U sklopu kulturnog programa „Ususret sv. Vlahu“, kao dio priprave za proslavu feste dubrovačkog parca, jezikoslovka, znanstvenica, filologinja i književnica Nives Opačić održala je u Dvorani Ivana Pavla II. predavanje „Nomen est omen - o svetačkoj onomastici“. U ime organizatora, Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, okupljene je pozdravio Joško Mikuš rekavši par riječi o predavačici i njezinoj temi, a potom je znanstvenica započela sa svojim izlaganjem.
- Kad je već cijeli događaj Ususret sv. Vlahu, onda sam odlučila obraditi i podsjetiti na neka imena koja su, čini mi se, tipično dubrovačka - odnosno tu se najčešće nahodu. I tako sam se onda pozabavila nekim imenima koja imamo i na drugim stranama, ali u drugim oblicima. Recimo, Vlaho u kontinentalnom, sjevernom dijelu Hrvatske imamo kao Blaž pa onda i Blaževo kao svetkovinu. Imamo tako nekih drugih imena koja se i u Dubrovniku javljaju u dva lika, recimo Junije Palmotić i Džono Palmotić ili Dživo Gundulić i Ivan Gundulić… Bavim se time i nečim što je od 18. stoljeća sigurno ustoličeno, a to su prezimena. Ona su nastala biti od zanimanja, nadimaka, vlastitih imena, tjelesnih karakteristika... Vrlo je zanimljiva pojava da nismo odmah imali prezimena, ali smo ih dobili i ona služe za identifikaciju, po njima se zapravo predstavljamo. Danas, ako vas nazovu i nešto vam nude, onda kažu: „Ovdje Branka!“ Koja Branka?! Dakle, danas kao da iščezava običaj prezimena jer se smatra da je to intimnije, a kako ćeš biti intiman s nekim koga uopće ne poznaš, istaknula je Opačić upozorivši kako je to nekorištenje prezimena „retardacija onoga čemu prezimena služe“.
Među imenima koja se vežu za dubrovačko područje, Opačić je izdvojila Orsat i Medo. Potječu od riječi 'ursus' koja ne znači samo 'medvjed', već i hrabar, smion. Imena poput Medo, Vuk, Lav davala su se nejakoj djeci kako bi ih se osokolilo, kako bi ta djeca postala jaka. Izdvojila je predavačica i ženske oblike Uršula, Ursula i Ore. Od imena Ivan koje opet dolazi od židovskog imena „Johanan“ što znači „Bog je milostiv“ dolaze dubrovački oblici Dživo (Džive) ili Džono. Džore pak ne dolazi od imena Ivan, već od grčkog imena Gregorius što znači seljak, radnik. Poznati nositelj imena Džore dubrovački je pjesnik Džore Držić, dundo slavnog Vidre. Navela je Opačić i ime Šiško kao Šiško Menčetić koje dolazi od imena Sigismund, Sigmund.
Ime Pasko ili Paskoje dolazi od riječi pesah, pasha, a obično se davalo djeci rođenoj o Uskrsu jer se tada slavi i židovski blagdan Pesah. Postoji i oblik Paskval, a Opačić je navela primjer arhitekta Paskoja Miličevića. U tom kontekstu valja navesti i ime Baldo koje dolazi od Baltazar, a Baltazar, jedan od Triju kraljeva, simbolizira Afriku, dok ime Baltazar dolazi od asirskog izraza koji u prijevodu znači „Bog štiti njegov život“, jedan od najpoznatijih nositelja na dubrovačkom području svakako je Baltazar Bogišić. Ime Bartol ili Bartul dolazi od Bartolomej, a ime Bartolomej dolazi iz aramejskog jezika. Lujo se često koristi kao skraćena verzija imena Ljudevit, a obrazložila je Opačić da - iako postoje poznati dubrovački nositelji tog imena poput pravnika, diplomata i povjesničara Luja Vojnovića, mlađi brat književnika Iva Vojnovića, ime nije isključivo tipično za dubrovačko područje pa je predavačica skrenula pažnju na zagrebačkog skladatelja i kritičara Luja Šafranek-Kavića. Žensko ime Deša dolazi od grčke riječi „despine“ što znači „gospodarica“. Nabrojala je Opačić i imena Nikša, Jakša, Lukša, a u istom nizu su tvorbe poput: Ivša, Mateša, Antiša, Periša, Juriša, Miliša…
Dubrovnik je kroz povijest bio mjesto velikog protoka ljudi što je prilično utjecalo na prezimena.
- Tu su se zatekli i neki stranci, recimo Francuzi, pogotovo kad su došli pa su tako ostali neki njihovi potomci, recimo, Marko Bruerović. Bruerović nije autohtono dubrovačko ni hrvatsko prezime, to je francusko prezime, ali se pohrvatilo. Imamo inače pojavu da su se neka prezimena u Hrvatskoj pod utjecajem ilirskih događanja i ideja pohrvatila, na primjer: Lisinski je jedan od njih, on se zvao Ignac Fuchs pa je postao Vatroslav Lisinski. Znam jedan slučaj čovjeka koji se zvao Williams, bio je Amerikanac oženjen Hrvaticom, on je rekao: „Dok sam u Hrvatskoj, zovite me Viljamić“, rekla je stručnjakinja.
Nerijetko se, posebno u manjim zajednicama, po prezimenu izvode razni zaključci o porijeklu nositelja.
- Treba znati pa ustanoviti da na primjer Golubović ili Filipović mogu biti i predstavnici Hrvata, Srba i muslimana. Kako ćete znati tko je to? To nije dobra praksa tim više što premalo znamo da bismo mogli reći: „E taj se zove Filipović, taj je ovakav, onakav i onakav!“ To ne možemo reći! Mislim da su to vrlo plitki, rekla bih, više politikanski stavovi, a izazvani su strahom da se ne zastrani, dodala je.
Prezime Horvat možda jest najčešće hrvatsko prezime, ali je Opačić upozorila kako ga se isto tako može naći i u Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Rumunjskoj, što znači da ono nije samo hrvatsko. Također, prezime Novak nije samo hrvatsko, već i češko te slovensko. Kao što se mijenjaju vremena, tako se mijenjaju i prezimena.
- Neka nestaju, ali imali ste baš za vrijeme nekih okupacija promjene - kad su Talijani zauzeli Istru onda su sva prezimena promijenili na talijanski. Onda imate situaciju da kad klatno lupi na drugu stranu onda ide u suprotnom smjeru, ide između jednoga i drugog pola. U Dubrovniku imate krasne primjere - nitko neće reći Gondola nego Gundulić, nitko neće reći Darsa nego Držić. Prema tome, onako kako se ustalilo tako će, nadam se, barem dosta vremena ostati. Mađari su isto tako mijenjali imena i prezimena, imena gradova, sela… Dakle, svaki put nova metla dođe pa pomete ono staro! Međutim, obično dođe još jedna druga koja će dohakati i njima i pomesti i te prolaznike, slikovito je objasnila predavačica.
Podsjetila je znanstvenica zašto se koriste oblici Vlaho i Blaž.
- Ili slijedite grčki ili latinski obrazac. Grčki je obrazac Vlasius, a latinski Blasius i odatle se sve drugo razvilo.
Imena svetaca mogu se naći u raznim varijantama, ime Župe svetog Mihajla u Lapadu jedan je primjer.
- Na primjer, stara imena Mihajlo ili Ivajlo, na cijelom području južnih slavena takva su imena bivala. I kod Stona postoji starohrvatska crkvica sv. Mihajla. Ne treba se toga bojati, ali čini mi se, da se boje samo oni koji malo znaju!
Zanimljivo je kako primjerice u Gabrilima u Konavlima postoji crkva sv. Dmitra što je primjer rijetkog svetačkog imena.
- Uz kralja Zvonimira ide i ime Dmitar, dakle, Dmitar Zvonimir. Imate i u Slavoniji crkve svetoga Dimitrija, jedan od Srijemskih mučenika je Dimitrije i tu treba reći da je više imaginarni strah da to nije hrvatski. Ne vidim razlog zašto bi se toga odricali jer uslijed Slavonije na groblju imate crkvu sv. Dimitrija. Zašto ne? - zapitala se predavačica na kraju.
Program „Ususret sv. Vlahu nastavlja predavanjem doktora znanosti Antuna Karamana koji će na istom mjestu, 23. siječnja s početkom u 19.30 sati, govoriti o slikaru Matu Celestinu Medoviću povodom 100. obljetnice slikareve smrti. bLu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....