Predavanjem ”Sveti Josip u umjetnosti Dubrovnika i okolice od 16. do 18. stoljeća” akademika Radoslava Tomića započelo je drugo izdanje manifestacije ”Kršćansko lice kulture” u organizaciji Dubrovačke biskupije. Umjesto dosadašnje manifestacije ”Dani kršćanske kulture”, Dubrovačka biskupija lani je odlučila pokrenuti samostalnu manifestaciju vrlo slična izvorniku, samo u ranijem terminu - "Kršćansko lice kulture". Nekoliko uvodnih riječi u ime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije kazao je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
- Manifestacija je na neki način nova, ali i 'stara'. Naime, godinama je Dubrovačka biskupija u suradnji s nakladničkom kućom Verbum provodila manifestaciju ”Dani kršćanske kulture” i prije dvije godine smo započeli s novom manifestacijom nešto šireg karaktera - ”Kršćansko lice kulture”. Nažalost, prošlogodišnja manifestacija nije dovršena, nego je prekinuta u polovici svoga programa, a ovogodišnja se može pratiti isključivo preko online prijenosa odnosno iz sigurnosti vaših domova. Naravno, i program je nešto reduciran, a drago nam je da je kroz sve ove godine naše Vijeće uspjelo uspostaviti izvrsnu suradnju sa svim ustanovama u kulturi grada Dubrovnika tako da smo ostvarili jednu mrežu kulturne suradnje, nadam se na zadovoljstvo naše publike koja nas prati, kazao je Viđen te predstavio detalje programa.
Povod predavanja akademika Tomića je činjenica da se ove godine navršava 500. obljetnica da su Dubrovčani upravo blagdan sv. Josipa 19. ožujka 1521., uvrstili u službeni kalendar javnih blagdana Dubrovačke Republike.
- Dosta je rano u našim krajevima taj blagdan uzdignut u rang državnog blagdana. Cilj predavanja je podsjetiti na najznačajnija djela slikarstva koje prikazuje sv. Josipa ili ikonografske prizore iz njegova života u Dubrovniku i njegovoj okolici, kako u crkvama tako i u crkvenim zbirkama. Papa Franjo je cijelu ovu godinu proglasio Godinom sv. Josipa, a 150. je obljetnica da je papa Pio IX. svetog Josipa proglasio zaštitnikom sveopće Crkve. Podsjetimo se da se na pročelju ove naše Katedrale u kojoj se nalazimo na jedan prekrasan kip sv. Josipa sa samog početka 20. stoljeća čiji je autor naš domaći kipar Marin Radica tako da ima velike poveznice i s ovom Katedralom jer je na pročelju uz sv. Vlaha i sveti Josip, komentirao je povjesničar umjetnosti.
Potom je predavač preuzeo riječ.
- Treba reći da je sveti Josip, ja bih rekao, jedan dragi svetac. I to što je on zaštitnik Crkve i što se danas aktualizira, to nije sasvim slučajno ni beznačajno, tim više što je današnja obitelj u svijetu i općenito kod nas ugrožena, u krizi je. Sveti Josip je simbol sretne i Svete obitelji i u tom smislu je njegova prisutnost neobično važna jer zapravo govori o kulturi i potrebi čuvanja te jezgre iz koje se rađaju budući naraštaji koji zapravo argumentiraju da je upravo obitelj ona jezgra i ono srce iz kojeg se rađa sretno društvo i sretno čovječanstvo. Uloga svetog Josipa je u tom smislu bila nemjerljiva jer je od Boga izabran kao Marijin zaručnik, a prihvatio je Mariju kao majku Isusa Krista koja je začela po Duhu Svetom. Bio je posve svjestan svoje uloge, ali i ta uloga je bila njemu namijenjena i on ju je do kraja bez rezerve prihvatio i ispunio, naveo je Tomić
U dubrovačkim se crkvama i crkvenim zbirkama čuva više djela koja prikazuju različite scene iz života sv. Josipa (bijeg u Egipat, zaruke Blažene Djevice Marije, procvali štap sv. Josipa, sveta obitelj, smrt sv. Josipa) i to u rasponu od pučkog slikarstva do antologijskih slikarskih djela; radovi su to domaćih, ali ponajviše stranih, većinom talijanskih slikar. Pokazao je Tomić brojna djela, a govorio je o slici koja prikazuje odmor na putu u Egipat koja seže s početka 16. stoljeća.
- Slika prikazuje svetog Josipa u jednoj drugoj ikonografskoj shemi, on više nije dio Svete obitelji koja adorira Krista i koja se klanja Kristu, koja je udivljena tim čudom koje se dogodilo u njegovoj obitelji, da je njegova zaručnica rodila Krista koji će biti Spasitelj svijeta. Slika prikazuje događaj iz kasnijeg razdoblja Kristova života, ali još je Krist bio dijete u onom trenutku kad je Herod bio odlučio da ubije sve prvorođence, među njima da ubije i Krista. Anđeo se javio sv. Josipu upravo Svetom Josipu kao suprugu, kao mužu, kao onome tko brine o obitelji, on je po zanimanju bio tesar, dakle, bio je skromnoga zvanja, ali uglednoga podrijetla jer je bio iz Davidove loze, pripadao je najuglednijem plemenu židovstva. Anđeo je upozorio Josipa, a tako je izbjegao tragediju koja se dogodila židovskom narodu. Slika svakako nije kupljena u vrijeme kad je nastala, nego je došla u Dubrovnik zahvaljujući jednom uglednom kanoniku koji je zauvijek ostavio neizbrisiv trag u povijesti Dubrovačke Republike, a to je kanonik Bernardin Đorđić koji je na temelju duga koji mu je dugovala jedna mletačka obitelj, nije uzeo novac, nego je uzeo jednu skupinu djela koja je još i danas predstavljaju jednu od najvažnijih umjetničkih cjelina koje u Hrvatskoj postoje. Sliku koja prikazuje odmor na putu za Egipat izradio je jedan izuzetno važan slikar 16. stoljeća - Giovanni Girolamo Savoldo. Kao mladić je došao u Veneciju gdje je slikao i djelovao i gdje je napravio izvanredno važan opus. Bio je sklon lirskom izričaju, a ovdje je prikazao Bogorodicu u prednjem planu koja nježno prigrljuje Isusa, sveti Josip se tu odmara u njezinom zaleđu, a u pozadini je prikazao antičke stupove, ruševine i krajolik s morskim zaljevom i to je ono što nas danas jako uznemiruje i, rekao bih, estetski zadovoljava naše potrebe jer je to kombinacija krajolika i likova koji su prirodno smješteni u taj krajolik, rekao je predavač te nastavio:
- Mi koji se bavimo starijim slikarstvom na temelju znanja drugih i nekih naših vlastitih istraživanja, vidimo da je Savoldo bio pod velikim utjecajem ne samo mletačkog slikarstva i toga lombardijskog sklonom realizmu i tom autentičnom prikazu likova koji živi stupaju na pozornici, nego da je dobro poznavao sjevernjačko slikarstvo. Možemo u krajoliku prepoznati utjecaj glasovitog slikara iz Nizozemske koji se zvao Patinir, jedno veliko ime. Savoldo je jedna sinteza lombardijskog realizma i kolorizma Venecije koja je bila najpoznatija po koloritu, po toj svježoj atmosferi tih slika. Kad bismo prošli preko kataloga antičke umjetnosti, grčkih kipova mogli bismo u liku sv. Josipa prepoznati utjecaj antičkih skulptura na sarkofazima, skulpturama koje su se nalazile u Rimu... Malo dijete Krista s nogicama koje se igraju i koje pokazuju njegovu životnost, pokazuju utjecaj sjevera. Dubrovnik je u tom trenutku bio aktualno vezan uz europske trendove, a ova slika je samo potvrda tog živoga kontakta dubrovačke sredine s velikim majstorima. Ono što je zanimljivo za ovu sliku, kad se istražuje, postoje tri koje su neobično bliske ovoj dubrovačkoj, a njihov je autor Savoldo. Još je zanimljivo da je jedan mletački plemić Contarini iz glasovite obitelji među kojima je bilo i duždeva, kardinala i nadbiskupa, za jednu svoju kapelu koju je dao podići u Veneciji naručio četiri slike odmora na putu za Egipat upravo kod Savolda. To je neobično zanimljivo i onda je neke povjesničare umjetnosti u svijetu to potaklo da zaključe da je taj Contarini, koji je inače bio i pisac i vrlo duhovan, tim četirima slikama koje prikazuju odmor za bijeg u Egipat na određeni metaforički način htio prikazati hodočašće jedne duše, svakog pojedinca koji odlazi konrektno ili u svojoj duhovnoj potrebi u hodočašće prema Kristu, prema svetome, prema Jeruzalemu, prema Svetoj Zemlji i da je to u sukcesivnom nizu prikaz iste teme hodočašće kao što je bijeg u Egipat odlazak iz jednog prostora u drugi. Naravno, to otvara dublju duhovnu dimenziju jer se Sveta obitelj iz Egipta vratila u Svetu Zemlju nakon što su prošli traume s Herodovim zločinstvom. Tako i ove slike pokazuju duhovnu dimenziju hodočašća, to približavanje Kristu koje može biti konkretno i misaono i duhovno, To je jedna slika koja po mom sudu pripada u samu antologiju umjetničkih djela koja u Hrvatskoj postoje, ona je izložena je u Biskupskoj palači i jedna je od najljepših primjera lombardijskog slikarstva pomiješano s venecijanskim koje u Hrvatskoj uopće postoje, objasnio je Tomić koji je kazao kako među slikama koje je prikazao postoje antologijska djela koja su izuzetno važna i koja zapravo pripadaju temeljima likovne umjetnosti u cijeloj Hrvatskoj.
Inače, drugo izdanje manifestacije „Kršćansko lice kulture“ održat će se u Dubrovniku od 17. do 26. ožujka. Šest programa manifestacije zbog epidemioloških mjera koje su na snazi većinom će biti održavani bez publike te će biti prenošeni na daljinu. Programi se mogu pratiti na internetskim kanalima Dubrovačke biskupije (mrežne stranice, YouTube kanal i Facebook profil Dubrovačke biskupije). Izuzetak je program „Skrivene crkvice Dubrovnika“ koji će se održati u dva termina, u četvrtak i subotu poslije podne, ali je i tu broj sudionika ograničen na 15 i svi se trebaju ranije prijaviti.
U četvrtak, 18. ožujka s početkom u 16 sati bit će priređena dvosatna šetnja Gradom uz stručno vođenje Lidije Begić u sklopu programa „Skrivene crkvice Dubrovnika“. Zbog ograničenog broja sudionika za sudjelovanje na programu potrebno se prijaviti.