Akademska slikarica Jasmina Runje otvorila je u Galeriji Flora izložbu "Gdje je duša?".
- Ovaj ciklus sam započela prije tri do četiri godine i polako ga gradim, njegov prethodnik je ciklus "Putovanja kroz sjećanja". Dosad su crteži djelomično bili izlagani na izložbama u Splitu, Vinkovcima, Novoj Gradiški, Dubrovniku... Ciklus je inspiriran djetinjstvom, bajkama, slavenskom mitologijom, sirenama, marionetama, različitim likovima, ali i različitim motivima koji se često ponavljaju, isprepliću - poput krletki, daha, zvona, valova, biljnih motiva... Nadrealističkog su prizvuka i otkrivaju narativni svijet bića i pejzaža, preplavljeni su silinom detalja u zajedničkom univerzumu postojanja i zapravo ne odaju nikakvu specifičnost mjesta. Sam crtež je simbol i igra. Automatizmom pletem rad nižući crtice jednu za drugom, često su melankolične atmosfere ispričane infantilnim jezikom. Intimne su priče pune detalja i odraz su određenih traganja za onostranim – transcendentalnim. Figure su često deformirane, groteskne, iluzionističke, isprepliću se likovi i prelaze iz jednog u drugi. Bavim se pitanjem animusa i anime, nesvjesnog muškog u ženi i nesvjesne ženske strane u muškarcu, to vidimo na primjer na hermafroditnom srcu. Što više toga sam htjela ispričati ovim crtežima i svojevrsni su hommage umjetnicima naive koji su prikazivali određene stvari koje zapravo nikad uživo nisu vidjeli. Svaki rad ima svoju priču, kazala je umjetnica te zahvalila voditeljici Galerije Flora Ivani Pegan, autorici predgovora u katalogu izložbe, povjesničarki umjetnosti Jeleni Tamindžiji Donnart, partneru i slikaru Ivanu Peraku na pomoći oko postavljanju djela, Slavenu Tolju, muzejskom fotografu Mihu Skvrci na fotografijama, ali i svima koji su došli.
- Jasmina Runje zadire u početne korake ka stvaranju veće priče, u podsvjesnu razinu gdje prve iskre mašte iskrsnu, tonove koji stvaraju daljnji ritam odvodeći ga u razvoj veće kompozicije. Runjin je svijet tek naizgled naivan, neograničen granicama koje umjetnica svakim potezom kista propituje. Slikaričin mikrokozmos ispunjen je naizgled nepovezanim motivima i bićima satkanim od različitih vlastitih i tuđih dijelova tijela. Putovanje je to djeteta koji u svojoj sobi stvara imaginarne svjetove već pri samom gašenju svjetla putujući lakoćom Aladinova tepiha i odlazeći u beskonačnost interpretacija viđenog. Tehnika tuša na papiru omogućuje stvaranje čvrstih i jasnih kontrasta u kojemu su čudnovate kombinacije motiva još više naglašene.
- U stvorenom prostoru koji nas poput prozorčića odvodi u potpuno nove puteve naglašen je horror vacui u kojemu su likovi, udovi, detalji, simboli isprepleteni poput Picassove Guernice, zamršenih Marioneta čijim se koncima nevidljiva ruka previše zaigrala i naposljetku ih ostavila. U Runjinim radovima sve je oživljeno i sve se bori za preuzimanje određene uloge: autorica ističe kako dušu pronalazi u svemu ne ograničavajući se isključivo na živa bića, već u svim materijalnim stvarima ona pronalazi otkucaj života i tihi šapat njihove egzistencije. No, duša koja postoji u svemu, pomno se osluškuje i u apstraktnim pojmovima pri čemu ljubav, sjećanje, uspomena, priča također može imati dušu ne tražeći nužno pribježište u ostvarenju organske forme.
- Svijet fantastičnih bića u kojima se odvija metamorfoza specifičan je mikrokozmos iznjedren u zahtjevnoj tehnici tuša kojemu je Runje odana, ali i koji u potpunosti može dočarati kontraste Danteovih dubina pakla i nevine bjeline. Njeni oblici koji su neprestano podložni metamorfozama postaju totemi, simboli ideja, utočišta duša odvodeći nas u onostrane svjetove nepreglednih varijacija, koje predstavljaju tek segment od mnogobrojnih interpretacija proizašlih iz slikaričina neograničenog tematskog repertoara, napisala je Tamindžija Donnart.
Organizatori izložbe su Hrvatsko društvo likovnih umjetnika i Galerija Flora, a izložba ostaje otvorena do 30. studenog.