Jasmine, ne daj se obeshrabriti: Deva sa Srđa više nije mrav

Tko je veći Hrvat, kome više ‘piza‘ domovnica i gdje je tko bio devedeset i prve? Ova ‘vječna‘ pitanja izrone svako malo, baš kad pomisliš da smo ih odradili i krenuli naprijed. Ali vraga, uvijek se nađe dežurnih komentatora kojima smetaju pojedinci, skupine i cijeli narodi zbog doprinosa u Domovinskom ratu.

Upravo je ovih dana, kad obilježavamo 31. godišnjicu najtežih ratnih stradanja Grada, jedan naš sugrađanin istjerao osobnu pravicu. Ime mu je Jasmin Žustra i nakon tri desetljeća priznat mu je status hrvatskog branitelja. Rođeni Dubrovčanin ni trenutka nije dvojio što učiniti kad je njegov rodni grad napadnut s kopna, mora i iz zraka. Pušku nije mogao nositi pa je postao ‘deva‘.

U vrijeme najžešćih napada 1991. sve do svibnja 1992. verao se on serpentinama do Srđa i izbjegavao projektile noseći svakodnevno potrepštine ekipi iz Imperijala. Po završetku rata ostao je, međutim, nevidljiv kad su se dijelile zasluge. Deva sa Srđa odjednom se pretvorila u mrava, papirnato Jasmin ratnik nije postojao, iako je bio tamo gdje treba, u najgore vrijeme. Preživjeli pripadnici dubrovačke 163. brigade ovjerenim su izjavama svojedobno potvrdili da im je Jasmin bio suborac, no ni to nije ubrzalo mukotrpan proces dokazivanja očitog.

Kad je sudskim putem potvrdio svoje zasluge i ponosan poručio da mu je do istine, a ne do benificija, javio se, naravno anonimno, lik koji se pod zaštitom pseudonima pita tko je ‘baliji i smrdljivom turčinu dozvolio da oblači časnu odoru hrvatske vojske?‘. U jednoj rečenici zaredale su pravopisne greške: prva vjerojatno zlonamjerno označava pogrdu na račun vjeroispovijesti (turčin), dok druga vrijeđa HV u koju se kune anonimac dok ‘h‘ piše malim početnim slovom.

Već smo navikli da iz kaljuže internetskih foruma izranjaju svakakve pojavnosti koje zavist, frustracije i druge smetnje rješavaju vrijeđajući i omalovažavajući druge, još i više ako ovi nešto postignu. U Jasminovu slučaju meta je promašena jer svjedoka Žustrina ratnog puta još ima dovoljno da mogu potvrditi njegove zasluge sa Srđa. A kad bi se predstavio njegov neimenovani kritičar, pitanje je koliko bi ljudi za njega stavilo ruku u vatru?