-Pokojni otac mi je pričao da su se ovdje susreli svatovi za koje od davnina vrijedi pravilo da se ne smiju nikome maknuti. I doista: nijesu se htjeli smaknit te su se sabljama pomlatili da bi na kraju ostali sami dever i nevjesta. Mislim da su negdje gori, u stijenema, a svi ostali svatovi koji su se pobili da su ovdje zakopani. Tako glasi priča a na stećku kao mjestu sukoba, dvije su zmije otvorenih usta okrenute jedna prema drugoj. Ta legenda tako onjašnjava te dvije zmije na stećku u Bistrini, a sve mi je ispriučao pokojni otac.
Rječi su to Primorca Stijepa Čikata iz Bistrine koji dodaje da je strećak pomaknut za nekih desetak metara od puta te pokazuje kako je na tom mjestu potom niknula maslina:- Maslina je nekad bila zarasla u draču koju sam iskrčio a stećak je pomaknut u vrijeme kad se gradila ova cesta, ali ne znam kada točno. Ali cesta nije bila ovuda nego ju je Napoleon probio samo do tamo, do Bistrine, a dalje se probila prema spoju s magistralom prije Domovinskog rata. Tada je maknut u stranu.
Starac pretpostavlja da su sukobljeni svatovi s jedne strane bili iz Hercegovine, odnosno iz Neuma za Brodaricu i Ston, a drugi iz Hodilja ili Malog Stona. U narodu se oduvijek govorilo da nije dobro da se svatovi susretnu. Ovako, "guralo" se i pobili su se...
Inače, na stećku za kojeg malo tko uopće zna da postoji, uklesani su pored zmija i štit i mač. Neslužbeno doznajemo kako ga je prva u svojim zabilješkama spomenula pokojna čuvarica dubrovačke baštine, dugogodišnja konzervatorica i povjesničarka umjetnosti Dubravka Beba Beritić. Zabilješke su sastavni dio Beritićine ostavine koja je, doznajemo, prepuštena dubrovačkom Povijesnom arhivu.