Splitska akademska slikarica Lili Gluić otvorila je u prizemlju Narodne knjižnice Grad izložbu "Dubrovnik zimi". Okupljene je u ime domaćina, Dubrovačkih knjižnica, pozdravila knjižničarka Deša Ficović Kosović.
Predgovor za izložbu napisala je profesorica umjetnosti Maris Šišević koja je ujedno rekla više o izloženim djelima. Naglasila je kako slikarica ima velolučke korijene, a u Vela Luci još uvijek je otvorena njezina izložba "Oliver, Split i Luka".
- Što zajedničko imamo Nicolas Sarkozy i ja? Posjedujemo jedno likovno djelo Lili Gluić. Sarkozy ima portret kojim je, koliko čujem, bio oduševljen i zahvalio se, a ja imam jedan prelijepi akvarel koji mi uljepša svaki dan. Lili Gluić je slikar kolorist i intimist koji stvara kolorističke razigrane kompozicije. Jedinstveni i zajednički nazivnik njezinih likovnih djela je Mediteran odnosno ovaj 'naš' komadić Mediterana. Sva od energije svjetla i boje Mediterana, uklopljena je u tradiciju i duh svog zavičaja i tautološki reprezentira i ponovno valorizira sve ono što vidi. Gluić govori svojim slikarskim dijalektom, ne ide za tuđim impresijama i motivima ili za nekim dalekim podnebljima, za sve što radi ona će reći: "Tu sam doma!". Ne samo da traži ljepotu, već je traži u detaljima, ona će za neke svoje slike neslužbeno staviti naziv "Običan život". Osim što pronalazi tu ljepotu u malim stvarima, u običnom životu, mogli bismo dati jedan neslužbeni naziv njezinom stvaralaštvu poput "Običan život u Dalmaciji". Nisu autoričine slike samo lijepe ili 'lijeporiječive', ona prolazi tu plošnu interpretaciju i njezina djela interveniraju, ona intervenira, dopušta, ne dopušta da naši vrijedni a ugroženi aspekti našeg običnog života ostanu nezapamćeni i da nestanu pod prijetnjom suvremenih promjena.
- Iako naši krajolici pomalo nestaju, urbani ili ruralni, ona ih dokumentira, iznosi na vidjelo da bi ih sačuvala pa sama kaže: "Tražim ono što nestaje" odnosno "Slikam ono što nestaje". Gluić zajednici i pojedincu želi dati osjećaj pripadnosti i identiteta u motivima koje slika jer mi kao narod nekako nosimo to 'prokletstvo' da o sebi mislimo da smo mali, međutim, Gluić koja obilazi svijet pokazuje koliko smo važni. U njezinim likovnim radovima genius loci postaje genius patriae, ustvari, slika 'duh domovine'. U trenutnim radovima koje nam donosi, slikarica i u Dubrovniku primjećuje ugroženi život, ugroženu baštinu, ne samo materijalnu, nego i nematerijalnu. Primjećuje Grad koji ostaje bez ljudi i ljude koji ostaju bez Grada. Primjećuje ljude u mjesecu studenom koji su napokon sretni i zadovoljni, koji su napokon došli k sebi jer im je napokon vraćen njihov Grad koji gube ljeti, što i mi danas doživljavamo. Dakle, Gluić na ovim platnima prikazuje 'sudbinu destinacije'. Gluić je dosljedna u tematici i tehnikama, to su uvijek akvareli i akril na platnu i kombinirana tehnika. I jedno i drugo ima jak figurativni izričaj koji ipak vuče prema apstraktnim polu. Morski krajolici su njezina najveća preokupacija koju iznova i iznova stvara jer ima neumornu strast i zaraznu ljubav prema moru koja ne staje, možemo reći da morske krajolike slika iznutra, jednostavno iznosi njihov vrijedni sadržaj vani. Lili Gluić sama postavlja pitanja koja provociraju pa kaže: "Kako pinelom zaustaviti vrime?", "Zašto slikam ono čega nema?", "Kako preživjeti u ovim vremenima?" Ali i sama daje odgovor: "Pobjeći u iskonsko, otkrivati nove/stare masline, nove/stare hridi, nove boje 'starog' mora, prasak vala o obalu, konope, sidra, šum vjetra i mora, otkrivati iskonsko, vječno opuštajuće, živjeti umjetnost i guštati u tome". Želim biti Lili Gluić da mogu ovako doživjeti prirodu i svijet oko sebe, zaključila je Šišević.
Izložba ostaje otvorena do 26. kolovoza.