Kako su se naši stari borili sa raznim zarazama i nestašicama, kako su kroz povijest prihvaćali takva teška vremena, koje vještine su znali za liječenje i dezinfekciju, kako su pronalazili rješenja za brojna ograničenja koja su nama danas nepoznata, pa ih u sadašnjoj situaciji pandemije koronavirusa tek trebamo ponovo otkriti? Aktualne su to teme za muzeološku obradu. No, pandemija je zatvorila sve svjetske muzeje i mnogi su se prilagodili novim okolnostima nastavljajući svoj rad otvaranjem virtualnih posjeta.
Muzeji i galerije Konavala, tijesno povezani sa svojom zajednicom odlučili u se međutim i za svakodnevnu virtualnu komunikaciju putem web stranice i društvenih mreža gdje se može pratiti njihov blog pod naslovom Samonikle priče iz Konavala. Tamo se daju baštinski odgovori na ove aktualne teme.
Muzejski blog
Na blogu koji uređuje Petra Dominik obrađuju se teme vezane za život u skladu s prirodom, kao što su samonikle jestive biljke i načini njihove pripreme, umijeća i znanja koja su se prenosila generacijama u korištenju blagodati tradicijskih sredstava za pranje i čišćenje te prikupljanja i korištenja domaćih ljekovitih trava.
Sve što je čovjeku bilo potrebno za njegov život nalazi se u njegovom okruženju, misao je vodilja Muzeja koji žele pokazati koliko nas naš okoliš podržava i što nam sve nudi u svakidašnjim potrebama kada, kao ove godine, „dođe marač, svemu skarač“.
Kada se isprazne police butiga, a samonikli vrt postaje izvor hrane, ujedno zdravlja i vitamina, divno je učiti gdje s poste za kuke i šparoge i kako ih pripremiti, koje su domaće trave ljekovite, kako se gradi klačina i za što se sve upotrebljavalo vapno, peče rakija i rade dezinficijensi, kako se radi osto, kako sirište i kvasovi za konavoski kruh... A to su samo neke od tema koje se obrađuju na Samoniklim pričama.
Antonia Rusković Radonić, ravnateljica Muzeja i galerija Konavala, potvrđuje nam kako Samonikle priče pišu svi i pripravnici i stariji kustosi Muzeja. Sretni smo da možemo raditi i izvan muzeja i ako koristimo nekome to nam je velika sreća, kaže ona dodajući kako jedan dio muzeja šije i zaštitne maskice.
Korisno i poučno
- Mi smo se u Muzeju odlučili ponuditi zajednici nešto što je korisno. Možda je sad za neke fine duše korisno gledati slike Vlaha Bukovca i uživati u konavoskom vezu, ali definitivno je puno korisnije osvijestiti s čim preživjeti u svom okolišu i kako stvoriti nekakvu vrijednost. Na ovaj način suzbijamo i strah od svih groznih i kataklizmičkih situacija kojima smo svi izloženi – ističe ona.
- Ljudi su i ranije imali načine kako će rješavati probleme, ali je i način prihvaćanja realnosti prije bio puno bolji i mirniji. Puno su se bolje prilagođavali katastrofičnim situacijama nego mi danas. Mi smo danas uvjereni da smo zaštićeni i ovo je sada pravi udar na našu psihu jer smo shvatili da i nismo baš – kaže ravnateljica MiGK.
- Ekipa iz muzeja je različitih struka, neki su povjesničari umjetnosti neki povjesničari, neki arheolozi pa su svaki na svoj način pristupili toj temi o okolišu. Sve će biti jako korisno i za nas u Muzejima jer sve te teme treba i istražiti, okrenuti se starijoj čeljadi oko nas, pa malo vidjeti i znanstvene podatke kako bi sve to skupa spojili u ljupki kratki tekstić koji nekoga može inicirati da ode u prirodu. Mislim da ćemo na ovaj način svi profitirati od ovoga. Teme se najviše bave etnografskom građom jer je tradicijski način života živio i bez butige i bez struje i bez vode i sa svojim sredstvima dezinficiranja, pripreme hrane tako da se prisjećajući se tih starih domaćih rješenja, možemo danas sebi napraviti neku novu vrijednost – govori Antonija Rusković Radonić.
Sve što je čovjeku bilo potrebno za njegov život nalazi se u njegovom okruženju, a ljudi su u skladu s njim razvijali umijeća i stjecali znanja koja se prenose iz generacije u generaciju – poruka je iz Muzeja i galerija Konavala koji pozivaju svih da zajedno prikupljaju ta znanja i umijeća i dijele ih putem e-maila samoniklo@migk.hr kako bi ih se prikupilo što više.