Članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika iz područja likovnog stvaralaštva, samostalni umjetnici i umjetnice u Dubrovniku pridružili su se prosvjedu za veći umjetnički koeficijent koji se održao na Markovom trgu u Zagrebu. Što ispred Galerije Flora u Lapadu, što u Zagrebu, u prosvjedu su sudjelovali: Slaven Tolj, Ivona Vlašić, Viktor Daldon, Ana Požar Piplica, Ivana Pegan, Sven Klobučar, Berta Miloš, Ivana Miloglav, Nada Zec Ivanović, Josip Ivanović, Božidar Jurjević, Ivana Jelavić, Ana Opalić, Marko Ercegović, Tina Gverović, Marijana Vukić Pende, Izvor Pende, Dubravka Lošić i Lena Kramarić pridružuju se protestu za veći umjetnički koeficijent, koji se održava u srijedu 22. ožujka od 13 do 15 sati na Markovom trgu.
Umjetnicima s juga Hrvatske cilj je zajedno s kolegama prosvjednicima u Zagrebu izboriti prava za dostojanstven umjetnički život i rad. O čemu se točno radi, rekla je voditeljica Florinog doma, dubrovačka multimedijalna umjetnica Ivana Pegan.
- Nismo bili u mogućnosti otići u Zagreb na prosvjed pa smo se odlučili tom prosvjedu pridružiti ovdje ispred Flore, ispred doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Dakle, nakon gotovo 14 godina, koeficijent za uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno za samostalne umjetnike, članove HZSU, podignut je s 0,8 na 1,2 koliko je bio i 2008. To su 2008. bile mjere koje su trebale biti kratkoročne, međutim, to je potrajalo 13 godina i samostalni umjetnici su bili na tom koeficijentu od 0,8 koji je ispod prosječne plaće. Svakako smo sretni da je prije par dana Vlada u Saboru izglasala povećanje koeficijenta za samostalne umjetnike pa je on vraćen na 1,2. Htjeli bismo reći kako smo sretni i zadovoljni što smo opet počeli razgovarati o toj temi, ali mislimo da to nije dovoljno, da bi taj koeficijent trebao biti ravan koeficijentu naših kolega umjetnika koji su jednako obrazovani i djeluju na polju kulture i umjetnosti kao i mi, i koji, ako su zaposleni u institucijama, imaju početni koeficijent od 1,8. Dakle, tražimo jednakost s našim ostalim kolegama koji su stalno zaposleni u institucijama, pojasnila je sugovornica te objasnila za što su samostalni umjetnici bili zakinuti tijekom posljednjih 14 godina:
- Ako razmišljamo o umjetniku koji je 35 godina djelovao kao samostalni umjetnik u zajednici i na taj način izgrađivao i nacionalni identitet i doprinosio kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj, takav umjetnik zakinut je za svoju mirovinu, 14 godina je sa svojim koeficijentom bio ispod prosječne plaće. Možemo reći da su mirovine s takvim koeficijentom bile između 1.700 i 2.300 kuna, za zaslužne umjetnike koji djeluju 35 godina. Samostalni umjetnici su zakinuti za svoju mirovinu, imat će užasno male mirovine i jedino što se može napraviti je da se taj koeficijent izjednači s ostalim umjetnicima, zaposlenim umjetnicima da bi oni koji će se danas ili sutra priključiti Zajednici samostalnih umjetnika, mogli u svojoj budućnosti imati mirovinu ravnu prosječnoj plaći. Mi smo ovdje izašli sa svojim imenima i prezimenima i na lokalnoj razini jer smo htjeli da ljudi u našem gradu znaju koji su samostalni umjetnici u Zajednici samostalnih umjetnika iz likovnog područja koji nigdje nisu stalno zaposleni. Čudna je percepcija samostalnih umjetnika zbog raznih faktora, a mi smo svojim imenom i prezimenom htjeli reći tko smo i što tražimo, izjavila je Pegan.
Navedeno je kako je 1.400 samostalnih umjetnika i kako država plaća doprinose za mirovinsko i zdravstveno, a koliko i što plaćaju sami umjetnici?
- Nama koji smo članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika doprinosi za mirovinsko i zdravstveno uplaćuje se iz državnog proračuna. U Zajednici postoji pet područja djelovanja: filmsko, scensko, književno, likovno i glazbeno. Tih 1.400 umjetnika spada u svih ovih pet kategorija djelovanja. Pravilnicima HZSU-a i zakonom je propisano i predviđeno da to država uplaćuje iz državnog proračuna, ali to nije nikakva plaća niti socijalna mjera, to su mjere koje su zakonom propisane radi poticanja umjetničkog stvaralaštva i one služe tome da daju osnovnu, minimalnu sigurnost umjetnicima koji samostalno djeluju, koji su u Zajednici, a nisu zaposleni. Na primjer, ja ne mogu na bolovanje, a imam ruku u gipsu tri tjedna. Mogu ići na bolovanje ako se potpuno ‘skršim‘, ali ako ozlijedim ruku da ne mogu raditi ovo što radim, nemam pravo na bolovanje. Koeficijentom, koji bi se promijenio s 1,2 koliko je sad, na 1,8, samostalni umjetnici neće iz državnog proračuna dobivati niti plaće niti doplatke niti prekovremene sate niti bolovanje niti bilo što drugo, nego će imati osiguranu veću mirovinu nego što je bila do sada, a ona je ispod praga siromaštva ako je bila 2.300 kuna. Mi kao samostalni umjetnici nemamo plaću, radimo na autorske ugovore i preko njih državi uplaćujemo porez i prirez, navodi Pegan i podsjeća na peticiju koja se može potpisati.
Navela je Pegan i neke koeficijente za radna mjesta profesionalnih umjetnika koji su zaposleni u institucijama: glumac – nacionalni prvak ima koeficijent 2,5, instrumentalni solist – nacionalni prvak ima koeficijent 3, redatelj 3, solist – vođa violončela 2,5, kostimograf i scenograf 2,5, konzervator – savjetnik 2,5, viši muzejski pedagog 1,6...
Zadovoljna je odazivom kolega umjetnika, a dosta ih se javilo i podržalo skup.