MJESEC HRVATSKE KNJIGE POČEO U ZNAKU OBRAZOVANJA U DUBROVNIKU Otvorena izložba knjiga dubrovačkih đaka od 16. do 19. stoljeća u Znanstvenoj knjižnici

Početak Mjeseca hrvatske knjige Dubrovačke knjižnice obilježile su otvorenjem izložbe starih udžbenika iz fonda Znanstvene knjižnice Dubrovnik pod naslovom „Knjige dubrovačkih đaka kroz povijest od 16. do 19. stoljeća“ i to upravo na trećem katu Znanstvene knjižnice. Obilježavajući 50. obljetnicu Dana planeta Zemlje, ovogodišnja manifestacija Mjeseca hrvatske knjige posvećena je Zemlji pod motom: „Razlistaj se!“. Okupljene je pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž, a o izložbi je govorila i njezina autorica Lucija Kukica Ćosić. U realizaciji izložbe su uz Raguž, pomogli i Marijana Krilanović te Robert Kralj.

Izložba je posvećena obrazovanju u Dubrovniku kroz stoljeća. Izložene knjige su bile fond knjižnice isusovačkog kolegija Collegium Ragusinum i obrazovnih ustanova koje su djelovale nakon njega, te iz ostavština dubrovačkih obitelji koje su sada dio Zbirke starih i rijetkih knjiga Znanstvene knjižnice.



Zastupljena su svi školski predmeti: od retorike, gramatike, prava, filozofije, teologije, geografije do književnosti, biologije, fizike i matematike, a knjige su na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku.

Postav tako čine djela Ruđera Boškovića, rimskog gramatičara Aeliusa Donatusa, djeda Charlesa Darwina Erasma, Corpus Iuris Civilis iz 1599., prvi rječnik s hrvatskim kao početnim jezikom Jakova Mikalje iz 1649. godine, gramatika Manuela Alvaresa iz 1758. Najstarija knjiga je povijest Franačke tiskana u Parizu 1550.

Počeci obrazovanja u srednjem vijeku vezani su za katedralne škole koje su osnivane nakon Trećeg lateranskog crkvenog koncila 1179. godine. Naime, na tom koncilu doneseni su dekreti kojima je svaka katedralna crkva trebala imati vlastitu školu s učiteljem koji je svjetovnom kleru i siromašnim učenicima trebao besplatno predavati gramatiku i teologiju. U tim školama su se program i način nastave postupno usavršavali kako bi bili u skladu s potrebama Crkve i društva koji su se razvijali. Gradske škole u Italiji i Francuskoj tokom 12. stoljeća bile su posjećene zbog pojedinih profesora, jedan od njih je bio i Petar Abelard.



Dokumenti Državnog arhiva u Dubrovniku svjedoče da je u Dubrovniku 6. ožujka 1333. osnovana Općinska gramatička škola u kojoj je učitelj trebao biti plaćen općinskim novcem. Na to mjesto dolazi Nikola iz Verone, plaćen je deset perpera godišnje a trebao je poučavati dječake gramatici, znanostima koje poznaje i pisanju. Nastava se odvijala, kao i u ostalim javnim gradskim školama u Europi,na latinskom jeziku. Nikola se zadržao u dubrovačkoj školi 10 godina, do 1343. godine. Što se tiče predmeta koji su se poučavali, pod gramatikom se podrazumijevalo čitanje, pisanje i računanje. Retorika se odnosila na znanost o sastavljanju pisama i govora, bila je nadopuna gramatike. Gramatike rimskog gramatičara Elija Donata koristile su se kao školske knjige.

Godine 1434. u Dubrovnik na mjesto učitelja dolazi Filip de Diversis iz Lucce i ostaje 8 godina. Za njegova službovanja škola je počela djelovati u prostoru današnje palače Sponza. 1455. donesena je odredba da u Veliko vijeće mogu ući samo plemići koji su pismeni, a 1459. godine otvoren je tečaj za nepismene.



Gradska javna škola djelovala je u Dubrovniku do 1658. godine kad je prešla u ruke isusovaca.

Pojavom reformacije a potom protureformacije dolazi do promjena u obrazovanju. Tridentski crkveni sabor (1545-1563) učvršćuje protureformaciju koju uglavnom vode isusovci. Oni u Hrvatskoj osnivaju kolegije, sjemeništa i sveučilišta. U Dubrovniku je prva misija pokrenuta 1604. godine, rezidencija 1619., a kolegij 1684. godine. Kolegij, pod imenom Collegium Ragusinum je djelovao do 1773. godine. Rektor Kolegija bio je i Bartol Kašić, za njegova boravka u Dubrovniku otvorena je Humanistička škola koju su pohađali mnogi poznati Dubrovčani, primjerice Stjepan Gradić, Džore Palmotić…

Godine 1773., ukinućem isusovačkog reda, nastavnici napuštaju Dubrovnik, a nastava se prepušta domaćim nastavnicima koji su do tada bili privatni učitelji, među njima je i Đuro Ferić. Uskoro, 1777. godine je dubrovačka vlada sklopila ugovor s redom pijarista koji nastavljaju voditi kolegij. Nastavnici su u tom razdoblju bili i braća Francesco Maria i Urban Appendini.



Dolaskom Francuza 1806. godine kolegij prestaje s radom jer su redovnici iseljeni, a zgrada je pretvorena u vojnu bolnicu. 1808. godine osnovan je licej s konviktom za učenike dubrovačkog i kotorskog područja, u samostanu sv. Katarine. Rektor liceja je F. M. Appendini. Devet godina kasnije, 1815., Bečkim kongresom područje Dubrovnika, zajedno s ostalim dijelovima Dalmacije i Bokom kotorskom postaje dio Austrije. 1817. u Dubrovniku se otvara trogodišnja škola, i to za žensku i mušku djecu.

Dubrovačke knjižnice organizirale su ovu izložbu u sklopu Dana europske kulturne baštine, Mjeseca hrvatske knjige i projekta Kultura u điru, a ona se može pogledati do kraja studenoga.