FRANO CETINIĆ Današnji ugostitelji moraju shvatiti da gradska ulica nije njihova taraca

Iako je prije skoro punih 7 godina zatvorio vrata svog Talira u Antuninskoj, Frano Cetinić i dalje je u Taliru, ali u Čubranovićevoj ulici. Uz ugostiteljstvo i sport, važno mjesto u njegovom životu ima i kultura.
 

ZALJUBLJENOST U SLIKE

 

Dubrovački umjetnik Josip Pino Trostmann izlaže u Vašoj galeriji?

Kako dolazi Festa sv. Vlaha, tako zadnjih dvadesetak-tridesetak godina organiziram izložbu Parcu u čast. Dosta je slikara iz Grada počastilo svetog Vlaha u mojoj galeriji, dva-tri puta imao sam Pina Trostmanna, Antoniju Rusković, mog prijatelja Toma Gusića... Dolazeći u Pina, puno puta sam vidio da je nastavio pedagoški rad pa sam mu rekao: ”Pino dragi, tebi ne trebaju 'aspirini za depresiju', kad vidim ovu mladost kako radi u tvom ateljeu, to je fantastična motivacija!“
 

Ima li danas dovoljno galerijskih prostora?

Mislim da se izgubilo sve osim Umjetničke galerije! Ljeti funkcioniraju Sebastian ili Gukina galerija... U moj lokal je dolazilo dosta slikara, na primjer Rudi Pater, Duško Šibl, Antonija Rusković, Luko Paljetak. Imao sam dvaput izložbu Luka Paljetka. Prijatelji smo, a Paljetak i Andrija Seifried su mi puno pomogli ući u svijet umjetnosti. Meni žena vodi galeriju, u mirovini sam pa me gusta doći jer sam zaljubljen u slike. U zadnjih desetak godina zaljubio sam se u slike, posebno one Pina Trostmanna koji je tijekom zadnjih godina ”eksplodirao” s bojama. Ta djela dižu moje raspoloženje, smiruju me i dobro mi čine. Kad sam bio mlađi, u ovom Gradu je postojala kultura darivanja slika, a sad se to sve promijenilo i rijetkost je da ovi mlađi imaju neki afinitet ili osjećaj prema slikama. Jer sliku kad pogledaš i kad te ”pukne” - to je to.
 

Kakva kultura danas prevladava?

Materijalizam i ”daj meni, daj meni!” Prije sam imao osjećaj zajedništva, a danas vlada osama, ingordeca... Ne sviđa mi se ovo vrijeme.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!