Što se dogodilo s meksičkim sapunicama? Mislim, đe su nestale, nema ih više na televiziji? Nekad je prije svaka none ili baka, kako vam draže, uveče gledala Esmeraldu ili Otimačicu. Izgledalo je da u svakoj sapunici igraju isti glumci, pa je tako Gabriela Španić pola vremena plakala, a drugu polovicu je imala izraz lica kao da je izgubila ključe(ve) od auta. Uz nju je glumio i Fernando Colunga koji me podsjećao na Joeya iz Prijatelja.
Svi su oni nestali s malih ekrana. To je baš tužno, sad znam zašto djeca više ne govore španjolski. Sjećam se šetnji kroz Grad u predvečerje, a kroz otvorene prozore čuje se “Mi Amor” i “Te quiero”. Tako su none dobivale svoju dnevnu dozu ljubavi i strasti, a djeca su učila jezik. Nisam ni znao da su se te sapunice prestale emitirati sve dok mi prošli tjedan nije došla punica u posjetu. Ne sjećam se kad sam zadnji put gledao neki TV kanal, jer gledam Netflix ili programe preko interneta; skoro sam zaboravio i kako izgleda logo HRT-a.
Evo ga, osam ura je, okreni mi na televiziju,” rekla je punica, “idemo viđet što večeras kuhaju!” Ima bit’ da su Španićku i Colungu zamijenili s ekipom iz Večere za 5 na selu, a odmah iza toga sa šouom Superpar. “Zašto više ne gledaš meksičke sapunice?” pitao sam je. “Ajme, pa kad sam to gledala, davno” odgovorila mi je punica. Ljubav je na selu, Farma i Večera za 5 na selu, nove su atrakcije u zabavnom programu.
To vam ga dođe k’o da gledate Plodove zemlje, samo što su praci i krave zamijenjene s glumcima i natjecateljima. Možda da snime “Esmeralda na selu” pa bi se vjerojatno i to pratilo. “O, evo ga opet počinje Život na vagi,” veselo je kliknula moja punica na reklamu koja je prekinula kuharski šou. I onda je odjednom nestalo zvuka i nastupila je tišina. Je li ovo ugasila televiziju? Nije. “Pa da zašto si smanjila ton?” upitao sam. “Ajme, ne mogu ti ovaj jezik nikako, gori mi je od njemačkog,” rekla je i primaknula stolicu ekranu kako bi mogla bolje čitati titlove. Na televiziji se pokazala scena koja kao da je snimana u Istanbulu. Pa da što ovo sad ona gleda?
A, ok, shvatio sam, turske su sapunice zamijenile meksičke. Isti format, vjerojatno i ista priča, samo s drugim glumcima. Colunga i Španić zamijenjeni su s Yeşilçayom i Burak Dakakom. I opet se glumci predugo šutke gledaju ili im je pogled usmjeren negdje u daljinu, a svako dva minuta neko zaplače. “Kako se zove ova serija,” pitao sam. “Gulperi….ššššš, čitam!” odgovorila je punica. Na momenat mi se učinilo da je rekla da se serija zove Gluparije jer po kvaliteti glume to bi ime bilo sasvim prikladno.
Sasvim slučajno, prije nekoliko dana vidio sam da se na BBCu emitira sapunica koja je bila hit u vrijeme kad sam napustio Otok. Mjesto događanja je London, a serija se zove Eastenders. Na moje ogromno iznenađenje čak sam i prepoznao neke od glumaca. Znači, zadnji put sam gledao Eastenderse prije 22 godine i još uvijek igraju isti glumci!? Među njima je bio i glumac koji je u spomenutoj sapunici od njenog početka, a kako bi vam bilo jasnije, prva epizoda emitirana je 1985 godine!
Prva mi je pomisao bila “bogu hvala da tu seriju ne emitiraju na Novoj TV” jer bi moja punica sigurna bila s nosom zaljepljena za ekran. Zapravo je to londonska inačica Esmeralde samo što umjesto tekile i kafe, ovdje piju toplu pivu i čaj. Prošao je tjedan dana od puničine posjete, TV je opet smanjen, tj. Večeru za 5 na selu zamijenile su serije s Netflix i nogometne utakmice. I onda mi je zazvonio mobitel: “Okreni kanal na televiziji i pogledaj novi tjedan Večere za 5 na selu. Svi su natjecatelji ugodno popunjeni tako da mi se para da je (Ž)život na vagi počeo nešto ranije,” začuo sam kroz smijeh s druge strane linije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....