Tematska okosnica ovogodišnjeg glazbenog programa Igara je Mediteran. Zato ne čudi što je ovog utorka u Kneževom dvoru odjekivala španjolska glazba. U programu je sudjelovao vokalni sastav Antiphonus osnovan 2008. godine. Njegov umjetnički voditelj je dirigent Tomislav Fačini koji je prošlog ljeta završio petogodišnji mandat pomoćnika za glazbeni program Igara. Uz osmeročlani sastav Antiphonus nastupio je naš proslavljeni gitarist Petrit Çeku.
Od renesanse do današnjih dana
U jednosatnom programu bez pauze nizala su se brojna djela španjolskih skladatelja kao i onih očaranih španjolskim melosom. U prostoru u kojem se izvođači nalaze prije nego dođu na podij a koji je od publike odvojen zavjesom, sastav Antiphonus je na početku otpjevao Vivancosov Pjev ptica. Bila je to dojmljiva a cappella izvedba bogata zanimljivim efektima. Baš kao i kasnije bez instrumenta izvedena renesansna La Bomba Matea Fleche sa čestim duhovitim rješenjima i ugođajem. Antiphonus i Petrit Çeku zajedno su izveli de Fallinih Sedam španjolskih pučkih pjesama koje su članovi pojedinačno pjevali. Naglasimo kako je ženski dio solista bio uspješniji od muškog. Te kao posljednju skladbu programa, ciklus Ciganski romancero Maria Castelnuova Tedesca nastalom na tekstove Frederica García Lorce. U njegovoj su se izvedbi nizali umjetnički vrhunci u odličnom spoju gitare i glasova. Istaknimo kako je programska knjižica sadržavala tekstove svih pjesama i to na hrvatskom i engleskom jeziku. Pa je omogućila praćenje vjernih i slikovitih interpretacija različitih ugođaja i sadržaja.
Gitara ravnopravni sudionik
Petrit Çeku je između vokalno-instrumentalnih blokova izveo dvije solo točke. Prvo Córdobu iz Albénizovih Pet španjolskih pjesama koja nažalost nije bila navedena u programu. A potom stavak Cataluña iz Albénizove Španjolske suite. Čudesne su boje koje Petrit Çeku izvlači iz svoje gitare. Čudesan je i dinamički raspon koji postiže. Njegovo razgovjetno fraziranje svaku skladbu čini jasnom za praćenje. A dok se klanja, Petrit Çeku s posebnim ponosom drži instrument u ruci. Kao da nam želi reći da su gitara i on ravnopravni i jednako zaslužni za sve majstorije kojima nas oduševljavaju pri svakom susretu. Ukratko, izuzetan koncert koji je završio dugotrajnim pljeskom i ponovljenom pjesmom.
