću. Zaboravite masovno cjepljenje, dobrodošli na masovno inficiranje!
U potrazi za kafićem bez vodenog ventilatora osjećao sam se kao da hodam kroz mlaz nekog velikog fena, a jedini dah svježeg zraka donio bi neki biciklist s Glova koji bi poput munje projurio kraj mene. Prošao sam tako pored TV ekipe koja je ne baš uspješno pokušavala isprigati jaje na asfaltu, zatim pored gospođe koja je tuširala kučka u javnoj fontani te grupe Hare Krishne koja je u sjeni velikoga hrasta izvodila pjesmu Krishna, Krishna, Hare Hare. Ovo je prvi put u životu da me privukla misao o priključenju Krisnama jer su njihove narančaste halje izgledale puno laganije i ugodnije od odjeće koju sam ja nosio.
Na obali je banja
“Vama na obali je puno jednostavnije jer kad je vruće skočite u more dok se mi ovdje kupamo u vlastitom znoju”, rekao je lokalni vozač autobusa. U tom trenutku i on je izgledao kao da je upravo izronio iz mora jer je njegova u originalu svjetloplava košulja od znoja postala indigo plava. Nije bilo baš korektno da mu kažem da ni na moru nije pjesma, jer je temperature mora bila 26 stupnjeva, pa sam zato samo potvrdno klimao glavom i ispričao mu priču o pokušaju priganja jaja na asfaltu.
Ja sam više zimsko čeljade, s obzirom na to da me u ljetnom periodu najviše privlači posjet Finskoj vjerojatno imam i nešto vikinške krvi. Kad svemu ovome dodamo i nošenje maski u određenim situacijama, mogu vam reći da je to bio dan koji sam proveo “u živoj goloj vodi!” I onda, kad nemate more, kako se (o)hladiti? Izgleda da se oni koji nisu na moru hlade u šoping centrima, pod velikim klimama.
Dok ulice izgledaju prazne poput Tombstonea u Arizoni, šoping centri su pretrpani. Pa kad si u Rimu, radi što Rimljani rade! Nažalost, sam šoping zanima me kao i prisustvo na političkom sastanku. Ali kao i većina sudionika na politički sastancima koji moraju biti prisutni da ne izgube poziciju tako sam i ja ostao sjedati u šoping centru da mi ne prokuha mozak na zagrebačkoj vrućini.