Slobodna umjetnica Dubravka Lošić otvorila je u prostoru bivše uljare u Radeljeviću izložbu ”Susret u depou II”. Nastavak je to izložbe ”Susret u depou” koja je otvorena 29. studenog 2015. i koja je ujedno bila prva izložba otvorena u autoričinoj radionici. Povjesničarka umjetnosti Jelena Tamindžija kazala je kako je ulazak u atelje ulazak u umjetnikovu intimu te je potom rekla par riječi o svakom od tri ciklusa koja su predstavljeni dubrovačkoj publici.
- Radovi Dubravke Lošić postavljaju se u dijalošku formu svojim nazivima i samom izvedbom koja se otvara daljnjim mogućnostima interpretativnih sljedova, odnosno stvaranja brojnih označitelja. Nazivi serija Kiše Pariz/Lapad/Lovci na vjetar ne preuzimaju konačnost značenja, već se nude kao smjernice autoričinih misli i inspiracijskih poveznica kojima umjetnica potpisuje odricanje od odgovornosti i svjesno ukida autoritet umjetnika pružajući gledatelju mogućnost da svojim prijevodima djela sam dovrši to isto djelo. Površine radova postaju ispisane pluralizmom i ispreplitanjem misli sudionika ove metafizičke izmjene komunikacije u depou gdje se radovi iz umjetničkog mikrokozmosa postavljaju u neposrednu blizinu predmeta iz obiteljske radionice tekstila i vune svjedočeći, kao i sam prostor depoa, o jednoj izbrisanoj i brisanoj kolektivnoj svijesti. Koristeći industrijske materijale koji su skloni koroziji, truljenju, pranju, Lošić ostavlja mogućnost i samim umjetničkim djelima nastavak njihovog vlastitog života kao lik u knjizi koji se otima narativnoj shemi piščeve namjere, napisala je Tamindžija u popratnom tekstu.
Povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat izrazila je zadovoljstvo uistinu velikim odazivom publike. Ustvrdila je kako umjetnica ima "veliki obzir i poštovanje prema umjetničkoj gesti". Citirajući riječi svetog Augustina ”Uvijek ispod nečega ima nešto”, povjesničarka umjetnosti poručila je kako upravo ta rečenica opisuje umjetničin rad. Također, citirala je u autoričinu sestru koja je kazala kako ”Dubravka uvijek probija granice”. O dubrovačkoj je umjetnici pisala sedam puta i svaki put kada piše o njoj iznova propituje sebe i njezin rad. Dodala je povjesničarka umjetnosti kako Lošić stvarajući svoja djela "polazi od sebe" te je opisujući njezin rad iskoristila pojam palindroma (igra riječi u kojoj se čitanjem jedne riječi ili čitave rečenice obrnutim redom dobiva isto značenje kao i pravilnim čitanjem nap. a). Tako je istaknula kako je život svojevrsni palindrom, a između "palindromičnog" odnosa neba i zemlje svoje je mjesto našao opus Dubravke Lošić.
Zanimljivo, Sveštarov Šimat piše monografiju posvećenu dubrovačkoj umjetnici koja bi svjetlo dana trebala ugledati sljedeće godine.
- Rastvorena, razmotana, ambalažirana, spremljena i razmještena diljem prostora – u građevinski i od poplavnih voda sigurnim predjelima dotrajale trobrodne tvorničke hale – njezina djela neprekidno, šumovima i disanjem, umnožavaju svoja značenja. Djela koja su već nastala i ona koja su nastajuća, žive u svojim oblicima kao da ne stare, kao da u svojoj esenciji posjeduju obnavljajuću narav prirode bivajući istodobno prijamnik osjećajnosti i odašiljač slike svijeta. Proizilazeći iz Dubravkine autografije – jer svako je njeno djelo biografsko, duboko osobno, uvijek na izvorima vlastite osjetilnosti, traume i pamćenja – ono je apotropejsko i zacjeljujuće. I ono je, prema svojoj senzornoj naravi, psihizmu, rukopisu, materijalu i senzualnom afektu – opus ženskoga roda. Nezamisliv u svojim prosedeima nastajanja – drugome, zabilježila je Sveštarov Šimat.
Umjetnica se okupljenima zahvalila na dolasku, zahvalila se i Sveštarov Šimat koju je pohvalila rekavši kako već dugo prati njezin rad i kako joj je potpora i u dobru i u zlu. Otkrila je kako je Tamindžiju nedavno upoznala i da se nada uspješnoj budućoj suradnji. Zahvalila je i svima koji su joj pomogli istaknuvši da je to ”vojska prijatelja i suradnika”.bLu