No, prije posljednje vožnje, a nakon tragedije, uslijedio je cijeli niz tekstova u 'Dubrovačkom' koje donosimo ovom prilikom. Niz počinjemo tekstom Suada Ahmetovića ”Nakon 60 godina vožnje tramvaja po dubrovačkim saobraćajnicama: Tramvajski saobraćaj ukida se (definitivno i potpuno) 20. ožujka" objavljen u 1012. broju 'Dubrovačkog' 10. ožujka 1970. donosi detalje:
Da je stari dubrovački tramvaj koji se već punih 60 godina uporno vuče po gradskim saobraćajnicama, odslužio svoje i da ne samo što više ne predstavlja moderno već da nije nimalo sigurno prijevozno sredstvo znalo se još od ranije. Godinama već sve govori protiv tramvaja: i njegova sporost (sjetimo se samo izreke ”ako vam se žuri – idite pješke”), i njegovo ometanje ostalog saobraćaja (zbog dvosmjernog kretanja i križanja), i opasne ”crne tačke” na njegovoj pruzi zbog kojih je nerijetko dolazilo do saobraćajnih nezgoda u kojima je on neposredno sudjelovao ili ih je njegovo prisustvo na ulici izazvalo (samo u razdoblju od 1. siječnja 1965. do 7. ožujka 1970. na Putu Maršala Tita zabilježene su 152 saobraćajne nezgode, u kojima se 4 lica poginula, 25 ih je teže i 71 lakše ranjeno, a pričinjena je materijalna šteta od 93 milijuna i 400.000 starih dinara).
Pa, ipak, nešto zbog njegove očite ekonomičnosti, nešto zbog nemogućnosti da se osiguraju prilično velika sredstva za nabavku druge vrste vozila, nešto zbog tradicije i ljudske sentimentalnosti, a nešto zbog nekih drugih razloga – tramvaj se održao sve do današnjih dana. Istina, prema zaključku Skupštine općine Dubrovnik od 30. siječnja 1969. godine tramvajskom saobraćaju na našim ulicama bili su praktično već odbrojani dani (bilo je zaključeno da se najkasnije do 28. veljače 1970. ukine tramvajski saobraćaj na relaciji od Stanice Lapad do željezničke stanice na Kantafigu, a najkasnije do 28. veljače 1971. godine i cjelokupni tramvajski saobraćaj u Dubrovniku), ali je neovisno od toga postojala praktična mogućnost da se zbog teškoća oko radikalnijeg rješenja veoma složene gradske saobraćajne problematike koja je postala ozbiljna kočnica razvoja grada u najširem pogledu posljednja tramvajska vožnja neodređeno odlaže. Međutim, na sve dileme oko ukidanja tramvajskog saobraćaja stavljena je tačka nakon subotnje teške saobraćajne nezgode na Pilama. Čak i najvećim zagovornicima ”starog dobrog tramvaja” postalo je jasno da bi tramvaj na dubrovačkim gradskim saobraćajnicama mogao opstati jedino uz svjestan rizik da u svakom momentu može doći do katastrofalne nesreće što bi, moramo priznati, bila itekako previsoka cijena za svu njegovu atraktivnost i privlačnost.
Jednodušnost u ocjeni da tramvajski saobraćaj treba ukinuti iz dubrovačkog saobraćaja došla je do izražaja i na jučerašnjem izvanrednom zajedničkom sastanku Savjeta za unutrašnje poslove i Savjeta za urbanizam i komunalne poslove, na kojem se – u povodu udesa tramvaja na Pilama – raspravljalo o raznim aspektima lokalnog saobraćaja. Članovi dvaju savjeta zaključili su da definitivno i potpuno ukidanje tramvajskog saobraćaja u Dubrovniku treba da uslijedi već 20. ožujka ove godine, dakle za svega deset dana! Koliko su članovi dvaju savjeta bili decidirani u tom svom zaključku vidi se i po tome što su odredili da će se i posljednji tramvaj zaustaviti navedenog dana – tačno u 12 sati! Ovaj zaključak djelomično je počeo da se odmah primjenjuje jer, prema njemu, od jučer tramvaji više ne mogu voziti na relaciji od Boninova (stajališta kod groblja) do Pila. S vađenjem tračnica s kolovoza trebalo bi započeti odmah nakon 20. ožujka kako bi se 1. travnja moglo pristupiti najavljenom poslu oko postavljanja novog asfaltnog sloja na saobraćajnicama.
Svakako, kao što je već i samo po sebi razumljivo, uz realizaciju ovog zaključka vezane su i neke druge mjere neobično važne za buduću, sasvim novu organizaciju gradskog saobraćaja čiji efekti treba da se osjete najdalje do nastupajuće turističke sezone. Prije svega, Zavod za izgrađivanje Dubrovnika treba da razradi plan rekonstrukcije gradskih saobraćajnica (prioritetnim se smatra rekonstrukcija dionica Puta Maršala Tita od Pila do Boninova) i da u zajednici sa poduzećem ”Tramvaj” predloži režim daljnjeg odvijanja gradskog saobraćaja. Da bi se gradski saobraćaj mogao normalno odvijati i nakon ukidanja tramvaja poduzeće ”Tramvaj” sa svoje strane treba da osigura dovoljan broj autobusa, u prvo vrijeme u aranžmanu sa nekom drugom prijevozničkom organizacijom, a kasnije nabavkom potpuno novih autobusa. Po grubom proračunu za gradski saobraćaj u špici turističke sezone (za ostvarenje 25.000 putničkih putovanja dnevno, odnosno za frekvenciju nailaska autobusa od koji bi 13 stalno saobraćalo, a 2 bi bila u stalnoj rezervi. Danas međutim, ”Tramvaj” u gradskom saobraćaju ima svega 5 do 6 autobusa, pa bi mu se za ostale koji nedostaju moralo osigurati dobijanje sredstava pod povoljnijim kreditnim uslovima (radi se o iznosu od 300 do 400 milijuna starih dinara).
Složivši se sa zaključkom da ukidanje tramvajskog saobraćaja treba da uslijedi odjednom i što prije, predstavnici poduzeća ”Tramvaj” ukazali su na jučerašnjem sastanku i na neophodnost efikasnog rješenja problema budućeg zaposlenja 85 radnika zaposlenih danas na održavanju tramvajskih kola. U vezi s tim članovi dvaju savjeta zaključili su da Zavod za ekonomiku i planiranje zajedno sa poduzećem ”Tramvaj” ispita i predloži mogućnosti prekvalifikacije ljudi zaposlenih na tramvaju, odnosno mogućnosti njihovog uključivanja u druge radne organizacije kojima se istovremeno preporuča da prvenstveno zapošljavaju ove radnike.
Nije se zaboravilo ni na jedan neobično sentimentalan odnos koji mnoge generacije naših sugrađana gaje prema starom, isluženom tramvaju. Zaključeno je, naime, da se očuvaju dva tramvajska kompleta (dva tramvaja s prikolicama), kako bi ih se jednom prilikom moglo postaviti na neko zgodno mjesto gdje bi predstavljali atrakciju ali i dokaz o neminovnosti promjena što ih sa sobom donosi tehnički progres. Kakav će oproštaj sa našim starim tramvajem po isteku desetog dana upriličiti poduzeće ”Tramvaj” nije poznato, ali je gotovo potpuno sigurno da će mu mnogi naši građani prirediti srdačan ispraćaj.
Provođenje svega onoga što zahtijeva reorganizacija gradskog saobraćaja nesumnjivo će nametnuti mnoge, možda u ovom momentu još i nesagledive probleme. Međutim, neophodno je uhvatiti se s njima u koštac i rješavati ih na najbolji mogući način jer od toga dobrim dijelom ovisi daljnji prosperitet ovog grada. Suad Ahmetović
U istom broju objavljen je i tekst Vita Galzinskog „Manija kolekcionara - ili…?“:
Mnoštvo građana je sa pijetetom prisustvovalo posljednjoj vožnji dubrovačkog tramvaja. Shvatljivo je da se jednom veteranu, pa makar i bez prosječnog ljudskog vijeka, ali sa legitimacijom da uđe u historiju našega Grada, odaje počast na njegovom posljednjem putu. Shvatljiva je i odluka Skupštine općine Dubrovnik da se tramvaj ukine kao što shvatljivo i negodovanje onih koji su u tramvaju i „bajvagenima“ gledali dubrovačku tradiciju. Većina građana došla je na ispraćaj dotrajalih kola koja su u javnom saobraćaju odigrali vidnu ulogu a čije nasljedstvo, nažalost, još nije riješeno. Mnoge smo boli prebolili, mnoga je sjećanja vrijeme zbrisalo, ali perom kroničara moram zabilježiti jednu odurnu i neljudsku pojavu koja je pratila posljednje okretaje tramvajskih kola.
Za razliku od onih koji su došli da budu svjedoci jednog „funerala“ bilo je i takovih koji su kao strvinari devastirali uređaje tramvaja i kao „suvenir“ odnijeli sve što se moglo demontirati, pa čak i mesingane ručke kočnica, grbove, zvona, „kobasice“, konope za zvono, žarulje, električne uređaje itd. Po osobama koje su izvršile devastaciju sigurno je da se ne radi o sentimentalizmu i o kolekcionarstvu nego o rušilačkom bijesu i materijalnoj koristi, a na štetu poduzeća „Tramvaj“ i zajednice. Dok je većina građana spontano manifestirala svoju žalost, dotle je manjina nanijela sramotu tradicionalnoj dubrovačkoj skladnosti i imenu. Vito Galzinski
Već u sljedećem, 1013. broju, 17. ožujka 1970. objavljen je tekst "Oproštaj s tramvajem":
Kao što je već poznato, nedavno su Savjet za narodnu obranu i Savjet za urbanizam i komunalne poslove Skupštine općine jednoglasno usvojili zaključak da se ukine tramvajski saobraćaj u Dubrovniku koji je uveden 1910. godine. Zaključak dvaju savjeta već se počeo provoditi obustavljanjem tramvajskog saobraćaja i ukidanjem tramvajskih tračnica na relaciji od Boninova do Pila.
Dvadesetog travnja (ožujka?!) u 12 sati tramvajski saobraćaj bit će potpuno obustavljen. Tim povodom poduzeće "Tramvaj" odlučilo je da upriliči poseban program sa starim isluženim tramvajem za koji mnoge generacije Dubrovčana vežu uspomene. Kako smo obaviješteni, na dan ukidanja tramvajskog saobraćaja, od 10 do 12 sati, vožnja tramvajem bit će besplatna. Tačno u 12 sati sva tramvajska kola postrojit će se na Stanici Lapad, a odatle će - ispraćeni od naših sugrađana i svih aktivnih i penzioniranih radnika poduzeća "Tramvaj" - otići na posljednju kratku vožnju do remize. -sa-
Isti broj donosi tekst "Nakon odluke o ukidanju tramvajskog saobraćaja u Dubrovniku: Kuda sa 85 radnika "Tramvaja?":
U poduzeću "Tramvaj" na zajedničkom sastanku uprave i organa upravljanja sa radnicima pogona tramvajskog saobraćaja, u srijedu je razmatrana situacija koja se javlja nakon odluke o ukidanju tramvajskog saobraćaja u Dubrovniku. U vezi s tim posebno je razmatran problem daljnje egzistencije osamdesetpetorice radnika zaposlenih u pogonu tramvajskog saobraćaja. Radnici ovog pogona iznijeli su na sastanku zahtjev da im se i nakon ukidanja tramvajskog saobraćaja osigura odgovarajuće zaposlenje u okviru poduzeća "Tramvaj" ili neke druge radne organizacije u Dubrovniku s tim da njihovi osobni dohoci ne budu manji od onih što ih sada ostvaruju, zatim da se omogući prijevremeni odlazak u mirovinu onima koji za to imaju potrebne uslove, te da se za izvjestan broj njih riješe neka socijalna pitanja a poseb- (nedostaje kraj).
Na sastanku je podnesena informaciju o svemu što se od strane poduzeća "Tramvaj" čini u pogledu rješenja ovog problema. Kako je rečeno, već se radi elaborat o potrebama radne snage u poduzeću u novonastaloj situaciji.Taj elaborat pokazat će koliko se radnika pogona tramvajskog saobraćaja može uključiti u ostale poslove poduzeća, za koje postoji mogućnost prekvalifikacije i upućivanja u mirovinu, odnosno koliko će ih morati potražiti zaposlenje u nekoj drugoj radnoj organizaciji. Što se tiče ovih posljednjih, pomoć u rješavanju problema njihovog zaposlenja već je obećala Skupština općine i sindikalna organizacija, a zatražit će se i pomoć Zavoda za zapošljavanje i svih ostalih društveno-političkih, radnih i drugih organizacija u općini. Takvo zauzimanje za rješenje ovog važnog problema - naglašeno je na sastanku - garancija je da nitko od 85 radnika pogona tramvajskog saobraćaja neće ostati bez odgovarajućeg zaposlenja a time i bez osigurane daljnje egzistencije.
Prema zaključku sastanka, izrada elaborata o potrebama radne snage u poduzeću "Tramvaj" ubrzat će se kako bi bio gotov što je moguće prije, a po njegovoj izradi pitanje daljnje egzistencije 85 radnika pogona tramvajskog saobraćaja detaljno će se razmotriti na proširenom sastanku Radničkog savjeta. -sa-
Također, isti broj 'Dubrovačkog' donosi još jedan tekst vezanog uz tramvaj - "Da li je električna kočnica bila ispravna?"
I pored toga što je specijalna komisija stručnjaka iz Zagreba i Dubrovnika završila rad i dala svoj nalaz, uzrok teške saobraćajne nezgode s tramvajem broj 5 na Pilama još uvijek nije utvrđen. Naime, kako nas je informirao sudac Općinskog suda Anto Rusković koji vodi istragu o ovom slučaju, komisija je pregledala tramvaj broj 5 na mjestu nezgode a kasnije - kad je odatle uklonjen - izvršila je i detaljan pregled svih njegovih uređaja kao i motora. Ustanovljeno je da je mehanička odnosno ručna kočnica bila ispravna. U pogledu ispravnosti električne kočnice stručnjaci - zbog utvrđenih lomova električnih otpornika - nisu mogli dati precizno mišljenje. Stručnjaci smatraju da su oštećenja kod električne kočnice mogla nastati uslijed udara tramvaja u zid, ili isto tako i u toku same vožnje prije nego što je došlo do nezgode.
Sudac Rusković obavijestio nas je također da je stručna komisija ispitala i uređaje za kočenje tramvaja broj 3 i broj 7, proizvedenih u čehoslovačkoj tvornici "Križik" 1910. godine kad i tramvaj broj 5. Komisija je zaključila da su tramvaji ispravni i sposobni za vožnju, ali da su tehnički sasvim zastarjeli zbog čega više ne odgovaraju potrebama suvremenog saobraćaja. Pregledom tramvajskih tračnica na dijelu tramvajske pruge od medicinskog centra do Pila komisija je utvrdila da na njoj ne postoji potrebni koeficijent sigurnosti vožnje u odnosu na nagib puta i tehničke osobine tramvajskih vozila.
Sudac Rusković nam je rekao da će se, ukoliko bude potrebno, naknadno zatražiti mišljenje stručnjaka i o drugim detaljima. Istraga o uzrocima nezgode u međuvremenu se nastavlja ispitivanjem svjedoka.
Izražavajući žaljenje zbog teške saobraćajne nezgode na Pilama kolektiv poduzeća "Tramvaj" izdao je saopćenje u kojem se sa svoje strane zahvaljuje spasavaocima nastradalih: novinaru Mišku KONJEVODU, penzioneru Anti TOLJU, te taksi šoferima Milanu POPOVIĆU, Siniši KUREŠU, Asimu KLEPU, Nenadu NIKU, Mišu FIORENINIJU, Neđu TUŠAKU, Salku ALKOVIĆU, Cvjetku PUTICI, Marinu KRŽELJU i Ivu ŠKERU.
Kolektiv "Tramvaja" također se zahvaljuje i osoblju Medicinskog centra koje je povrijeđenima pružio liječničku pomoć i njegu. S.A.
U 1014. broju Dubrovačkog vjesnika objavljenog 24. ožujka 1970. objavljen je tekst Suada Ahmetovića „Tramvaja više nema na dubrovačkim ulicama“.
U posljednjih šezdeset godina Dubrovčani su se dva puta masovno okupljali na ulicama zbog tramvaja: prvi put to je bilo 22. prosinca 1910. Godine kada je ovo prijevozno sredstvo pušteno u redovan saobraćaj, a drugi put 20. ožujka ove godine kad je tramvajski saobraćaj u našem gradu definitivno i potpuno ukinut. Kakve li razlike između ta dva događaja!
Sudionici onog prvog, tada još dječaci i djevojčice, a danas ljudi u poodmaklim godinama, prisjećaju se da je tramvaj okićen cvijećem dočekan na Pilama s neopisivim veseljem, što nije bilo nimalo čudno kad se zna da su supermoderna tramvajska vozila, tek izgrađena u Čehoslovačkoj tvornici „Križik“, trebala da zamijene onih nekoliko kočija i trošnih omnibusa sa konjima koji su do tada prevozili putnike od Gruža do Dubrovnika. U prošli petak, međutim, mnoštvo od oko 5.000 naših građana okupilo se na Stanici Lapad da starom i dugogodišnjoj neumornoj vožnji isluženom tramvaju kažu svoje posljednje zbogom i hvala. Bili su to trenuci koliko svečani toliko i tužni, ispunjeni nekom čudnom i tihom sjetom zbog još jednog potvrđenog saznanja o neminovnoj prolaznosti svega pa tako i stvari koje su čovjeku u dugotrajnoj korisnosti postale veoma drage i - gotovo nenadoknadive.
Mnoge generacije Dubrovčana prema tramvaju gaje jedan poseban odnos. Zato su se među mnoštvom svijeta našli bivši i sadašnji radnici poduzeća „Tramvaj“, i djeca iz škola i vojnici, i domaćice s torbama u rukama i ljudi koji su našli neku izliku pa prekinu redovan posao, čak i osamdesetogodišnjaci koji su ustali iz bolesničkih postelja da bi posljednjim pogledom na žuta vozila još jednom obnovili u sjećanju uspomene na davno minule događaje iz djetinjstva i rane mladosti.
Iako je vožnja tramvajem dva sata prije njegovog ukidanja besplatna, dječaci uskaču na tramvajske papučice i iskaču s njih da bi tako utažili želju za „pasiranjem“, inače velikoj strasti mnogih, zbog koje su kod kuće znale pasti i batine od roditelja ili ukori u školi.
Poneka žena, poneki čovjek s krišom maramicama brišu suze. Poneki se primiču da tramvaj dotaknu rukom. Netko na sva tramvajska kola što nailaze u koloni stavlja grančice lovorike.
Na mnogim mjestima „škljocaju“ fotoaparati i zuje filmske kamere: netko će jednom iz obiteljskog albuma izvući požutjelu fotografiju i objašnjavati svojim sugovornicima kako su nekad davno, sve do 1970. Godine, dubrovačkim ulicama vukle dotrajale žute kutije. Tko zna za kakvim li će se vozilima ljudi prevoziti za dvadeset, trideset ili šezdeset godina. Bez obzira kakva će to vozila biti, ona nikad ljudima neće moći pružiti sve ono što im je pružao ovaj tramvaj.
I zadovoljstvo što u polaganoj vožnji mogu da uživaju u veličanstvenom pogledu na morsku pučinu i horizont sa Boninova.
I što, dok vožnja traje, mogu mirne duše da se napričaju o svemu i svačemu i da saznaju sve dnevne novosti. I mladić da ugrabi priliku i približi se voljenoj djevojci.
Tramvaj je bio velika atrakcija i, pored spomenika, najfotogeničniji objekt za strane turiste. Tramvaj je bio mjesto gdje su se djeca učila skladnosti a odrasli strpljenju.
Starih se tramvaja, sve to što se oko njih zbiva nimalo ne tiče. Pošteno odradivši svoje, postrojeni na Stanici Lapad, bili su spremni za posljednju i ujedno najkraću vožnju - do remize. Posljednji pozdrav tramvaju prilika je da se o njemu kaže i ponešto što svi ne znaju. Jedan od najstarijih i prvih radnika „Tramvaja“, vitalni 70-godišnjak Antun Orlić, već deset godina u penziji, kaže između ostalog u svom govoru okupljenom svijetu:
- Prvi osnivač i akcioner tramvaja bio je Luko Bona iz Dubrovnika. Tramvaj je tada poslovao pod nazivom „Dubrovačka električna željeznica“, a pušten je u saobraćaj 22. prosinca 1910. godina rješenjem tadašnje općine Dubrovnik broj 228/LDZ. Bio je to prvi tramvaj u Dalmaciji. Sada, na oproštaju, prisjećamo se da je naš stari tramvaj za šest decenija svog rada u našem gradu prevezao preko 100 milijuna putnika i da je dubrovačkim ulicama preko 20 milijuna kilometara.
Generacije Dubrovčana provele su svoj radni vijek na tramvajima, a generacije građana služile se svakodnevno njime. Mi Dubrovčani navikli smo na tramvaj. On je, iako u posljednje vrijeme star i spor, uvijek bio dio nas i naš ponos. Stranci koji su dolazili u Dubrovnik gledali su ga sa simpatijama, a možda zbog njega još i više cijenili našu gostoljubivost i kulturu.
Vrijeme oproštaja je došlo.
Zbogom stari, dobri druže… I dok Gradska glazba svira dubrovačke marševe tramvaji kreću na posljednju vožnju vođeni sigurnim rukama Andra Vlahušića, Karla Zamole, Antuna Orlića i drugih penzioniranih radnika poduzeća „Tramvaj“ u čijem je dostojanstvenom držanju - zbog ukazane im počasti - to trenutka bilo mnogo ponosa.
Tako je tramvaj otišao s dubrovačkih ulica. Za njega naprosto tamo više nije bilo mjesta.
U sljedećem, 1015. broju 'Dubrovačkog' objavljenog 31. ožujka 1970. Suad Ahmetović donosi tekst i fotografije o posljednjoj vožnji dubrovačkog tramvaja:
Šezdeset su godina dubrovački tramvaji uporno prevaljivali razdaljinu od Uvale Lapada i Kantafiga do Pila, a zatim suprotnim smjerom natrag. U tih šezdeset godina tramvaji su odradili svoj vijek: postali su nesigurni za vožnju, prespori za današnji tempo života i smetnja ostalim vozilima na preuskim gradskim saobraćajnicama. Od 20. Ožujka u 12 sati tramvaji više ne voze dubrovačkim ulicama. Mnogi i sad žale za starim dobrim tramvajem. Ima i onih koji kao da naprosto ne vjeruju da je za njega ostalo mjesta samo u našim uspomenama.
Kako je to izgledalo kad smo se 20. ožujka opraštali s tramvajem, pokazuje i ovih nekoliko naših fotografija. Snimio: SUAD AHMETOVIĆ
Iz arhiva Dubrovačkog vjesnika:
Pošiljka iz Dubrovnika umjesto u Ramu, pošla za Rim, poskupili sendviči, vozači tramvaja preferiraju ‘gospare‘, učenici Pomorske dobili nove uniforme
OD ŽUPE DO DALEKOG PERUA Desetominutni razgovor s Antunom Miloslavićem ispunjen dojmovima
ALKOHOL TEČE U ZIMSKO GRUŠKO ‘VEČE‘ Prosječno na svakih stotinu metara u Gružu dolazi po jedno svratište vinsko, pivsko i rakijsko...
OVAKO SMO U PROŠLOSTI SAVJETOVALI DOMAĆICE Kako zabaviti živahnu djecu, kako se riješiti mrlja od kave, kako naoštriti istupljene nožice...
PODUZEĆE "JEDINSTVO" NAŠLO SE PRED VELIKIM PROBLEMOM Stradalo više od 10 posto od ukupnog broja stonskih kamenica
GRUDA SA SVOJIM LJUDIMA, BRIGAMA I ŽELJAMA Jutro u Konavlima, u ‘Dolini lijepih ljudi‘ koja može postati ‘mala Kalifornija‘
‘NESAKUPLJENE‘ MASLINE, NEOBRANI ROGAČI, ZAPUŠTENA ZEMLJA Na Šipanu se starost na starost oslanja, jedini spas je turizam
DUBROVČANI NA FESTI U NEW YORKU 1971. Para da će dvije prave ženske, a ne 'mantenute', biti nominirane za festanjule
HIPIJEVCI U ŽUPI DUBROVAČKOJ Idu dani drogirani, ode Oto da se ota, ode Moto da se mota...
ŠTO JE KIDALO MREŽE U VELIKOM MOLUNTU? Među ribarima se proširila priča o zloduhu nastradalog pomorca koji je probuđen iz vječnog mira
MISTERIJ S NEKOLIKO ZAPLETA I OBRATA Traži se vlasnik 19 tona švicarskog maslaca uskladištenog u Komolcu
KRALJICA ELIZABETA II. U GRADU Dočekana na Pilama, zadržala se u Dvoru, obišla je zidine, Pomorski muzej i ljekarnu Male braće, Dubrovčani je srdačno pozdravili na Stradunu
ZIMSKI RAZGOVORI U GRADSKOJ KAVANI 'Svi se tužimo na njega: selo, skupoća - idemo svi iz Dubrovnika, svejedno kuda i gdje. A ipak, kada vlak polazi iz Gruža, nema u njemu ni jednog Dubrovčanina'
AKCIJA 'MIR I DOBRO' IZ 1971. U stanu u Šipčinama spavali s engleskim bombama iz Drugog svjetskog rata, samo pukom srećom izbjegnuta tragedija
Majka s djetetom uletila u Dječji vrtić u Gružu te išamarala dječake i djevojčice
U noći s ponedjeljka na utorak na području grada uhićena 24 "čupavca"
ĐIVULINOV NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR IZ 1968. U 'Triješću' za doček učinjena čudesa, a u gradu jadno i nevoljno 'izšćerana' Stara, a dočekana Nova