Lišo bez ponata. Tako je prošla avantura kajakaša koje je bura isprevrtala i nosila prema Italiji. Da nije bilo ljudi iz Porta, a među njima opet i Dominka Radića, onog neumornog ribara koji je iz mora izvukao više stradalnika nego hobotnica, danas bi Dubrovnik punio svjetske stranice crne kronike.
Dominko kaže da je on zvao brod Danče. Jer to je način na koji kod nas funkcionira služba traganja i spašavanja. Srećom, Bog čuva budale, pijane i malu djecu. Bez HGSS-a i Dominka, ništa.
Da turisti čine ludosti, to već znamo. Skaču sa zidina u more i završe na ortopediji. Preskaču ogradu na Brsaljama i - završe na ortopediji. U šlapama se penju po Biokovu i doma se vrate u lijesu. Otkako postoje oni flamingosi na napuhavanje nisam čuo da se netko zaputio s njima na Grebene.
Sve to spada u kategoriju "sam pao, sam se ubio". Ali kad nekome iznajmljuješ kajak, da s njime napravi đir oko Lokruma, onda znaš da je prvo kopno s južne strane Corso Vittorio Veneto u Bariju. A do tamo ima milja plivajući, pa kome obojci, kome luft madraci. Velika je razlika kad netko plati ulaznicu na zidine, pa po lijepom i sunčanom danu opali selfie sa samog ruba topničkog otvora, a druga je kad netko iznajmi kajak i zaputi se defora Lokruma.
Onaj koji je stao na rub zidina učinio je to svjesno i baš zato da fotografijom ovjekovječi rizik i "ludu hrabrost" koju će pokazati svojoj Instagram zajednici. Ovi koji se odluče u kajaku izaći na otvoreno more računaju da je to razmjerno sigurno. Tu malo odveslaš, ako se i prevrneš nije strašno jer je more toplo, imaš prsluk i netko će već doći po tebe.
Vjetar, valovi, jahte, gliseri nisu nešto što percipiraju kao stvarnu opasnost ljudi koji žive negdje duboko na kontinentu, a veslanje vide kao zabavnu sportsku aktivnost koju su jednom gledali na TV.
Dakle, odgovornost je na onima koji te kajake iznajmljuju. OK, ne govorim ovdje o zakonu. Zakonski je sve čisto - uredno su registrirani, ako pogledaš u zakon, kajak nije brodica, svatko vesla na vlastitu odgovornost, a oni su dali prsluke i objasnili kako se vesla. Ne treba za to fakultet.
Ali ima nešto važnije od zakonskih paragrafa, a to je da si svjestan onoga čega tvoji gosti nisu. I da u nekom trenutku kažeš - dragi ljudi, nemojte se ljutiti, danas je vrijeme takvo da nije sigurno izaći na more. Nije mi zbog kajaka, to je samo komad plastike. Meni je do vaše sigurnosti. Vaš mi je život vredniji od novaca i bit će mi drago ako se opet vidimo sutra ili iduće godine, ali danas nema kajaka. I nema normalnog gosta koji taj jezik ne razumije.
OK, vlasnici kajaka su novinarima rekli da su gledali prognozu, ali da ništa sumnjivo nisu vidjeli. Nikakvu najavu bure nisu našli na DHMZ, Norvežani isto nisu najavili buru, mobiteli miruju, kompjuter ne pokazuje ništa, kažu naši iznajmljivači. A u što su gledali, za Gospu? Dežurni sinoptičari Područnog meteorološkog ureda u Splitu - pitali smo ih baš zato što kajakaši tvrde da nisu znali - već u ponedjeljak ujutro su za taj dan najavili udare vjetra jačine 35 do 45, na jugu Jadrana i do 60 čvorova te moguće neverine.
K vragu i upozorenja koja nitko ne sluša, ali da je samo malo dignut‘ glavu, stavit‘ prst usta pa ga isturit‘ ispred nosa, osjetili bi što puše. Jer bura je već u 15 sati bila na 10,7 m/s, kaže DHMZ. Jasno da turisti ne znaju da bura puše na refule, nikad nisu čuli za katabatičke vjetrove, ali mi znamo, jel´ da?
Onda su pred inspektorima iznajmljivači svoju priču malo modificirali, pa lučki kapetan Mato Kekez kaže: - Nemamo propisano ništa jer su kajaci legalno iznajmljeni. Korisnici su to uredno platili, izašli na more, njihov je rizik. Jedino što su putnike trebali uputiti na vremenska neprilike, mi to ne znamo, oni tvrde kako jesu sugerirali.
Netko je dakle ipak slutio zlo, možda je krajičkom oka ipak vidio upozorenje, ali je ljude pustio na more. To muljanje u izjavama mi govori da stvari nisu baš tako čiste kako (Kapetaniji) izgledaju. Što su to iznajmljivači rekli kajakašima? Pazite, nemojte se zafrkavat‘, bura je, možete završit u Italiji? Ako je lučkom kapetanu sve čisto i zakonito, ako mu je to dovoljan odgovor, meni preostaje samo klimnuti glavom i reći - super, keep up the good work. Važno je da nam blagajna štima. Plastika nije skupa ako se koji kajak i izgubi, turistima će nam doći novi.
Stariji će se sjetiti Toma Šeparovića i njegove Jovanke, dubrovačke verzije Roka i Cicibele. Jovanka se isto ovako jednog dana prije bure s barkom uputila defora Lokruma i nikad je više nismo pronašli. Bila je to tragedija koja je potresla Grad. A ova bi bogme potresla i gradski takuin da nije bilo više sreće nego pameti.