Slikarice Ivana Jovanović Trostmann i Miranda Rako Kuzmanić otvorile su u atriju palače Sponza zajedničku izložbu „Dar“. Duhovnu misao izrekao je katedralni župnik don Marin Lučić koji je upozorio kako se sve više „zagledamo u dar, a zanemarujemo darivanje“. Dodao je kako je izložba zapravo „hvala Gospodinu za sve Njegove darove“. O izložbi je par riječi rekla autorica teksta u katalogu izložbe, književna povjesničarka i kritičarka te sveučilišna nastavnica, doktorica znanosti Katja Bakija.
- Mediteran i njegova zadivljujuća i nadahnjujuća ljepota izvorište je mnogih poetika i ishodište i brojnim umjetnicima. Ovaj opjevani prostor između kontinenata i mora, Istoka i Zapada, svojom atmosferom i koloritom snažno je privukao i poetski oblikovao radove akademskih slikarica Ivane Jovanović Trostmann i Mirande Rako Kuzmanić. U susretu s njihovim slikama, ovim platnima koji nas tako veselo pozdravljaju sa zidova Sponze, osjećamo kako energija i toplina prepoznatljivih nam mediteranskih prostora pulsira nepresušnom radošću emotivnog doživljaja i stvaranja te dopire do nas. Njihov izričaj doživljaj je onog Mediterana koji je sinergija fizičke ljepote i tisućugodišnje povijesti u kojem se zrcale elafitska obzorja, plavetnilo mora, ljepota pejzaža s crkvicama, otocima u daljini i zalascima sunca, rekla je Bakija te nastavila:
- Dok Ivana Jovanović Trostmann pretežno slika mrtve prirode, motive cvijeća, a Miranda Rako Kuzmanić pejzaže sa sredozemnom ikonografijom, u njihovom izričaju prevladava raskošan bogat kolorit, poetska asocijativnost snažne boje i ekspresija. Obje svoje slike stvaraju nadahnute ozračjem svog sunčanog zavičaja, opijene njegovim mirisima, okusima, slikama i bojama. Obje slikaju i daruju nam vedrinu, optimizam i radost koja je odraz njihovog unutarnjeg svijeta koji se svojom kreativnom i snažnom energijom prenosi na njihova platna. Gledajući njihova platna, gledamo i osjećamo oslikane emocije i primamo ih kao dar zaustavljenih zraka toliko nam potrebne radosti, zaključila je Bakija te potom otvorila izložbu.
Jovanović Trostmann zahvalila je svim posjetiteljima na dolasku, sudionicima programa otvaranja i svima koji su pomogli u realizaciji izložbe. Umjetnice su prokomentirale naziv izložbe te otkrile kako je ona nastala, kakva je njihova suradnja i koju poruku žele poslati.
- U ovim vremenima koja su prilično zahtjevna, važna nam je poruka radosti, da čovjek ne smije gledati u ništa negativno nego potpuno živjeti slobodno, živjeti radost. Sve što smo dobili u ovom našem prolaznom vremenu je poklon, poklon su susreti, ljudi, rad, slike, umjetnost, sve što radimo je na neki način poklon. Na jedan način vraćamo Bogu taj poklon kao jedan rad i naš doprinos u životu. Čovjek mora raditi ono što voli i u tome što voli nalaziti ljude koji slično razmišljaju, a ova izložba je baš sličan stav prema životu, traženje onog lijepog što nas okružuje i to treba izvući na površinu. S obzirom da već dugo znam Mirandino stvaralaštvo, nekako mi se moj rad činio dosta bliskim u nekom izrazu, ali i po izboru motiva, recimo: puteljak, stazica, neki radosni trenutak u pejzažu i mislim da me je to nekako povuklo da zajedno napravimo ovu izložbu. Tu je ta sloboda ne samo u izboru motiva, nego i osjećaja, čovjek je slobodan birati onako kako će se osjećati, kazala je Jovanović Trostmann.
- Mislim da je „Dar“ nebeski dar koji je prošao kroz nas, kroz našu umjetnost, a isto tako, želimo ga podijeliti kao jedan dar svim ljudima koji dođu vidjeti ovu izložbu. Oduševljena sam Ivanom i mogu samo u superlativima govoriti o njoj zato što je toliko puno učinila za moj osobni, slikarski razvoj, za moju umjetnost, potakla me kad mi je bilo teško, povukla me je da radim i nemam uopće riječi da opišem što mislim o Ivani, zaista sve, sve, sve najbolje! Za večerašnju izložbu pripremila sam pejzaže, prizore mrtve prirode, ali ustvari taj motiv nije toliko bitan jer moj kolorizam izlazi čisto iz duše, nevin je i djetinjast te potpuno čisto prianja na platno. Kod mene nema puno 'analitike', nekakvih preispitivanja jer ono što iskreno u tom trenutku želim prenijeti to i napravim. Moje slike nisu toliko racionalne, više su emotivne. Nadopunjujemo se, što motivima, što osjećajem za ljepotu, za sklad, za prijateljstvo, za neke ljudske vrline koje se možda pomalo gube u ovim teškim vremenima i osjećajem za slobodu koju svi trebamo sačuvati, objasnila je Rako Kuzmanić.
Izložena djela nastala su protekle dvije-tri godine, neki su radovi recentni i baš su bili namijenjeni za ovu izložbu, a riječ je i o presjeku radova koji dosad nisu bili izloženi. Kad je riječ o pandemiji, Jovanović Trostmann je istaknula kako je jednako, čak puno više stvarala prije pandemije, a naglasila je kako o tome ne razmišlja te je poručila da „treba živjeti normalno“. Rako Kuzmanić ispričala je kako, kad se govori o pandemiji, ne osjeća strah jer „jednostavno, kao i njezine slike, raste iz života, a ne iz straha, smrti, bolesti“. Rekla je da je pandemija utoliko 'dobra' jer su se ljudi vratili svojoj nutrini i ta „nutrina je više izašla van“.
Glazbeno je otvaranje uveličao dubrovački tenor Stijepo Gleđ Markos, odabrane je stihove čitao je Maro Krstulović dok je voditeljica programa otvaranja bila Doris Boroje. Izložba se može razgledati do 25. listopada.