„S glazbom smo u veselim trenucima ali i u tužnim trenucima. Jučer nas je, nažalost, napustila gospođa Ileana Grazio. Svi znamo koliko je ona značila i za Grad i za naš orkestar. Mi ćemo je ispratiti glazbom, Sarabandom iz Griegove Holberg suite“ – rekao je Damir Milat, ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra. I tom je skladbom, kao glazbenim dodatkom sa snažnom i potresnom porukom, završio drugi koncert Festivala „Stradun Classic“ čija je idejna začetnica klarinetistica Marija Pavlović.
Zbog lošeg vremena, koncert nije mogao biti održan u Kneževom dvoru, kako je zamišljeno, nego je premješten u Katedralu. Znamo da taj prostor ima svoje akustičke specifičnosti i da baš ne odgovara nastupima ovakvog tipa. Ali, dok se ne izgradi koncertna dvorana koja će zadovoljiti potrebe Grada, ovakvih će problema uvijek biti - na štetu umjetnika, umjetnosti i publike.
A publika koja je bila na prvom koncertu Festivala održanom tri večeri ranije u Kneževom dvoru, sigurno je jedva čekala i drugi koncert. Naime, poznanstvo s violinistom Gordanom Nikolićem, novim gostom Dubrovnika i Orkestra, bilo je jamstvo i novog vrhunskog glazbenog doživljaja. Ovom prigodom ne u ulozi solista već koncert majstora i voditelja Festivalskog gudačkog ansambla, Nikolić je razgalio sve potencijale svakog od članova, pa su gudači zvučali gotovo neprepoznatljivo. Postigli su zapanjujuću kompaktnost i bogatstvo zvuka i u skladbama bez soliste - Bartokovim Rumunjskim plesovima za gudački orkestar i Serenadi za gudače u C-duru P.I.Čajkovskog - kao i u Weberovom Klarinet kvintetu u B-duru op.34 u kojem je briljirala solistica Marija Pavlović. Pavlović se, u ime organizatora, zahvalila i umjetnicima i publici, a mi se nadamo da će slijedeće jeseni Festival biti ostvaren bez poteškoća, onako kako je planirano.
Na kraju moramo još jednom pohvaliti gudački sastav koji je nastupio na ovoj večeri i posebno izdvojiti pomno usklađene početke i završetke svakog od brojnih izvedenih stavaka. Dinamički rasponi, prelazi u nove ugođajne slike kao i zanesena muzikalnost i temperament, pokazali su visoku kvalitetu članova Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Koji su, eto, u godini u kojoj ništa nije onako kako smo navikli, u danu koji je bio sumoran i bezvoljan, slavili glazbu kao da je sve idealno. Što znači pravi poticaj nekome tko ga može prihvatiti i slijediti!