Ispred Dubrovačke kuće odnosno na skalinima Dominikanske crkve otvorena je izložba Lucije Perojević povodom 30. obljetnice njezinog rada, ali i povodom 20. obljetnice djelovanja Dubrovačke kuće Lucije Luči Orešić. Organizator događanja i jedan od autora tekstova u katalogu izložbe je Andrija Seifried koji je na početku kazao kako nije riječ o 'maloj obljetnici', već je riječ o 50. obljetnici. Naglasio je kako izložba keramike zahtjeva posebnu pozornost. Otkrio je kako je izložba trebala biti otvorena prije dvije godine, a izjavio je kako Dubrovačka kuća Lucije Orešić prelazi u ruke njezine kćeri Dore, izrazivši zadovoljstvo što dubrovački obrt, zanat, umjetnost prelazi s koljena na koljeno.
- Dugo, predugo je moje poznanstvo kao i umjetničko djelovanje u keramici Lucije Perojević... seže čak od njenih umjetničkih kreativnih početaka rada na glini, onoj izvornoj uzetoj iz prirode. Kao što je materijal evoluirao u svom razvoju, još više se u ovih 30-tak godina razvijala i umjetnička nadahnutost i kreativnost Lucije Perojević. Sva Lucijina djela nose u sebi „slikarski” imperativ koji je razvila do "minijaturnog" savršenstva, neposrednost u stvaranju svakog "unikatnog" pečata osobnosti u kojem je utkan svaki istančan osobni dodir prsta, ruke ili dlana. Lucija Perojević ne brine za ime, priznanja, slavu, izložbe... Njoj je najveća slava što dublje proniknuti u misterij keramike, ona ostaje u svojoj "kreativnoj čednosti" kao svilena buba u čahuri dok je toplina duše ne izmami – u javnost. Svijet Lucije je svijet keramike koji u njoj, ali i u nama, izaziva vječno traženje sebe i traženje svega. Ta gotovo "filigranska" razigranost motiva, te boje odražavaju taj Lucijin umjetnički nemir, da sve sazna i ponovo otkrije – prvenstveno sebi, a onda i nama i na tom joj od srca hvala, napisao je Seifried te dodao:
- Lucija Orešić ili "naša Luce", "naša Luči" – vezujem je uz njezine početke kronološki iskreno i prijateljski od „Ars longa vita brevis” na Stradunu Babinog kuka, preko istoimene galerije Pred Dvorom 2, do sada "Dubrovačke kuće" u kojoj obitava već preko 20 godina. Ta ustrajna žena – prijateljica čijoj se upornosti divim već od naših druženja na Babinu kuku do današnjeg slavlja, boraveći u svojevrsnom omeđenju, u trokutu mora, novih zdanja, zidina Grada i zlih jezika, Luči nalazi uporište u svojoj upornosti i izdržljivosti. Odredišne točke Lucije Orešić mogu slobodno podijeliti na dva osnovna dijela one profesionalne (Povijest umjetnosti) bezgranične, ali ipak omeđene doživljenim, osjećajnim i promišljenim te one kod kojih refleksivno uspostavlja dijalog sa svijetom punim gorčine i rezignacije. Neka takvom i ostane na radost svih nas koje je poznajemo i prepoznajemo njenu upornost i rad. Jer ono: Ars longa vita brevis (Za spretnost treba vremena, a život je kratak) za nju vrijedi samo ovaj prvi dio: Ars longa (Za spretnost treba vremena), a ona ga ima, zabilježio je Seifried te između ostalog, zahvalio Dubrovačkim ljetnim igrama, Kazalištu Marina Držića i FIFI Soundu.
Upravo se Orešić obratila okupljenima te im, kao i Seifried, zahvalila na dolasku. Otkrila je kako je ideja Dubrovačke kuće bila to da ona bude mjesto kulture, kulture življenja i da se to kroz umjetnost, tradiciju i poneku deliciju prenosi na sve posjetitelje. Ispričala je kako Perojević poznaje već 40 godina, a prisjetila se i njezine prve samostalne izložbe prije 30 godina. Istaknula je da sve to ne bi bilo ovako lijepo bez Andrije Seifrieda.
- Sretna sam što se vraćamo izložbama i druženjima s našim sugrađanima. Lucijina djela čini poseban spoj oblika i boje, kazala je Orešić.
- Ove godine izložbe se vraćaju u galerijski prostor Dubrovačke kuće i to ponajprije izložbom dubrovačke umjetnice, keramičarke, Lucije Perojević. Predstavlja se svojim najnovijim djelima nastalim tijekom dviju posljednjih godina. Razlozi za ovu izložbu su mnogobrojni, no uvijek nošeni esencijom nostalgičnih sjećanja na živopisna otvorenja izložbi i raznolikih kulturnih događanja. Mnogo je zaljubljenika u Lucijina djela, ali oni koji poznaju delikatnost akvarela i složenost nastanka jednog ovakvog keramičkog djela, istinski su poštovatelji. Osobno, meni su njezina djela poput njezina autoportreta; čvrsta, sigurna, beskrajno emotivna i nježna prema svojoj obitelji, prijateljima i potrebitima, zapisala je Orešić u katalogu izložbe.
Otvarajući izložbu, dogradonačelnica Jelka Tepšić čestitala je Orešić i Perojević. Naglasila je kako je lijepo što u Gradu postoji kantun kao što je Dubrovačka kuća koja promovira tradiciju i u kojoj se vole zadržavati ne samo Dubrovčani, nego i posjetitelji koji dolaze u Dubrovnik. Također, poručila je kako radovi Lucije Perojević izazivaju divljenje "kako kod nas tako i u svijetu".
Otvorenje izložbe uveličali su članovi Dua Libertas Marija Lalović (violina) i Marin Rebić (gitara) te dramski umjetnik Andrej Dojkić koji je pročitao "Pjesmu o ptici" akademika Luka Paljetka.