Papir pamti; bilo je to 1989. kad sam u Dubrovačkom, kao sportski novinar, objavio komentar s gotovo identičnim naslovom - Lift za elitu vlasti.
Da se razumijemo, nepravde i nepravilnosti kod financiranja dubrovačkog sporta bilo je onda, pa me ne čudi što ih ima i danas. Dio njih nastao je iz nestašluka. Ne treba koristiti pojam lupežarija jer je kod nas nacionalni sport tužiti novinare. Bitno je da se razumijemo. Između redaka se pisalo i danas i onda. Dio nepravilnosti je jednostavno nastao iz potrebe da se ljudi u klubovima “snađu”. Uvijek je para bilo malo, a htjelo se puno.
Tema sjednice Gradskog vijeća bilo je stanje u sportu, a ne infrastruktura. Mada jedno bez drugog ne ide. Bilo je to još dok je Isus hodao po vodi kad sam se ja bavio veslanjem, kasnije i sportskim novinarstvom, ali ostalo mi je dovoljno kondicije da o sportu mogu reći nešto kvalificirano. Siguran sam da se u sport ulaže puno novca i da ni to nije dovoljno. Pa opet nam je stanje u sportu bolje nego što je bilo prije. Prije su sve pare posisali profesionalci - najviše nogometaši, pa vaterpolisti i košarkaši. Sve iza toga bila je sportska sirotinja.
To u čemu su nekad jedrili Orsanovi “optimisti” danas bi bio razlog da im se zabrani rad. Veslači Neptuna u susjedstvu trenirali su u higijenskim uvjetima ispod svakog minimuma. I jedni i drugi danas ipak mogu biti ponosni svojim postignućima. Imaju i alavija brodove za jedrit i veslat. Atletičari i danas trče po šljaci. Plivači su nekad na raspolaganju imali bazene bar dvaju dubrovačkih hotela. Znam da ekipa “iz lifta” baš mrzi ovu usporedbu, ali je činjenica da Trebinje ima bolji bazen od Dubrovnika. Nemaju tradiciju, znanje i stručnost, da bi imali bolje plivače i vaterpoliste, ali bez obzira na razliku u veličini grada, uvjete imaju bolje. Dvorana u Gospinom polju danas više nije ono što bismo željeli, ali, ajde, barem je u ozbiljnom planu.
Gradski političari će radije o stanju u sportu, nego o uvjetima. Za stanje su krivi (i zaslužni) neki drugi. Ali o uvjetima se odlučuje u vijećničkim klupama. Ne zanima me toliko hoćemo li imati nove olimpijske prvake, hoće li nam mali zaigrat’ u Hajduka ili Dinama... Važnije mi je da svako dubrovačko dijete nauči plivati, pravilno trčati, da ne pada preko lopte, pa ako i ima pasti, da na judu nauči kako se to radi. Dobro bi bilo da se nauči snalaziti na moru kad već pored njega živi, a to može kroz veslanje i jedrenje. A što ekipa “iz lifta” misli, nije me briga. Važnije mi je da budu svjesni činjenice da se lift diže i spušta. Istom brzinom.