StoryEditorOCM
KulturaPOGLED UNATRAG |

OSVRT NA DRAMSKI PROGRAM 72. IGARA Nastavak spusta niz brdo kvalitete

Piše Bruno Lucić
29. kolovoza 2021. - 13:56

"Kao malo juhe na pantarulu“ slikovita je usporedba koja ponajbolje opisuje kvalitetom tanki dramski program 72. Dubrovačkih ljetnih igara. Svečano otvaranje sezone koje uzrokuje od muke zatvaranje očiju, bio je vizionarski smjerokaz još jednog festivalskog ljeta pod diktatom, doduše malo opuštenijih, koronamjera.

Tih 47 dana prošlo je u znaku repriza, skromnih produkcija i gostovanja, smanjenih financijskih sredstava koji su nešto 'sitno' veća nego lanjska, a reprizirao se i izostanak izuzetnih ostvarenja u produkciji Festivala. Dakle, sve je isto, samo njega nema, pravog vrhunca.

Repriziralo se naveliko

Nakon godine pauziranja zbog korone, na Lovrjenac se vratio Shakespearov „Hamlet“ u režiji Paola Magellija s Franom Maškovićem kao prvim Hamletom Dubrovčaninom u naslovnoj ulozi koji je imao četiri reprizne izvedbe. Komadu je premijera bila u srpnju 2019. u sklopu 70. Igara, a ako se vrati i na 73. Igre, bit će to jedini pravi dokaz da se radi o 'festivalskoj uspješnici', kako neopravdano vole tepati 'neuspješnicama'. Tri puta je festivalska publika na Gracu imala priliku 'ponoviti gradivo' i pogledati Držićevog „Grižulu“ u režiji Saše Božića i Petre Hrašćanec, dok su „Mara i Kata“ u režiji Saše Božića čak osam puta kundurovale ispred gledatelja na Kazermi ispod Svete Marije, interes publike za ovu polusmiješnu inscenaciju površnog humora bio je toliki da su naknadno ubačene i dodatne izvedbe.

image
Prizor iz "Grižule" kojeg je utjelovio Ozren Grabarić 
 
Tonći Plazibat/Cropix

Toliko se ove godine repriziralo da se repriziranje izmaklo kontroli, „Mara i Kata“ su tako gostovale na Šipanu, a da o tome službenim festivalskim kanalima nije stigla ni najava ni priopćenje za javnost. „Mara i Kata“ stekle su samostalnost. Pohvalno je da produkcije Igara gostuju bilo gdje, posebno na Elafitima, samo bi Festival trebao voditi računa što se događa s njegovim produkcijama. Četiri puta „Hamlet“, tri puta „Grižula“ i 8 + 1 „Mara i Kata“, ma repriziralo se ove godine na Igrama sve u 16!

Iako se ne radi o dramskoj majstoriji, mogla se reprizirati i peripatetička predstava, lanjska premijera „Dubrovačka zrcala - tri struka lovorike, pelina i vrijesa“ u režiji Dore Ruždjak Podolski i Marine Pejnović koja je osim Palmotiću, braći Vojnović hommage i Milanu Milišiću jer se ove godine obilježava 80. obljetnica rođenja, ali i tri desetljeća od tragične pogibije velikog dubrovačkog pjesnika i prevoditelja.

Dramske premijere      

Prva dramska premijera „Van sebe“, izvedena samo par dana po početku Festivala, autorski projekt Nataše Rajković, Ivana Penovića i glumačkog ansambla prikazana je svega tri puta u okviru projekta „Luka sanjara“ i prvom polovicom nosi rukopis neke malomišćanske predstave, a drugim dijelom je kombinacija izlizanih motiva, potpuno zapetljana u svojoj namjeni i svrsi. Druga dramska premijera „Glava lava“ nastala po romanu prvijencu Ivana Salečića, u dramaturškoj adaptaciji Marijane Fumić i režiji Aide Bukvić uprizorenje je koje se izgubilo u procesu samoodređenja te se odlučilo za opciju „sve i ništa“. Lavoski posao zapamtit će samo oni sa slonovskim pamćenjem, dok će drugima iščeznuti kao podaci u memoriji zlatne ribice. Druga dramska premijera dobila je četiri službene izvedbe, tako da su premijerni naslovi dobili dvostruko manje termina nego reprizne izvedbe.

image
Amar Bukvić i Iva Kraljević kao Ivan odnosno Vanja u predstavi "Glava lava"
Marko Ercegović

Gostovanja su ove godine isto tako ispala kratka. Projekt „Luka sanjara“ čiji je nositelj dubrovački Festival, doveo je u Lazarete slovensku predstavu „Proslava“ nastalu prema tekstu Ivora Martinića u režiji Jana Krmelja i produkciji Slovenskog narodnog gledališča Maribor koja se isključivo proslavila vrlo dirljivo i scenski jednostavnom iznesenom sudbinom Navida Fadaeea Nazera, a ne po impresivnim glumačkim dosezima. „Proslava“ je spasila obraz „Luci sanjara“. U sklopu istog projekta, dubrovačka publika dobila je priliku pogledati komad „Pod istim krovom“ u režiji Ivane Janošev i koprodukciji udruge Kulturanova i manjinskog mađarskog Novosadskog pozorišta, nastao adaptacijom istoimene knjige Amira Baitara i Henninga Sußebacha. Temi posljednje migracijske krize pristupilo se iz rakursa svakodnevnog života omeđenog izazovnim kolopletom integracije, ali se predstava, bez obzira na uvjerljive glumce, previše sprijateljila s djetinjastom obradom pa je ostala u sjeni „Proslave“. Svakako, tema migracije opet se aktualizirala zahuktavanjem situacije u Afganistanu, pa će biti materijala za nove i uspješnije kazališne projekte.

Financijska sredstva

Gostovao je na Igrama i Lerov „Jugo“ izveden na klasični lerovski način u klasičnom režijskom rukopisu Davora Mojaša. Teatar Poco Loco na Lokrumu je priredio interaktivnu predstavu „Crvenkapica, Vuk i Baka“ kojoj je svrha upitna, a izvedba na razini vrtićke radionice. Drugih gostovanja domaćih kazališnih kuća nije bilo, a upravo su one prethodnih godina uglavnom popravljale dojam i pridonosile privlačnosti dramskog programa.

image
Slovenska "Proslava" izvedena je u Lazaretima
DLJI

Glumačkih izvedbi divljenja, golemih pohvala i nagrada vrijednih ove godine nije bilo. Mlada ekipa s predstave „Glava lava“ ugodno se izdvojila iz standarda, kao što je i Nikša Butijer skoro pa 'monodramski' komično dominirao predstavom „Van sebe“. 72. Festivalska sezona spustila se nažalost još jednu stepenicu niže u usporedbi s prošlom godinom. Vjerojatno su reprize progutale previše financijskih sredstava pa je ostalo premalo za veća i raznovrsnija gostovanja, posebno produkcija domaćih kazališnih kuća. Iako se zasad ne nazire svjetlo na kraju tunela, smirivanjem koronakrize valja se nadati boljem.

Uzevši cjelokupni dramski program, 72. Dubrovačke ljetne igre ostat će upamćene po tome što su bile 72. Dubrovačke ljetne igre.

Izložbeni program

Izložbeni program sastojao se od dvije izložbe: skupne izložbe „Gatara“ Selme Hafizović, Jagode Buić, Ive Laterze, Dubravke Lošić, Rebecce Ribichini i Tanye Small koja je otvorena dan nakon početka Igara i koja je bila otvorena do 25. kolovoza, što je predug period uzme li se u obzir da svi ostali umjetnici koji izlažu u Sponzi, atrij palače uglavnom na raspolaganje dobiju u razdoblju od dva tjedna. U Lazaretima, koje su Igre ove godine prilično često koristile, otvorena je izložba „Beskompromisno svoja - kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki“ autorica Ivane Bakal i Martine Petranović koja je bila izložbeni vrhunac sezone.

image
Izložba "Beskompromisno svoja - kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki" otvorena je u srpnju u Lazaretima
Božo Radić/Cropix
Godina čitanja

Pored završne publikacije projekta „Luka sanjara“, naknadno su i pomalo neozbiljno u repertoar uvrštene predstavljanja knjige „Vidi kako Lokrum pere zube“ Ivane Lovrić Jović i „Trinaesti otok“ Vedrana Benića. Neslavno zapamćena će u povijesti Igara ostati skoro dvoipolsatna promocija petog sveska knjige „Velika povijest dubrovačke glazbe“ Miha Demovića u Sponzi koja će se, bude li još svezaka, valjda realizirati u dogovoru s racionalnom normom. Književnica i učiteljica Sanja Polić čitanjem dječjih priča održala je interaktivnu radionicu za najmlađe, a naknadno ubačenim događajem „Mediteran kakav je nekad bio“, odnosno čitanjem proze s mediteranskim temama, dat je još jedan festivalski obol obilježavanju Godine čitanja.

23. studeni 2024 00:14