PERICA MARTINOVIĆ I kad prestane ova kriza, kazalište i izvedbena umjetnost bit će još u komi pola godine, ali ministrica je pokazala razumijevanje

COVID-19 paralizirao je javni, gospodarski, ali i kulturni život. Korak po korak, mjera po mjera, krenuo je dugo očekivani proces normalizacije. Ali, oni koji će još pričekati povratak u normalnu radnu svakodnevicu su, između ostalih, dramski umjetnici.

'Pregrmjeli' najgore

Predsjednica Hrvatske udruge dramskih umjetnika i dubrovačka dramska umjetnica, članica ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella, Perica Martinović dobro zna što sada proživljavaju njezine kolege. Sjeća se kako je sve krenulo.

- Taman smo imali premijeru komada ”Hotel Zagorje” redateljice Anice Tomić i veliki smo uspjeh postigli s tom predstavom, napravili smo doista sjajnu predstavu. Govori o vremenu rata, poraća i sadašnjem stanju u našoj domovini. Bili smo pozvani na sve festivale, trebali smo ići na mnogo gostovanja, ali je sve zapravo stalo. Došla je depeša da zbog 'korone' više ne možemo igrati predstave. Pošto sam inače dosta oprezna što se tiče virusa, odlučila sam sjesti u svoj auto i došla sam već negdje početkom ožujka u Dubrovnik. Tjedan dana poslije zabranjen je javni prijevoz, mojoj mami nisu mogle dolaziti medicinske sestre... Tako sam preuzela na sebe i nabavu i 'pregrmjeli' smo zajedno, nadam se, to najgore razdoblje. Jer, ostavljam cipele ispred vrata, nosim masku i rukavice i uredno se držim svega onoga što su stožer i stručnjaci propisali. Ako svi nosimo maske i ako je tako smanjena mogućnost sa 100 na 2,5 posto širenja zaraze, onda doista nije skupo da svi kupimo maske i rukavice, poručuje Martinović.

Naglašava kako je najvažnije i najbolji način zaštite da „pazimo jedni na druge“. Martinovići se dobro drže.

- Suočili smo se s nevidljivim neprijateljem, ovo sve drugo što je bilo, bilo je vidljivo pa znaš kako se obraniti, na koji način se zaštiti... Nažalost, premalo još znamo o COVIDU-19 da bismo mogli sa sigurnošću reći što bi bilo najbolje za nas. Pazim na moje, hvala Bogu – živi su i zdravi! Tata je još uvijek pokretan... Prvo je mislio da je to sve zajedno pretjerano, sve te mjere, ali kad se vidjelo što se događa po cijeloj Europi, to je prestrašno! Maro je u Zagrebu sa svojom obitelji. Svi znamo da je Zagreb pretrpio strašan potres. S obzirom na druge, a živim u staroj kući i to baš u kvartu koji nije baš Donji grad pa nisam doživjela tako strašnu štetu kao što su je pretrpjeli moji kolege, prvenstveno Dragan Despot i Anja Šovagović Despot koji su doslovce ostali bez krova nad glavom. Nadam se da će za neke ljude ili grad ili država imati osjećaj i smjestiti ih. Kod mene je palo sve, pale i razbile su se boce sa stalaža, bilo je više stakla nego ičega po podu, ali i knjiga... Izvrnula se kredenca, prepričava glumica te nastavlja:



- No, nema vanjskih pukotina, nije opasno po život, tako su statičari procijenili, dobila sam zelenu oznaku s preporukama popravka dijela plafona kroz zajedničko stubište... Najvažnije da krov ne prokišnjava! 'Moja' se kuća u Zagrebu naslanja na drugu i možda je to spasilo. Ja sam na vrhu te kuće sa stanom gdje su stare drvene grede koje su očito sačuvane. Pao je jedan zid na dio tavana, ali ne na dio gdje sam ja. S ljudima kojima to pripada, organizirali smo se, došla je ekipa majstora i to je popravila. Brat mi pođe do stana, on je to očistio i pomogao, a njima je, recimo, pijanino pao na pod - a inače u kući stabilno stoji. Kad je bio potres, sjeli su u auto i pobjegli kod sestre Marove žene i bili tamo par dana dok se nije stabiliziralo, govori Martinović koja je, kako sama kaže, izbjegla šok i stravične prizore Zagreba. Otac će joj za nepunih mjesec dana napuniti 94 godine, a ona rođendan slavi 16. svibnja, tako da postoji opcija da i jedan i drugi rođendan Martinovići proslave u Dubrovniku.
 

Ministrica pokazala iznimno razumijevanje

- Mislim da smo mi u ovom slučaju jedna užasno ranjiva skupina. Moram reći da imamo jako dobru suradnju s Ministarstvom kulture i to od trenutka objavljivanja zabrana o javnom okupljanju, održavanju kazališnih predstava, glazbenih i scenskih manifestacija. Odmah sam razgovarala s našom ministricom koja me je nazvala predloživši mi da kao HDDU predložimo načine kako bi Ministarstvo moglo pomoći. Moram reći da smo doista naišli na veliko, iznimno razumijevanje i obećanje da će se sve učiniti i do dana današnjega se dosta toga i realiziralo kako bi se ublažile sve te nemile i očekivane posljedice za sve izvedbene umjetnike s akcentom na osobito tešku i neizvjesnu budućnosti te opstanak dramskih umjetnika koji djeluju na neovisnoj sceni, otkriva Martinović.



Potom je Udruga i reagirala.

- Promptno smo poslali dopis sa sažetim opisom poteškoća i bojazni s kojima će se suočiti samostalni, samozaposleni i nezaposleni dramski umjetnici, zamolbe za pomoć i uz konzultacije s Ministarstvom došli smo do nekih točaka usuglašavanja. Kad se gleda na neke druge europske države koje puno bolje stoje od nas, naše Ministarstvo daje iznimnu, najveću podršku umjetnicima od svih europskih zemalja. Članica Upravnog odbora HDDU, moja draga kolegica Ana-Marija Vrdoljak je u Izvršnom odboru FIA-e (Međunarodna federacija glumaca) te ima jako lijepi prikaz što se događa po drugim europskim zemljama. Hrvatska daje stvarno najveću pomoć i to je za svaku pohvalu. Samostalni umjetnici su se samoorganizirali u Ogranak samostalnih umjetnika, a mi smo uvijek imali taj ogranak pri HDDU, ali sad kad je nastala ovakva situacija, oni su se doista angažirali i u osnovi prijedloga prema Ministarstvu, imamo tri kategorije: članove Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika koji imaju priznati status i kojima država plaća mirovinsko i socijalno i oni su u manjini, samostalne umjetnike koji sami plaćaju doprinose i treću skupinu samostalnih umjetnika bez plaćenih doprinosa koji su najbrojniji, uglavnom mladi umjetnici, a u to smo uključili neumjetničko osoblje koje radi u kazalištima – tehnika, organizacija, produkcija, administracija, dodaje Martinović.

Umjetnike očekuje novčana pomoć prema jasnim kriterijima.

Sve se pomalo dopušta, uz propisane higijenske mjere. Martinović je odgovorila na pitanje kako bi to funkcioniralo kada je riječ o kazalištima.

- Gledatelji bi možda trebali sjediti na svakom drugom mjestu, ne treba puniti teatar, 'Gavella' koja ima 360 neka ima 150 gledatelja, ali barem da radimo, da svi imaju maske, naravno dezinfekcija apsolutna, a mi glumci moramo biti zdravi. Jer, da igramo u maskama to bi bilo glupo i bedasto, ali po tome bismo se svi mi trebali ili testirati i vidjeti ima li netko temperaturu, sve se to da napraviti... Pravog doživljaja neće biti dok ovo sve ne prođe, a to, nažalost, ne ovisi o nama umjetnicima, nego o višoj sili. Mogli bismo smanjiti broj ljudi u gledalištu, a s obzirom na to da su Dubrovačke ljetne igre ambijentalno kazalište, mogle bi se organizirati igrajući vani, moglo bi od toga nešto biti. Mislim da bi trebalo na neki način održati Igre, najgore je nešto preskočiti. Imali smo slučaj s Festivalom glumca koji je polovicom svibnja trebao biti u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Naravno da je to sad nemoguće, a da online predstave prikazujemo ljudima kojima je najvažnije da mi tamo dođemo, totalno je glupo. Grad Vukovar je trebao biti grad domaćin tako da smo se dogovorili odgodu pa se nadamo sretnijim vremenima, u sigurnom obliku koliko je to moguće. Sigurna sam da u tom smjeru razmišlja i naša intendantica Dora Ruždjak Podolski, ističe Martinović.

U studenom je i dodjela Nagrada hrvatskog glumišta, ali još nije vrijeme za ikakve prognoze.
 

Sve je u Božjim rukama

- Struku apsolutno treba slušati, a da postoje načini, postoje. Meni je optimistično što su se otvorile crkve, to mi je dalo nadu da neće sve kulturne manifestacije biti odgođene za dogodine, nego da će se u nekom obliku moći realizirati. Ipak, mi glumci ne spavamo kao što nismo ni u ratu spavali. Netko je uzeo oružje i išao na prve linije ili se glumilo na prvim linijama ili je bilo „umjetnošću protiv barbarizma“, ali ovaj put je tu građanska inicijativa „Jedni za druge“, gdje je naš mladi redatelj Hrvoje Korbar odmah organizirao pomoć za ljude starije životne dobi jer on živi u Zagrebu. Uključile su se brojne kolege, to je divna gesta. U našem fondu solidarnosti u HDDU otvorili smo fond za Ogranak samostalnih umjetnika za vrstu pomoći koju očekujemo od nekih kolega koji materijalno bolje stoje, ali i od kazališta, gospodarstva... Oslobodili smo članove plaćanje članarine za sljedećih 6 mjeseci i kad prestane ova kriza, kazalište i izvedbena umjetnost bit će još u komi pola godine, neće se to baš tako lako ići, posebno za neovisne umjetnike, upozorava sugovornica.



Upravni dio zgrade 'Gavelle' je nastradao u potresu, još postoji prijetnja od susjedne zgrade, ali scena je ostala čitava tako da bi od jeseni, prema riječima glumice, sve moglo profunkcionirati. Dubrovkinja je nakon puno godina trebala gostovati u jednoj predstavi u produkciji Kazališta Marina Držića.

- Veselila sam se radu s mladom redateljicom Leom Anastazijom Fleger i to je trebao biti predivan tekst Ivora Martinića ”Priča o Mirjani i onima oko nje”, ja sam trebala igrati Mirjaninu mamu Violetu. Predivna uloga, taman za moje godine. Isto tako, trebala je gostovati i Sandra Lončarić, prvakinja osječkog Hrvatskog narodnog kazališta. Krajem svibnja trebala je biti premijera. Dakle, to će, nadam se, biti u nekim sretnijim vremenima kada bude bolja situacija s koronom i kada se uspostavi normalan život. Također, ne znamo još što će biti s Dubrovačkim ljetnim igrama, hoćemo li moći s redateljem Sašom Božićem napraviti našu ”Grižulu” u kojoj sam trebala igrati. Probe su predviđene za 1. lipnja, prvo u Zagrebu jer puno mladih ima. Znam da je bila audicija na Akademiji, puno je mladih probrano za predstavu, to je obavio redatelj Saša Božić. Sad ćemo vidjet', sve u Božje ruke što se kaže, zaključuje glumica koja naglašava kako spada u 'klasu optimist' jer stvari gleda realno, ali se nada boljemu te povratku normalnom životu.

Premijera predstave "Priča o Mirjani i onim oko nje" odigrat će se najesen. Na kraju Martinović poručuje da je ova cijela situacija prilika za nadogradnju, kako profesionalnu tako i privatnu.