Sinoć je u crkvi Anuncijati u Orebiću otvorena peta izložba unutar programa Dani kulture Orebić 2017. pod nazivom ''Četiri godišnja doba'', splitske umjetnice Tisje Kljaković - Braić. Inače, program "Dani kulture Orebić" održava se u organizaciji Matice hrvatske Orebić i realizira uz financijsku potporu Turističke zajednice Općine Orebić i Općine Orebić.
Tisja Kljaković-Braić rođena je 30. lipnja 1979. godine u Splitu gdje je završila smjer dizajn u Školi likovnih umjetnosti. Travnja 2003. diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Gorkog Žuvele. Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku, te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Trenutačno radi kombiniranom tehnikom, visokog reljefa, koristeći drvo i akril. Čest su joj motiv dva lika, kao akteri priče. Do sada je održala 30-tak samostalnih izložbi, sudjelovala u 20-tak skupnih izložbi, a autorica je i knjige 'U malu je uša đava'. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnica.
Izložba se može razgledati do 19. kolovoza u bečernjim satima a o izložbi je kustosica Tina Bikić rekla i ovo:
"Zamišljam kako se na moru sunčaju obrisi sjena koje smo ostavili na istom mjestu. Odjevni predmeti potonuli na dno, obrisi ostali, a mi nastavili bivati unatoč valovima. Da li je voda preslana za gutanje? Da li su ribe ponekad žedne? Postavljamo previše pitanja dok nam glave izviruju iznad površine. Ima nešto u tome kada vas zamole da osluškujete školjku: ''Tamo gdje završava djetinjstvo – počinje poezija''. Sve naljepše priče ostavljam nedovršenima, a one, pretapaju se u pjesmu, val, pjenu, prljaju pjeskom, a potom, zatiru o neka tuđa stopala, nošena da plešu za prostor.
Slike umjetnice Tisje Kljaković- Braić zaigrano se nastavljaju na kompleksnu tradiciju hrvatskog intimističkog slikarstva. Umjetnica izlaže slike različitih formata, kombinirane tehnike, strukture akrila na drvenoj dasci gdje često podlozi dodaje male fragmente koji tada slike pretvaraju i u slikoreljefe. Apstraktna podloga njezinih slika kombinirana je sa elementima dječijeg crteža koji u sebi sadrži pravu mjeru proporcija i kompozicije. U paleti savršeno odabrane bijeline zavedeni smo tek naizgled jednostavnim prizorima iz epizode života dvoje zaljubljenih protagonista ili usamljenih šetača, biciklista, letača. Dok jedni hvataju svoje snove, drugi se spašavaju u zagrljaju, od prolaznosti, u ljubavi, protiv smrti, za dišpet. Tihi su to poetični šapati ukazivanja na velike ljudske teme. Iako su njene slike tonski vrlo redundantne, s uplivom smeđe, bijele, plave i ponekad malo crvene boje, te likovno-kompozicijski strogo pročišćene, one su tehnički vrlo umješne. Tisjine slike usklađene su sa tonskom ljestvicom njenog unutarnjeg prostora, stoga je neminovno da u kontaktu s promatračem doživljavaju bliskost i prepoznavanje. One nas upućuju na neiscrpan prostor u koji su njeni likovi utkali vlastitu emociju, s kojom se direktno poistovjećujemo. Odlučno, želimo te male formate velikih memorija ponijeti sa sobom. Što li je sve stalo u ova četiri godišnja doba?"