Mnogi su umjetnici veliki. To znamo. Ali među njima su rijetki oni koji su uz to i jednostavni i duhoviti. A takvi su upravo članovi Papandopulo kvarteta koji je nastupio u Kneževom dvoru. Čine ga četiri saksofonista iz klase Dragana Sremeca sa zagrebačke Muzičke akademije, Nikola Fabijanić, sopran saksofon, Gordan Tudor, alt saksofon, Goran Jurković, tenor saksofon i Tomislav Žužak, bariton saksofon. Kvartet djeluje od 2008.godine i u međuvremenu je praizveo više od 45 skladbi domaćih i stranih autora, osvojio brojne nagrade i obišao mnoge zemlje i kontinente. Kvartet je na Igrama nastupio i prije četiri godine i to nam je iskustvo garantiralo dobar provod u svakom smislu. Znači, raznolik program i odlične izvedbe. A sve protkano opuštenom i po potrebi komičnom atmosferom. Kratkim obraćanjem Tomislava Žužeka na samom početku dano nam je do znanja da je Kvartet zahvalan što je opet i u Dvoru i na Igrama.
Tri obrade i tri originalne skladbe
Znamo da nema baš puno literature napisane za ovakav sastav, pa su se u programu nazvanom Un altro scherzo (Još jedna šala) izmjenjivale obrade i originalne skladbe. Od obrada smo čuli Mozartov Divertimento u F-duru KV 138, Puccinijeve Krizanteme (obrada G.Tudor) i Gershwinovu Rapsodiju u plavom (obrada J.van der Linden). Od originalnih skladbi Bozzin Andante i Scherzo te dvije hrvatskih skladatelja. Obje snažne, duhovite i osvježavajuće. A ovom prigodom su i oba naša skladatelja bila u Kneževim dvoru, jedan u publici a jedan na podiju. Naime, prvo smo čuli Nekoliko minijatura za kvartet saksofona Gordana Tudora, člana Kvarteta. A potom Quartettino Dubravka Detonija posvećen Kvartetu a praizveden prošle godine na Osorskim glazbenim večerima. Na kraju izvedbe, Detoni je zahvalio i čestitao svakom članu.
Divertimenat za cijeli Dvor
Velika vrijednost Papandopulo kvarteta je što su uigrani do najsitnijeg detalja, zvukovno ujednačeni i muzikalni. I u svakom trenutku pokazuju izrazito komorno jedinstvo. Ono što ih čini još posebnijim u tom savršenstvu je ta njihova ležernost koja nipošto ne dovodi u pitanje visoki profesionalizam. I ta sposobnost da po potrebi budu duhoviti. Jer, neke su skladbe zahtijevale i govor, i zviždanje, začuđujuće poglede i šetanje po podiju, spontane reakcije. Ukratko, ovaj koncert je bio jedan veliki - kako bi mi u Gradu rekli – divertimenat! A nema boljeg osjećaja od onoga kad Knežev dvor s osmijehom na licu napuste i izvođači i publika. Zaista vrhunska večer!