Davor Mojaš i Relja Seferović predstavili su u Saloči od zrcala novi i prvi ovogodišnji broj časopisa za književnost i znanost „Dubrovnik“. Mojaš je naglasio kako je već tri desetljeća izdavač Časopisa dubrovački ogranak Matice hrvatske. Uredništvo u posljednje dvije godine, pored njega, čine Slavica Stojan i Ivan Viđen. Časopis je okrenut prema znanstvenim, književnim pa i spomenarskim temama, a novi broj posvećen je jednom od najvećih hrvatskih latinista - Dubrovčaninu Iliji Crijeviću (1463. – 1520.) kao i 555. obljetnici njegova rođenja.
Novi broj na 240 časopisnih stranica okuplja 40 autora. Mojaš je ustvrdio kako je večer prvenstveno posvećena Crijeviću o kojemu je više rekao Seferović i koji se najprije osvrnuo na godinu rođenja i godinu smrti velikog pjesnika. Tako je godine 1463. Bosna pala pod Osmanlijsko carstvo, a 1520. dogodio se prvi veliki potres u Dubrovniku.
Dodao je Seferović kako je Crijević zaslužio mjesto u panteonu jer je posjedovao vrsno stilističko umijeće i prirodni dar. Prijateljevao je s mnogim uglednicima onoga doba o čemu svjedoči bogat korpus sačuvanih pisama. Crijević je primljen u Akademiju Pomponija Leta gdje je okrunjen lovorovim vijencem, a Sefereović je komentirao da ga je nakon toga pratila „trnova kruna“.
Naime, pisao je ljubavne pjesme stanovitoj Flaviji, ali je odbijen i bio je to jedan od razloga za napuštanje Vječnoga grada i vraćanje u Dubrovnik. U rodnom gradu Crijević je često bio tužitelj i tuženi, čak je s 28 godina na tri mjeseca završio u tamnici jer je pretjerao uvrijedivši punicu bliskog prijatelja. Za njega je posebno bolno iskustvo bilo dočekati Božić u tamnici. No, nakon toga ponovno je stekao povjerenje vlasti te se okušao kao općinski odvjetnik. Postao je kaštelan u tvrđavi Ston, zapovjednik tvrđave Sokol u Konavlima te je pisao ljubavnu liriku. Prijatelj Karlo Pucić uputio mu je prijekor zbog pisanja. Na tvrđavi Sokol organizirao je razuzdane zabave na kojima su bile uključene i žene te je opet pao u nemilost Senata. Dobio je ukor, izgon iz službe te zabranu pojavljivanja u javnoj službi.
Potom se pjesnik okušao kao poduzetnik pa se posvetio posjedu na Lopudu. Bavio se trgovinom i izvozom vina i žita, trgovao je tako s Mletcima, ali i sa samim Gradom. Na koncu se oženio, postao otac dvoje djece, ali je nažalost ostao udovac. Starija kćer se kasnije zaredila te veliki dio očeve biblioteke prepustila samostanu. U starijoj dobi Crijević je postao otac vanbračnog djeteta. Nakon smrti žene postao je rektor dubrovačke gimnazije te je tu funkciju obnašao do smrti.
Seferović je naglasio kako je Crijević njegovao ljubav prema knjizi i kako je jedan od četiri pjesnika 16. stoljeća koji su pisali na latinskom. Iza njega je, između ostalog, ostalo sedam svezaka pjesama (240 pjesama). Zaključio je predstavljač kako ljepota Crijevićeva pjesništva leži u njegovoj angažiranosti dodavši kako mu treba izraziti zahvalnost jer „nam je podario blago neprolazne vrijednosti“.
U završnom dijelu večeri Mojaš je okupljene proveo kroz štivo časopisa, jednu od važnih okosnica čine i sjećanja na godine emigracije u Dalmaciji koje je napisala supruga prvog predsjednika Demokratske Republike Mađarske Katinka Andrássy. Časopis donosi i spomen na akademika Jakšu Fiamenga kao i na velikana hrvatskog glumišta Tonka Lonzu. Naime, obojica su preminuli lani. Najavio je Mojaš kako će se u sljedećim brojevima naći teme poput Dubrovačkih ljetnih igara, Rajmunda Kunića, Ignacija Amerlinga i brojne druge. bLu