Fotograf Egon Hreljanović otvara 4. rujna u atriju palače Sponza izložbu fotografija "Živjeti Grad" s početkom u 19.30 sati.
- Egon Hreljanović prisutan je već više desetljeća u kulturnom životu grada Rijeke, čitavo to vrijeme ostajući vjeran svome pozivu. Njegove fotografije neprekidan su niz iskustava, inspiracije i kvalitete, a studiozan i temeljit rad autora svima nam je dobro poznat po svojoj ozbiljnosti, promišljenom i razrađenom konceptu, fotografskoj, metjeovskoj kvaliteti.
Taj bogati stvaralački opus imali smo prilike vidjeti na više izložbi. Radilo se tu o serijama radova poput struktura kamena i fasada, jedara, fragmenata leptirovih krila... U svom najnovijem ciklusu umjetnik se na neki način odmiče od svojih prijašnjih koncepcija prepuštajući se slobodnom i nesputanom snimanju života, prolaznika, trenutaka koji ga nadahnjuju i inspiriraju. Opuštena i bajkovita ljeta u Dubrovniku donose mu mogućnost promatranja, ležernosti i razmišljanja. Stoga nastali radovi predstavljaju vizualno bogatstvo motiva, kao i raskoš koju nam može pružiti život u gradu bogate kulture, prepunog prolaznika i mediteranskog ugođaja.
Iskusno oko i bogato znanje dovoljni su mu da svoj odabir usmjeri na njemu zanimljive kadrove i, iako nastale u prekrasnom gradu, prepunom motiva i zanimljivosti, one ga ne prikazuju, već autoru pružaju mogućnost da uroni u rijeku ljudi te se on stapa sa zidinama, terasama i skalinama i tako uklopljen u njegov ogrtač snima posjetitelje, građane i turiste. Dok se dio fotografija bazira na portretima, drugi osluškuje njihove korake, bilježeći prolaze i pokret po uvijek istim izlizanim kamenim pločama ulica. Svako lice za autora predstavlja izazov, uhvaćeni trenutak svjetlosti, karaktera i emocije. Vidljivo oslikavajući razlike i zanimljivosti stvara se vizualno jedinstvo koje se, poput nota, slaže i pulsira. Iako su kadrovi usmjereni, fokusirani na osobu, iznimno su bogati detaljima, raskošni u boji i doživljaju. To nije studijska fotografija, već spontana i životna zabilješka prizora u kojoj se evocira recentno vrijeme, jer umjetnik svjesno odabire motive igrajući se znalački sa svojim aparatom, na neki način spojen u dijalogu s osobama koje prikazuje. Ipak, dio izložbe ostvaren je crno-bijelom tehnikom, i tek je tu vidljiva ta svečana kulisa arhitekture prepoznatljivih zidina, portala, reljefa i urbanih vizura. No i ovdje je u prvom planu čovjek, figure čije se siluete i sjene stapaju s cjelinom, čineći njegov najvažniji dio. Sekvence vibracija, ozračje atmosfera i slikovni zapis postojanja isprepleten sa arhitekturom provlači se u iznenadnim segmentima koji ostaju zabilježeni. Simbioza i usuglašenost svih tih elemenata, za autora je na neki način novina jer dosadašnji radovi nisu obuhvaćali čovjeka i njegovu iznenadnu pojavnost, međutim u ovom ciklusu ta nova kategorija pruža mu svježinu. Veseleći se spontanosti, donosi mu dimenziju neponovljivosti i vitalnosti likovnog izričaja.
U hladu fontane izmjenjuju se razgovori, starac hrani golubove, uz sladoled, zvukove violina i mora svjetlosti i sjena zapisuju se dani ljeta i ostavljaju tragovi postojanja na fotografskom papiru. Bez obzira radi li se tu o neposrednosti ritma sivih struktura, ili skladnim i sjajnim elementima boja, svaki kadar sažima atmosferu i tvori svoju čaroliju. Unutar ispisane realnosti prenošenja doživljaja i misli, Egon Hreljanović uspijeva zadržati notu i toplinu klasične fotografije, ali jednako tako donijeti svoj autorski trag oplemenjen finoćom poetike i suvremenosti, napisala je Jasna Rodin u popratnom tekstu.
O autoru
Egon Hreljanović rođen je u Rijeci 1951. Prva fotografska iskustva stekao je od oca Viktora. Kao član riječkog fotokluba Color, prvi puta izlaže 1969. Do danas je izlagao na 130 izložbi u zemlji i inozemstvu, od toga petnaest puta samostalno. Godine 1984. profesionalno se posvećuje fotografiji zaposlivši se u reklamnoj agenciji OZEHA. 1986. primljen je u Zajednicu umjetnika Hrvatske (danas HZSU), te prihvaća slobodnu profesiju kao svoje trajno opredjeljenje. Od 1995. član je i HDLU-a Rijeke. Bavi se reklamnom fotografijom u turizmu i industriji, te primijenjenom fotografijom u oplemenjivanju javnih prostora. Autorske je fotografije objavio u mnogim periodičkim i monografskim publikacijama. Surađuje s ustanovama čija je djelatnost očuvanje kulturne baštine, te je tako, uz ostavštinu svoga oca, stvorio bogatu foto arhivu i od zaborava sačuvao mnoge spomenike kulture, umjetnička djela kao i druge, slikom zabilježene, vrijedne povijesne dokumente. Uz svoje fotografije, priredio je time i desetak povijesno dokumentarnih izložbi i drugih autora.