Dubrovačka umjetnica Dorinda Bulić Čotić otvorila je u prostoru Galerije Flora u Lapadu izložbu pod nazivom "Narušene paradigme".
- Inteligencija i rafiniranost umjetničkog postupka Dorinde Bulić-Čotić očitava se u činjenici da je svaki detalj onoga što na gledatelja može djelovati na vizualnom planu kontroliran i duboko promišljen, usprkos tome što umjetnica ostavlja osobni izbor i individualno iskustvo svakom pojedincu. Riječ je zapravo o umjetničkom djelu koje s jedne strane stimulira prijem i doživljaj promatrača iziskujući njegovu specifičnu pozornost, istovremeno ga obavezujući na akciju. U tom smislu ovaj instalacijski projekt nudi nam jednu osebujnu i u suvremenom vizualnom stvaralaštvu sve prisutniju formu slike koju nazivamo čulnom slikom. Takva slika oslobađa publiku od ustaljene pozicije promatrača koji pokušava nešto razumjeti na planu kolektivno ponuđenog sadržaja i usmjerava ga k prepuštanju ličnom i emotivnom iskustvu koje aktivno učestvuje u izgradnji suštine djela. U tom smislu, umjetnička propozicija Dorinde Bulić-Čotić je neka vrsta onoga što Didi-Huberman naziva realnošću koju promatramo u snu kada gledamo zatvorenih očiju, miješajući percepciju, intuiciju i imaginaciju. Gledatelj se predaje čulnom iskustvu kao u snovima kada zahvaljujući mašti povezuje sadašnjost i prošlost, emociju i percepciju, realnost i fikciju i tako svjesno i nesvjesno kreira događaj.
- Upotreba jednostavnih elemenata doprinosi vizualnoj ležernosti propozicije, a njihova akumulacija stvara neku vrstu kakofonije ili viška informacija. U takvoj dinamici gledatelj popunjava prazninu imaginacijom i oslobađa se viška informacija psihološko-perceptivnim filtriranjem sadržaja. U svojoj konceptualnoj i materijalnoj postavci rad Dorinde Bulić-Čotić nudi nam trenutak susreta s prostorom sui generis. Ono što u tom prostoru pronalazimo zapravo je odraz nepoznatog koje svatko od nas nosi u sebi. No taj protok subjektivnih manifestacija i senzacija na čudesan nam način potvrđuje da ma koliko naša lična iskustva bila različita, velika, mala, turobna ili ohrabrujuća, ona uvijek doprinose kolektivnim ljudskim spoznajama. Zašto? Kako? Kojim putem? Koliko dugo? Koliki je značaj svih tih pitanja podsjeća nas Samuel Beckett svojom konstatacijom da, čak i onda kada nemamo nikakvu moć, ni želju, ni obavezu da kao umjetnici pronađemo odgovore, mi moramo nastaviti da se pitamo i da se izražavamo. Akcija i samo akcija uma i djela pretvara zapitanost u smisao, napisala je Branka Kopecki.
Izložba se može pogledati do 6. kolovoza.