Izložba Lukše Peka, poznatog dubrovačkog slikara, pod nazivom “Terra incognita” bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u utorak, 20. ožujka 2018. u 19 sati.
Nakon 22 godine, Peko ponovo izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Ciklus pod nazivom Terra incognita ili Nepoznata zemlja, zbroj je brojnih nataloženih iskustava koja proizlaze iz dugotrajnog bavljenja slikarstvom, ali su i nužno određena mjestom u kojem slikar živi.
Pekova Nepoznata zemlja u svom latinskom nazivu nosi arhaičnost antičkih krnjih pretpostavki o svijetu koje zbog toga što su neutemeljene ostavljaju slobodu nagađanjima i maštanjima. Zbog negostoljubivog krajolika prikazanog u šiljatim formama, primjećuje se odsutnost figura, a more koje okružuje otoke na nekim je slikama crno kao katran, gusto i mrtvo.
O strpljivosti u radu ovog slikara govore i točkice na brojnim slikama koje vibriraju i lagano otkrivaju vrijeme kao važan element pri stjecanju doživljaja o naslikanom krajoliku.
Nazivi slika sugeriraju mističnost, udaljenost i negostoljubivost izmaštanog Pekovog krajolika, kao što su Poviše bezdana, Plameni otok II., Ognjene stijene, Krvava zemlja, Zmijska vala; redom se nižu leksičke varijacije solarne simbolike koje bude asocijativne slike vatre, vrućine, žege, ljeta, jare, u jasnom dualizmu Zemlje i Sunca.
O čemu je zapravo riječ u ovome ciklusu? Kustos izložbe Marin Ivanović, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, otkriva nam pravo značenje u tekstu kataloga pripremljenog za ovu izložbu i kaže: “ Ne treba nam znanje oca svih modernih vračeva, Sigmunda Freuda, da bismo shvatili ulogu podsvjesnoga u djelima koje gledamo. Jedan za drugim nižu se otoci, naizgled neki daleki i nepoznati, a zapravo sasvim dohvatljivi i poznati. Postajemo svjesni da su svi ovi otoci samo jedan jedini, samo jedan koji je važan, a koji ima isto onoliko lica koliko je dana u čovjekovom životu, onaj na kojemu je, u dubokom glibu moralne izopačenosti u kojeg čovjek tako lako zagazi, počinjeno masovno ubojstvo pedeset troje istaknutih pripadnika dubrovačke intelektualne i društvene elite. Među njima je bio i Pekov otac. Ako nam za to dokučiti nije dovoljno pogledati koliko je motiv otoka prisutan u njegovom cjeloživotnom opusu, onda će anagramski naziv triptiha Askad zorno pokazati kako je riječ o otoku Daksa.”
Konačno, u podciklusu Argonauti u kojemu su sve slike naslovljene Arg, odbacuju se varijacije i istim se nazivom sugerira uzaludno traganje i beskrajno trajanje plovidbe između otoka bez broja.
Izložba ostaje otvorena do 29. travnja 2018. godine.
BIOGRAFIJA
LUKŠA PEKO rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku. Prve poduke dobio je od slikara Antuna Masle, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića.
Godine 1961. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel. Za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom.
Diplomirao je 1965. kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka, a iste godine je dobio nagradu Akademije likovnih umjetnosti Zagreb za grafiku. Prvi put zajedno s dvojicom dubrovačkih kolega Josipom Škerljom i Josipom Trostmannom izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. u Splitu imao i prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb je 1968. završio poslijediplomski studij kod prof. Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i 2017. godine grafičku mapu Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. 1996. dobio je Nagradu grada Dubrovnika i dodijeljeno mu je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.