Ovih dana intezivno razmišljam o tome da postanem nudist. Izgleda mi tako oslobađajuće da mi freški zrak dodiruje sve dijelove tijela nesputanog odjećom. Gol kao od majke rođen. Da, kolovoz je stigao i ja se topim. Kolovoz je, slobodno mogu reći, mjesec koji je na posljednjem mjestu na mom popisu omiljenih mjeseci u godini.
Sunce prži, kao da nas kažnjava, gužva je frustrirajuća, promet katastrofalan, a vrućina nemoguća. Pa tko bi išao na godišnji odmor u kolovozu ukoliko odredište nije Finska ili Sibir? “Ah, ljeto, koju moć imaš, mučiš nas, al pritom uživamo”, izjavio je jednom prilikom pisac Russell Baker. E, pa gospodine Baker, u ovom trenu nikako se ne bih složio s vama.
Izgleda neobično da jedan Englez njorga zbog lijepog vremena, ali meni kiša zaista nedostaje. Nikad nisam bio od onih koji uživaju u izležavanju na plaži. To mi je totalno bez veze. Možda u povijesti moje obitelji ima zaostale azijske krvi? Recimo, Japancima je neshvatljivo to mazanje kremama i nakon toga prženje na suncu. Skrivaju se od sunca, što mi je razumljivo, zaštićeni suncobranima, odjeveni u tanku, svijetlu odjeću te nastoje biti u hladu.
E, to je pametan narod. Dan radije provodim u klimatiziranom prostoru nego na suncu, na plaži. I tu dolazimo do mog problema. Kao što sam već spomenuo, trenutačno se nalazimo u našoj “ljetnoj rezidenciji”. Da, da, i mi smo poput velike većine ljudi iz Grada iznajmili stan i preselili na drugo mjesto.
Premda je naša ljetna rezidencija prekrasna, šarmantna kućica, ima jedan veliki nedostatak: nema klimu! Jedino čime se hladimo je ventilator koji radi non stop! Ventilator zapravo samo “vrti” topli zrak uokolo tako da izgleda kao da nam cijelo vrijeme puše fen.
Zbog toga ne provodimo previše vremena u kući, ili, kako bi moja žena rekla “u špaheru”, više smo na zraku, pred kućom. I tako sam počeo razmišljati: klima uređaj, bez obzira na veliku prednost, zapravo ubija društveni život. Nekada prije, ljudi su, a posebno ljudi iz staroga Grada, sjedali na skalama ispred svojih kuća i družili se sa susjedima. Tako su obitelji provodile ljetne večeri, uz druženje i razgovor, a često bi im se znali pridružiti i njihovi gosti.
Danas su svi zatvoreni u svojim klimatiziranim kućama i stanovima, iza čvrsto zatvorenih vrata i prozora. I tu se još jednom pokazalo kako moderne tehnologije zapravo razdvajaju ljude, a među njima mobiteli su vjerojatno najgori mogući primjer.
I tako sam ja, u nedostatku klima uređaja, hitno morao smisliti rješenje koje će nam osigurati da prospavamo noć bez izluđujuće vrućine i nedostatka freškog zraka. Na pamet su mi pale tri stvari: guma za polijevanje, suncobran i paleta! Priključio sam gumu za polijevanje na slavinu u banji, sproveo je vani kroz vrata, i sad mi je trebalo nešto za što ću je objesiti. Shvatio sam da će od tog trena suncobran dobiti još jednu ulogu, da bude držač gume, na čiji sam kraj zašarafio nastavak za polijevanje trave. Meki, raspršeni mlaz tople vode iz banje bio je spreman!
Dobili smo tuš za kojeg bi Francuzi rekli “au naturel”. Montirao sam i paletu na kojoj stojimo kako bi voda otjecala u travu, a na suncobran smo zakačili gelove za tuširanje i šampone. I mogu vam reći da je zaista dobro i osvježavajuće! Naravno, naše mjesto za tuširanje je zaklonjeno od pogleda susjeda jer nitko ne gleda direktno u naš vrt. U protivnom bi pomislili da je nudistički ili swingerski kamp u Župi dobio novu ispostavu. U stvari….nadam se da nitko ne može vidjeti u naš vrt, u protivnom bih htio napomenuti da se ponekad znam tuširati hladnom vodom (razumijete što hoću reći?).
I naravno da pjevam pod tušem, prekriven sapunicom od glave do pete, često pustim glas. Jedini problem je ako netko dođe nenajavljen, jer u tom slučaju prvo što vidi iza kantuna sam ja, sretan i raspjevan. Ali mogu vam reći da biti gol u vlastitom vrtu, zaista ima terapeutski učinak. I kada isključim vodu, freški zrak koji me zaogrne najbolji je mogući klima uređaj.
Naravno da cijela obitelj uživa u tuširanju ispred kuće, čak i naši psi. Nema više neprospavanih noći, postao sam noćni nudist i jako mi se sviđa!