Od 1. siječnja dirigent i profesor violine, Slobodan Begić, obnaša dužnost ravnatelja Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Naslijedio je Damira Milata, došao je s velikim planovima, a čekaju ga još veći izazovi – počevši od dugoočekivanog preseljenja Orkestra u ljetnikovac Crijević-Pucić preko kadrovskih rješenja pa do stogodišnjice DSO-a koja će biti obilježena upravo u Begićevom mandatu. Ukratko, nije nedostajalo tema za razgovor za Dubrovački.
Internacionalnost i mladi
Bili ste u Orkestru, često ste surađivali s njime i kao vanjski suradnik, znate kako funkcionira, poznajete članove, što ste zatekli kad ste dobili uvid iz pozicije ravnatelja?
Mogu reći da je Orkestar dosta dobro organiziran. Dobro zvuči, njegova kvaliteta se penje i ide prema naprijed. Puno se toga promijenilo u 20 godina otkad nisam bio tu, u međuvremenu je postao jedno međunarodno glazbeno tijelo koje iza sebe ima dosta gostovanja i to dalekih – dvaput u Indoneziju, u Ameriku... Vidim po mailovima i po kontaktima da se s dosta poštovanja prilazi Orkestru jer sam u komunikaciji sa svim akterima ovog našeg posla. Treba priznati da je u tih 20 godina postignut napredak, a to ne smije ići prema dolje, ne smije se usporavati, treba dalje napredovati, ali uz određene promjene.
Koje bi to promjene bile?
Najprije bih htio pojačati internacionalnost Orkestra. Dakle, osmislio sam program koji bi trebao malo više uključivati mlade, ali i međunarodne soliste i dirigente. To bi možda malo više koštalo, ali vidjet ćemo kako će se prvim rebalansom Proračuna situacija odvijati financijski. 2023. je ipak ‘eksperimentalna’ godina za mene, ali dogodine ćemo imati orkestar-partner, to ćemo uvesti u programsku koncepciju. To znači da iz tog orkestra možemo angažirati soliste, da taj orkestar-partner može angažirati naše soliste, iz naše kuće, a i da se mi zamijenimo. Prema sadašnjim preliminarnim dogovorima, u Dubrovnik će doći orkestar iz Češke, a mi ćemo gostovati u Češkoj. Bila bi to višestruka razmjena, čak postoji i mogućnost zajedničkih projekata.
Komentirajući u jednom razgovoru Orkestar, rekli ste kako se čini kako ‘sami sebi sviramo‘ i kako bi trebalo slati dubrovačke umjetnike tamo odakle dolaze strani solisti.
Da, upravo bi trebalo djelovati u tom smjeru, ali trebat će malo vremena dok do toga dođe. Kad se ti ‘zupčanici‘ pokrenu, bit će to iznimno dobra stvar. Imate danas jako dobrih solista po svijetu, nije problem odabrati, međutim, moramo razmišljati da i mi imamo naše soliste, našu ‘reprezentaciju‘, imamo što pokazati i poslati. Važno je da se, na kraju krajeva, sviraju djela dubrovačkih i hrvatskih autora i da se prezentira naš dio glazbene povijesti, to i jest poanta cijele priče i naš zadatak.
Vidite li i gostovanja cjelokupnog Orkestra u inozemstvu?
Apsolutno! Osim suradnje s češkim kolegama, radimo i na gostovanju dogodine u Italiji. To je vrlo zahtjevno gostovanje koje će trajati desetak dana, izvest ćemo četiri do pet koncerata, a u planu je izvedba Verdijevog ‘Requiema’. To su već prve ‘posljedice’ nedavne izvedbe ‘Requiema’ u Dubrovniku i Mostaru. Dobili smo poziv iz Italije, s tim da ćemo promijeniti dirigenta i soliste, a zbor i orkestar ostaju isti. Pored toga, s jednom velikom prijateljicom iz Mađarske radimo na europskom projektu spajanja dvaju orkestara, to je simfonijski orkestar iz Budimpešte i DSO. U planu je izvedba ‘Carmine Burane’ ispred Kneževa dvora i u Budimpešti. Zajednički ćemo to raditi, s miješanim zborom i orkestrom. Pomoći će nam budimpeštanski orkestar sa svim onim što mi nemamo, a taj isti ansambl će u glavnom mađarskom gradu izvesti ‘Carminu Buranu’. Ako se sve ovo realizira, 2024. bit će vrlo aktivna, već sad se pripremamo za to, primjerice, u Italiju bi nas trebalo ići 180! Vrlo su to složeni projekti, razgovaramo o tehničkim detaljima i riječ je o velikim iznosima, a recimo Talijani su voljni pokriti troškove. Bit će još raznoraznih manjih gostovanja, po Hrvatskoj sigurno, a fokus je 2025., na 100. obljetnicu Orkestra. Tako pripremamo obljetnički koncert na nivou Hrvatske koji ćemo najprije izvesti u Zagrebu, najvjerojatnije u Lisinskom. Također, vrlo je izvjesno da će Orkestar u slavljeničkoj godini nastupiti i s Julianom Rachlinom. To će zahtijevati dodatni rad, a morat ćemo pojačati i financije kako bismo 100 godina Orkestra obilježili kako spada. Zasad nećemo izdavati monografiju, ali ćemo izdati jednu knjigu s nekih 150 do 180 stranica s fotografijama i to ćemo izdanje objaviti povodom 100. obljetnice Orkestra. U pripremi je i posebna poštanska marka. Dogodine, 11. travnja, kad je po prilici bio prvi koncert nekadašnje Dubrovačke filharmonije, napravit ćemo koncert ‘99 minuta za 99 godina’. Tako ćemo početi s obljetničkim programom jer ne može se 100 godina obilježiti samo jednim koncertom! Recimo, na naslovnoj strani programske knjižice Dubrovačkog glazbenog proljeća, koje je počelo 20. travnja i traje do 20. lipnja, stavili smo brojku ‘98’, dogodine ćemo staviti ‘99’. Kad ljudi pitaju što nam znači ta brojka onda im možemo i odgovoriti.
Računate na financijsku potporu Grada Dubrovnika?
Točno! Grad Dubrovnik je i ove godine izdvojio dovoljno sredstava da ostvarimo program kakav smo zamislili i stoji nam na raspolaganju. Mislim da će tako ostati i kad budemo obilježavali 100 godina postojanja. I kad je riječ o preseljenju u ljetnikovac Crijević-Pucić, imamo dodatne financijske potrebe, ali dogovaramo se. Gradu Dubrovniku je stalo do Orkestra, to je vidljivo, to osjetim, a vidim to u razgovoru, s velikom pažnjom prate naš program tako da ne mislim da će s gradskom upravom biti problema da dobijemo dodatna financijska sredstava povodom stogodišnjice. Uvjeren sam da nas podržava i Turistička zajednica grada Dubrovnika, ali i Ministarstvo kulture i medija. Na primjer, Ministarstvo je već izdvojilo financijska sredstva za neke stavke koje bi došle na red nakon uređenja ljetnikovca Crijević-Pucić. S Gradom Dubrovnikom surađujemo oko kompletnog uređenja ljetnikovca, veliki su novci u pitanju, ali mislim da će se to realizirati.
Najviše nedostaje gudača
Kad bi Orkestar trebao preseliti?
Očekujem da ćemo dogodine u ovo vrijeme biti u ljetnikovcu. Mislim da će radovi početi do kraja ove godine, ne bi trebali dugo trajati, najviše četiri-pet mjeseci. Najveći je problem pristup prostoru, trebat će manja vozila koja će dovoziti i odvoziti sve potrebno za građevinske radove, što će uzeti najviše vremena. Naravno, pazit ćemo na renesansni vrt, da ne bi nastala nepotrebna šteta.
Što je najveća prepreka preseljenju?
I ovdje u Slanici smo suočeni s problemom vlage, a u ljetnikovcu je to baš izraženo. Vlaga dolazi iz samog temelja sjevernog pročelja zgrade i ulazi u sve prostore. Možda se ti prostori nakon unutarnje intervencije mogu koristiti za potrebe ureda, ali bez vanjske građevinske intervencije nećemo moći prenijeti notnu arhivu koja je jako vrijedna, ona bi vrlo brzo propala u ljetnikovcu u sadašnjim uvjetima. Isto vrijedi i za ostalu arhivsku građu koju moramo čuvati, sve to moramo prenijeti u zadovoljavajuće uvjete. Recimo, naš notni arhiv nam je osnova za rad, tu ima dosta potpuno novog materijala koji bi isto tako propao kao i starija građa. Obilazili smo tamošnje prostore sa stručnjacima i konstatirali su kako je ogromna količina vlage koja dolazi odozdo. Međutim, problem je i odozgo jer je oštećen krov, to nije vlaga, to je već kišnica. Krov je u lošem stanju i mora se popraviti. Dakle, zgrada se kompletno mora urediti, a prvo treba riješiti prodor vlage. Kad je riječ o dvorani, još uvijek čekamo statičke prijedloge da vidimo kako bi koncertna dvorana trebala izgledati, primjerice, kakvo protupotresno pojačanje u dvorani treba biti i to će je oblikovati. Očekujem da ćemo naći rješenje i da bismo trebali imati kapacitet od 180 osoba u publici, a za Orkestar je potreban kapacitet od 45 do 50 glazbenika. Tu bi trebali biti koncerti zimskog ciklusa i to bi nam dosta značilo. Nije tu samo u pitanju DSO, tu će biti otvorena mogućnost svim vrstama koncerata koji pristaju tom prostoru tako da nije isključeno da svaku večer u ljetnikovcu bude koncert.
Što kažu konzervatori?
Oni imaju svoje mišljenje, ali u posljednjim razgovorima i u posljednjoj fazi pripreme projekta, dosta sam kontaktirao statičare. Treba najprije vidjeti koji se statički uvjeti moraju ispuniti.
Hoće li biti rušenja unutrašnjih zidova?
Zidovi će se po svoj prilici morati rušiti, bez obzira kako će se poslije to statički rješavati. Nakon toga će se vidjeti s kakvim će se statičkim intervencijama pristupiti. Kad se to osmisli, tu ne bi trebalo biti puno posla, važno je da se zna što i kako. Sad smo u fazi pripreme projekta u idejnom smislu, a taj idejni projekt ćemo odmah dogovarati s konzervatorima i s ostalim akterima.
Kolika je procijenjena vrijednost radova?
Mislim da će biti više od 500 tisuća eura, s tim da je moguće i povlačenje sredstava iz EU fondova. Izvjesno je da ćemo osigurati sredstva. S obzirom da je riječ o objektu koji je pod spomeničkom zaštitom, to odmah diže cijenu. Moja želja je da u dogovoru s konzervatorima nađemo rješenje za problem vlage. Svakako, najsvečaniji dio obilježavanja naše stogodišnjice trebao bi se odvijati u ljetnikovcu. Gledat ćemo što više obljetničkih događanja organizirati u ljetnikovcu...
Je li se popravila financijska situacija nakon korone?
Popravile su se financije, a pomalo stiže i publika. Ostvarujemo vlastite prihode koje nam pomažu. Primjerice, kad smo izveli ‘Requiem‘, nije se moglo ući u crkvu Male braće. I to smo financijski zaokružili zahvaljujući Gradu Dubrovniku i Turističkoj zajednici... Što se tiče financija, pomalo ‘navegavamo‘, a ima jako puno posla. Planiramo aplicirati i na EU fondove, a osobito su zanimljivi oni koji se tiču rada s mladima.
Spomenuli ste veći rad i uključenost mladih?
Još razmišljam kako to bolje koncipirati. Čim završi ova akademska godina, pozvat ćemo sve dubrovačke studente da se priključe Orkestru, pa i na Otvaranju Igara. Dobit će mogućnost svirati s nama cijelo ljeto, ali isto tako razmišljam da bi u budućnosti u Dubrovniku trebalo organizirati seminar tijekom ljeta gdje bi se oformio jedan omladinski simfonijski orkestar. Desetak dana bi se uz stručni dirigentski nadzor svladavao program koji se koncertno izvodi posvuda, tako bi mladi stekli iskustvo sviranja u orkestru. O tome sam čak razmišljao dok sam bio ravnatelj Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Ali, to nije nimalo lak zadatak jer bi se trebali osigurati uvjeti za sve sudionike iz Hrvatske i svijeta, bio bi to međunarodni omladinski orkestar koji bi svirao tijekom ljeta. Ideja dosta dobro zvuči, ali bi tome trebalo studiozno pristupiti i vidjeti kako bi se stvari organizirale. Naravno, sudionici bi participirali i od toga bi se pokrivali troškovi njihovog boravka i troškovi održavanja seminara. Takvo nešto bi se moglo napraviti čim se uredi ljetnikovac Crijević-Pucić. Uz to što bi svako ljeto trebalo angažirati naše studente u Orkestru, trebalo bi uključiti mlade iz cijelog svijeta. Oni bi se tako upoznali s poviješću Grada, s orkestralnom literaturom, svladali bi osnove orkestralnog muziciranja... Isto bi trebalo napraviti u suradnji s UŠLS, ali i s Glazbenom mladeži. Tako bi mladi dobili malo više sadržaja doma, a uvjeren sam da je Dubrovnik za to idealan grad.
Uključili ste i učenike, imali ste kroz cijeli ožujak edukativne koncerte i koncerte učenika i Orkestra?
Dogodine bismo možda uključili i nekoga od studenata da nastupi s Orkestrom. Otvorit ćemo i tu mogućnost, a treći mjesec će i ubuduće biti ‘Mjesec mladeži i DSO-a‘. Dogodine će biti četiri koncerta u dva tjedna. Dobro je i što ujutro napravimo koncert tako da učenici sviraju učenicima. Pozovemo škole ujutro na generalnu probu i bude to simpatično, učenici slušaju svoje vršnjake, budu jako pažljivi i jako im je to zanimljivo. Ne mogu vjerovati da netko njihovih godina tako dobro vlada nekim instrumentom! A, to opet može izazvati i interes za klasičnom glazbom kod mladih tako da mi se to jako sviđa.
Fali li vam Muzička škola?
Fali, ali pođem tamo jer još uvijek vodim Orkestar UŠLS-a. Vjerojatno ćemo opet raditi operu, Grad Dubrovnik je osigurao financijska sredstva. Iz Osijeka će doći studenti i njihov mentor, a sudjelovat će i naši mladi. Izvest ćemo jednu modernu operu – "Telefon" od Menottija i jednu stariju baroknu operu od Pergolesija "Služavka gospodarica". Bit će to susret moderne i barokne opere, dvije su to kraće opere s manjom pauzom, a izvest ćemo ih u Kazalištu krajem lipnja i tu opet imamo mlade u publici. Treba zaokruživati priču oko Orkestra i Škole, obje su skoro pa jedno tijelo.
Kako stojite s ljudstvom u Orkestru? Rekli ste u veljači kako ste raspisali dva natječaja i da tražite dvije violine...
Primili smo jednu novu violinisticu, a sad pratimo naše studente. Imamo još jednu buduću kolegicu koja će diplomirati u lipnju pa ćemo natječaj ponoviti negdje u rujnu, a u srpnju ćemo imati natječaj za kontrabasistu. Također, s Gradom Dubrovnikom bismo morali vidjeti kakve su nam financijske mogućnosti da malo proširimo Okrestar i da zaposlimo mlade ljude koji su nam na raspolaganju. Jer, čini mi se da će, kako vrijeme bude išlo, svugdje kadra nedostajati pa tako i kod nas. Zasad nam najviše nedostaje gudača, ali kroz neko vrijeme kreću odlasci u mirovinu kad je riječ o drugim glazbenicima. Već sad je sigurno da će se kadrovski problem dogoditi i u ovom trenutku se on pomalo osjeti. Kroz 5 do 10 godina dogodit će se smjena generacija. Pitanje je koliko ćemo našoj mladosti moći omogućiti da mogu riješiti ono što je najteže u Dubrovniku, a to je stambeni problem! Ne znam koliko je to izvedivo, ali nakon obnove ljetnikovca moglo bi se ići u smjeru da se Orkestar eventualno kreditno zaduži, da jamac bude Grad Dubrovnik i da se krene u izgradnju neke zgrade s pet-šest stanova gdje bi naši glazbenici koji bi došli svirati u Orkestru zapravo plaćali normalnu stanarinu.
Radi neriješenog stambenog pitanja bi i strani umjetnici Orkestra mogli otići?
Oni sad dobivaju dotacije za stanove od Orkestra. Produljio sam to neko vrijeme, ali morat će se mijenjati jer nisu u istu situaciju dovedeni naši i strani umjetnici i to je zaista problem. Jer, imate i naše umjetnike koji su podstanari, a ne primaju nikakvu dotaciju.
Hoćete li onda ukidati te dotacije?
Najvjerojatnije! Još razmišljam o datumu.
Umjesto festivala - ciklusi
Riskirate onda da Vam svi strani svirači pođu iz Orkestra?
Da, ali spreman sam ‘zaplivati’ pod tim rizikom. Naravno, to ću dogovoriti s Gradom Dubrovnikom i gradonačelnikom, kao i sa svim relevantnim osobama s kojima moramo surađivati. Pripremam se za taj razgovor.
Koliko stranih umjetnika zapošljava Orkestar?
Četiri – prvu i drugi violinu, violu i čelo.
Namjeravate utorak i četvrtak ustaliti kao dva dana za koncerte, ali i subotom namjeravate organizirati koncerte?
Tako je, nastojim napraviti shemu oko toga. Subotom bi išla komorna radionica, bilo bi malo i jazz muzike, bio bi to crossover na način da dosta angažiramo i naše mlade. Ne mora to biti samo klasična glazba, mogu to biti različiti žanrovi. To bi krenulo dogodine.
Najavili ste da će se ‘zamrznuti’ ovogodišnje izdanje Međunarodnog festivala opernih arija “Tino Pattiera”?
Tako je, a ove jeseni ćemo se dogovoriti za taj festival. Umjetničko vodstvo povjerio sam Vidu Peručiću, idejnom tvorcu tog festivala. On ima određene ideje, vidjet ćemo što možemo realizirati. Dogodine bi Festival išao od 1. do 7. srpnja, taman pred otvaranje Ljetnih igara. Važno je spomenuti da bi tijekom trajanja ‘Pattiere’ moglo biti međunarodnih suradnji, kako bi to stvarno bilo na međunarodnom nivou. Što se tiče ovih drugih festivala, nakon Ljetnih igara bi dogodine išao festival Marije Pavlović ‘Stradun Classic’, to je sjajan festival s glazbenicima europskog nivoa i zaslužio je taj termin odmah iza Igara. A onda bismo ili spojili 9. i 10. mjeseci ili bi svaki imao zasebni program, ali to će sve skupa biti jesenska sezona. Kao što postoji Dubrovnik Music Spring tako bi mogao biti Dubrovnik Music Autumn – Dubrovačka glazbena jesen, nešto u tom stilu. Dakle, Ljetne igre bismo najavili ‘Pattierom’, a završili bismo sa ‘Stradun Classicom’ i potom bi Orkestar krenuo u jesenski glazbeni ciklus.
A festivale poput "Dubrovnik u pozno ljeto" i "Jesenji glazbeni moskar"?
To bih spojio u jesenski glazbeni ciklus. Sve su to koncertni ciklusi jer ako su festivali, onda bi svaki dan trebalo biti koncerata. ‘Stradun Classic‘ je zgusnut, ‘Pattiera‘ će isto biti zgusnut i to su pravi festivali, kad su događanja svaki dan, a kad je koncert jedan četvrtak pa opet drugi četvrtak onda to nije festival, nego koncertni niz, ciklus. Spojit ćemo ‘Pozno ljeto‘ i ‘Moskar‘ u jesenski glazbeni ciklus, još nemamo službeni naziv, imamo par ideja, ali objavit ćemo ime.
Koncertna sezona će trajati kao i dosad?
Hoće! Ove godine ulazimo u 11. mjesec, imamo čak jedno gostovanje u Zadru i Splitu u studenom, a i u Dubrovniku ćemo napraviti jedan koncert. Imam par ideja i za dva koncerta u drugoj polovici studenog, a u 12. mjesecu ulazimo u Dubrovački zimski festival, tu je Dan dubrovačkih branitelja, Božićni, Novogodišnji koncert... Ako dogodine u ovo doba budemo u ljetnikovcu, moći ćemo konstantno raditi, bez obzira svirao Orkestar ili ne, netko će priređivati koncerte. Naravno, većim dijelom DSO koji će biti organizator svih koncerata, ali nećemo sve izvoditi. Koncerte će moći izvoditi Komorni sastav DSO-a, puhači, Kvartet, možda će doći gosti...
Marc Tardue više nije šef-dirigent Orkestra, hoćete li popunjavati to radno mjesto? Što je sa stalnim dirigentom Ivanom Hutom?
U listopadu raspisujemo natječaj za stalnog dirigenta na dvije godine. Hoće li to biti Hut ili netko drugi, vidjet ćemo po natječaju. I u to vrijeme ćemo se odlučiti za šefa-dirigenta za razdoblje 2024./25. Posložili smo program za ovu godinu, prihvaćen je od Stručnog i Upravnog vijeća, dogovorili smo sve, poslali smo ga zajedno s financijskim projekcijama Gradu Dubrovniku i dogodine ćemo donijeti odluku o šefu-dirigentu.
Bojite li se da će se preseljenjem Orkestra u ljetnikovac Crijević-Pucić stišati priča oko koncertne dvorane?
Priča će se nažalost stišati određeno vrijeme, ali to i dalje neće biti rješenje. Pitanje dvorane se onda vjerojatno neće riješiti sljedećih desetak godina. Sigurno se neće razmišljati o koncertnoj dvorani, to pitanje će se riješiti u nekoj daljnjoj budućnosti.
Program 74. Igara ste ocijenili skromnim. Što nedostaje glazbenom programu Igara i kakva je suradnja Orkestra i Festivala?
Mislim da je svakako za bogatije Igre potreban novac. Mišljenja sam da bi bilo dobro da ima više simfonijske glazbe, svakako, naših orkestara, ali i orkestara izvan Hrvatske. Svakako, i operu je potrebno staviti u program. Možda se to može iskomunicirati s HNK Split, ne znam. Mogu reći da je, barem u mom slučaju, program našeg dijela dogovoren i definiran bez konzultacija s nama. Ali, ja sam to doživio njihovim pravom. Moj je dojam da su se Dubrovačke ljetne igre zadnjih godina više posvetile drami, nego glazbi i to nije dobro.
U zadnje vrijeme često surađujete s Kazalištem, planirate li još neke suradnje s drugim dubrovačkim kulturnim ustanovama?
Mi smo uvijek u nekim suradnjama i često se susrećemo. Sad smo radili "Majku Courage" zajedno s KMD-om, bilo je to jako dobro. Očekujem da će i u sljedećoj kazališnoj sezoni biti suradnji, s ravnateljem Teatra, Paolom Tišljarićem, imam odličan kontakt. Na kraju krajeva, prihvatio je projekt opere u prostoru Kazališta. I mi ćemo ubuduće nastojati pronaći ideju za suradnju jer ideje rađaju suradnje. Mislim da bi bilo dobro napraviti mjuzikl "Dundo Maroje" i da ga pripremimo za proljeće u 2024. To bi bila dobra ideja.
DSO ima novi vizualni identitet?
Promijenili smo vizuelni identitet, dizajnirali smo novi plakat i na tome smo radili timski. Nastojali smo postići da plakati budu primjetljivi, a da istovremeno imaju sklad. Boje su pomno birane i sve je uklopljeno stručnim vođenjem na osmišljavanju ovog novog stila oglašavanja. Promijenjen je i logo, motivi poput nota instrumenata ili bilo čega konkretno vezanog za glazbu su po mom mišljenju stereotipi. Naš novi logo je slovo „D” koje u ponavljajućoj diminuciji označava prolaz zvuka kroz prostor, a jednako se može shvatiti kao i prolaznost vremena. Za svaki dio koncertne sezone ćemo imati određeni dizajn plakata. Trenutno je Dubrovačko glazbeno proljeće pa smo odabrali ove boje i dodali određene segmente koji upućuju na godišnje doba. Za sljedeći dio sezone ćemo opet unijeti nešto novo. Time želimo postići konstantnu aktivnost u vizualnom identitetu.