MIJO JURIŠIĆ Potreban nam je novi Vojnović koji će progovoriti glasnije

Nakon predstava ”Braća Karamazovi” (2013.) u režiji Dejana Projkovskog i komada ”Prikazanje muke Isusove" (2014.) u režiji Ivana Lea Lema, glumac splitskog HNK Mijo Jurišić vratio se u Kazalište Marina Držića. Dovelo ga je postavljanje predstave ”Suton” Iva Vojnovića u režiji Ivice Boban na Veliku scenu KMD-a koja će 17. travnja imati pretpremijeru, 18. travnja premijeru, 25. i 26. travnja te 2., 3. i 4. svibnja reprize – sve s početkom u 20 sati na Velikoj sceni dubrovačkog teatra. Više o svom liku Luju Lasiću, književniku Vojnoviću i suradnji s redateljicom Ivicom Boban, Jurišić je otkrio u razgovoru za Dubrovački.

NEMA NENAMETLJIVOSTI

 

Što je uvjetovalo Vaš povratak u Kazalište Marina Držića?

Ici Boban, moja profesorica, zvala me da napravimo Vojnovića. Tako je došlo do te suradnje. Je li me se ona sjetila ili ravnatelj Paolo Tišljarić ili netko treći – to ne znam. S ovim ansamblom mi je ugodno raditi i s obzirom da sam s njima radio već dvije predstave. Sve se nekako "poklopilo".
 

Je li Vam ovo prvi susret s Vojnovićem, što ste pronašli u njegovom tekstu?

Ovo mi je prvi susret s Vojnovićem. Iz literature znam ponešto o njegovom liku i djelu. Međutim, ono što je izvrsno jest da je živio i razmišljao ispred svoga vremena. Toliko je suptilan da praktički ne primijetiš to propadanje plemstva, nije in flagranti, ne unosi ti to u facu, nego je to toliko nenametljivo, bude ti žao cijelog tog događaja, tog ”trenda” pada vlastelinstva koji je započeo Francuskom revolucijom te se proširio cijelom Europom.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!