Ekvinocij ‘Ekvinocija‘: Pravi Vlaho Slijepi znao je zaplakati tijekom proba, a Kunčević je prije više od pola stoljeća za predstavu predlagao jednu posebnu lokaciju...

Najprije, ukratko, o naslovu. Prvo tiskano izdanje Vojnovićeve drame u nakladi Matice hrvatske iz 1895. nosi naziv "Ekvinocij", no za sva iduća izdanja pisac je insistirao na dubrovačkoj verziji "Ekvinocijo" u skladu s čvrstim uvjerenjem da pučki komadi moraju biti napisani u autentičnom narječju, jer "bez toga nema ni istine, ni kolorita u prikazivanju." Uostalom, s "Ekvinocijem" je 1893. osvojio prvu nagradu na natječaju Matice hrvatske i Hrvatskog zemaljskog kazališta "za komade iz pučkog života". No, ipak je shvatio da za zagrebačku praizvedbu 1895. neke dijalektalne dijelove treba prepraviti "koliko bijaše moguće, e da ‘gros‘ zagrebačke publike razumije." Za dubrovačku premijeru "Ekvinocija" 1903. takvih problema nije imao. Štoviše, za prvo prikazivanje drame u Dubrovniku, u koju je "auktor umetnuo puno prizora koje skoro svaki dan gledamo u našemu gradu" kako je pisao lokalni tisak, Vojnović je zamislio da stvarni gradski neponovljivi likovi Marija od Poste (1822.-1904.) i Vlaho Obuljen Slijepi (1837.-1907.) glume sami sebe.

"Ekvinocij", 1895., unutrašnje stranice

Privatni album

Mare Herendinova koja je nadimak "Marija od Poste" dobila jer je raznosila kundurarije i razne sitnice putujući gotovo svakodnevno između Cavtata i Dubrovnika, bila je previše stara i umorna pa ga je odbila poručivši mu da se "ruga svom klobuku, a ne njoj."Vlaho Obuljen, slijepi pjevač s dubrovačkih ulica, prihvatio je teatarski izazov. Iako, umalo nije napustio probe. U drami se, naime, spominje da ga je "neka žena rodila i ostavila isprid vrata od ošpedala" što je Vlaha Slijepoga duboko uvrijedilo, jer on "Bogu hvala, zna i za oca i majku!" Stvar je spasio Vojnović koji ga je uvjerio da su to dodali u Zagrebu kad su tiskali knjigu, te da je i on protestirao i poslao ispravak. "Sporna" rečenica bila je izbačena u dubrovačkoj predstavi, a da Vlaho nikad nije otkrio da je ostala u svim tiskanim izdanjima "Ekvinocija". Neuk teatru, Vlaho je ganut radnjom povremeno na probama znao zaplakati, pa ga je redatelj Ilija Nardelli, inače u to doba općinski blagajnik, morao poučiti da na sceni može plakati samo onda kad je to u komadu napisano. "Provaću!" odgovarao bi dobroćudno Vlaho. No, gluma ga je očito pogustala, među ostalim jer je jedini od cijeloga amaterskog ansambla dobio honorar. Zapisano da je Nardelliju, uz zahvalu, poručio: "Ako vam uztreba, i ako mi date, da ja još štogod drugo predstavljam osim sama sebe, da znate, ja sam uviek spravan".

Ansambl dubrovačkog “Ekvinocija” 1903., Ivo Vojnović gleda u Vlaha Slijepoga

Raspisao sam se pred ovogodišnju premijeru "Ekvinocija" o Vlahu i Mari, jer su to neponovljivi dubrovački likovi kojima sam autorski opsjednut. Bili su bitni i Vojnoviću. Kad se 1895. pripremala zagrebačka praizvedba "Ekvinocija" Ivo se kod intendanta Stjepana Miletića, uz dva glavna lika, posebno raspitivao tko će glumiti Vlaha i Maru. Nakon prvog dubrovačkog uprizorenja "Ekvinocija", na fotografiranje teatarske družine na Gracu pisac je s Pila došao u kočiji u društvu s Vlahom Slijepim i pri poziranju gledao u njega. Desetljećima kasnije, 1921. godine, kad je češki književnik i redatelj Jaroslav Kvapil (1868.-1950.) razmišljao o filmskoj verziji "Ekvinocija", Vojnović mu je pisao da se "za kostime i tipove" posavjetuje s Vlahom Bukovcem koji je tada živio u Pragu, jer je on "poznavao lično Maru od Poste i Vlaha Slijepog."

Kunčević predlaže Danče za Ekvinocijo, Slobodna Dalmacija, 28. travnja 1972.

Naslovnica "Ekvinocija", 1895.

Privatni Album/

Ovogodišnji Dolenčićev "Ekvinocijo" treći je u povijesti Igara. Pamti se naravno višegodišnja čarobno ambijentalna Juvančićeva predstava na Lokrumu počevši od 2004. godine. Nešto manje Kunčevićev "Ekvinocijo" 1972/74. jer je izvođen u dubrovačkom teatru. No, tko zna kako bismo se te predstave danas sjećali da je ostvarena Kunčevićeva zamisao da izvedbu prebaci i adaptira za prostor kod kapelice na Dančama, što je najavljivala “Slobodna Dalmacija” u travnju 1973. Pohvalno je što se Dolenčić za ovogodišnji "Ekvinocijo" potrudio pronaći novi teatarski nedirnuti prostor. Intrigiraju naravno uloge Nika i Jele povratnika na Igre Gorana Višnjića i Zrinke Cvitešić nakon njihovih inozemnih uspjeha i sjećanja na sretne početničke dane (i) na skalinima "Talira". Likove Vlaha i Marije od Poste Dolenčić je dao Maru i Perici Martinović. Da se malkice našalim, osigurao se unaprijed da oriđinali autentično govore po dubrovačku!