Prvi dan nastave svatko od nas pamti zauvijek, reći će vam mnogi, raznježeno.
Imam jasnu sliku sebe, sa “Jugoplastikinom” torbom na ramenima, sva važna, gazim prema školi. S tatom sam tjedan prije prolazila isti taj put – za vježbu. Mama me, da ne vidim, prati na ozbiljnoj udaljenosti. Mislim, nisam mala beba, idem u školu! Ej, časne su to godine. Sedam. Skoro.
Fast forward nekih dvadeset i plus godina naprijed i ja sam mama koja prati svoje čarolije u školu.
Radije bi na more, da se njih pita, ali ne pita se, zakon i to. Najmanje 12 godina, mantraju.
I prošlo je tih dvanaest jako brzo, možda i brže nego sam očekivala i nekako mi je rujan postao mjesec kojem se najmanje radujem. Svaki roditelj među vama već se, vidim, uhvatio za glavu. To su troškovi nemili, kada vrtlog emocija stavimo na stranu. U novije vrijeme, doduše, država i grad nam “daju ruke” serviravši osnovcima udžbenike na klupe, prije je to bio veliki dio financijskog kolača. Hvala im na tome. U mom su slučaju zakasnili, ali...
Troškovi za prvašića - 3000 kuna
Na roditeljskoj listi rujanskih troškova osim udžbenika nalaze se školske torbe i ruksaci, pernice, bilježnice, likovne mape, hlače i majice, haljinice, patike, cipele... Mogli bi nabrajati satima.
Razgovarala sam stoga s roditeljima, neki među njima već su svoje “malene” otpratili na fakultete, neki još uvijek “ratuju”, razgovarala sam s roditeljima djece iz nižih i viših razreda osnovne škole, roditeljima srednjoškolaca. Da im je lako nije, a pogotovo onima koji imaju dvoje, troje ili više djece, piše Slobodna Dalmacija.
Red je da krenemo od prvašića; tu su i silno uzbuđenje, radost, ali i - izdaci. O školskoj torbi priča se vjerojatno cijelo ljeto; a kada kupnja dođe na red, riječ je o stavci koja košta četristotinjak kuna. Ima ih, jasno, skupljih, ima jeftinijih, ali u našem pregledu po trgovinama, ali i popriličnom broju akcijskih cijena, pogotovo u online trgovinama, to je otprilike iznos koji vam ne gine.
Idemo dalje, pernice - cijena im ovisi o dimenzijama, “etažama” i stupnju popunjenosti. U pravilu sedmogodišnjaci vole pernice na katove, a one popunjene koštaju i više od dvjesto kuna. No, možete ih pronaći i za stotinjak kuna. Tu su pisanke, omoti za knjige, mape, oštrila, olovke, bojice, flomasteri, naljepnice za knjige. Ništa se ne čini odveć skupo, ovo 10, ono 20, ali mic po mic, nećete se ni okrenuti, a već ste na raznorazne sitnice “spržili” tristotinjak kuna. Naravno, ni tu nije kraj.
- Izračunala sam da će me odlazak u prvi razred koštati oko 3000 kuna u samom startu. Torbu smo kupili, jasno morala je biti anatomska, a mala je birala. Ispalo je da je baš ona koju je htjela skoro pa najskuplja, malo više od 700 kuna. Srećom, tu su uskočili babe i dide. Mi smo uzeli pernicu, teke i sva ona popratna čuda i to nas je došlo skoro još šesto. Ona cijelo ljeto razmišlja što će obući prvi dan škole. Jasno mi je to, pa svi smo mi tako. Baš prije neki dan išli smo po kombinaciju; došla nas je na sniženju dvjesto kuna; nije mnogo, a onda smo kupili još dvije-tri nove majice i jednu novu haljinu, još tristo. Onda smo svratili kupiti i dva nova obruča za kosu i malo štosnije ukosnice, još 150. Nove patike su oko 600 kuna, ali ne može imati samo jedne patike; pa smo kupili i baletanke. Čekaju nas još papučice za tjelesni, priča nam Ines, koja uz svoju prvašicu ima i srednjoškolku. Drugi razred je gimnazije i nove knjige joj dođu tri i pol tisuća kuna. Ines veli da je to solucija koju bi financijski teško iznjedrila, pa je, kako bi u konačnici prošla povoljnije, pribjegla i alternativnim metodama.
- Ona će se za dobar dio knjiga snaći; nešto smo prikupili, malo antikvarijat, a par knjiga morat ćemo i kupiti, ali svejedno me knjige neće doći manje od tisuću kuna. Treba uzeti bilježnice, a puno je tu predmeta, srećom ruksak imamo, ali znam da me čeka barem još tristo-četiristo kuna. E, tu smo sa obućom već kompliciraniji. Ona želi samo jedne - “forse”; kaže svi ih imaju! OK, ali i one su oko tisuću kuna. Ona je već djevojka, ne mogu reći da nije skromna, ali danas je sve skupo, sve i da si najskromniji. I ona će tražiti bar jedan, dva komada robe, al’ tu su još i troškovi za sjajilo, maskaru, kremicu. Ništa to nisu neke top marke, ali svejedno. Prije neki dan mi je rekla da bi htjela pred školu otići - na pramenove, a ja se pitam koliko sad, u ovo doba kada je sve poskupjelo, pramenovi uopće koštaju. Ah, da, sjetila sam se i troška “pokazne”. Ukratko, za prvu ruku, za njih dvije trebat će mi oko tisuću eura. To je bez jakni, trenerki i ostalih stvari koje se uvijek nametnu kao nužne čim malo zahladi, iscrpno nas je o svemu informirala naša sugovornica.
Svađa zbog patika
Kako je to izgledalo u njezinoj kući, prije nekih par godina, prisjetila se Branka:
- Svađa zbog patika! Ja joj oću kupit ergonomske, sa “zračnim jastukom”, čvrste i stabilne, ona oće “starke”. O frizuri neću pričat, sad si me sitila i opet sam se snervala – rujanskih muka ponovno se prisjetila Branka.
Ruku na srce, nakon gotovo tri mjeseca života na plaži treba te male, raširene, na slobodu naviknute tabaniće “ugurati” u patike. Treba raščupanu grivu podšišati, uplesti u pletenice, nabaciti šaku gela. Treba iz glave izbaciti ljetni sat, bez obaveza, bez stresa i pripremiti “milo svoje janje” na ritam rada i obaveza. I treba se uhvatiti za takujin.
- Mojoj Ani smo 2800 kuna platili udžbenike za 2. razred gimnazije. Sve bez bilježnica i ostaloga – veli nam Diana.
Jeri knjige iz antikvarijata 930 kuna! I to bez stručnih udžbenika, bez teka, bez pribora – nabraja Ivana.
U Jerinom slučaju riječ je o školi koja traži dodatan pribor, treba kupiti rapidografe, ravnala, šestare, kalkulatore... U današnje vrijeme – treba djetetu osigurati i dobro računalo! Sad smo vas dodatno zasuli sa tisućama kuna, zar ne? Međutim, ovoga puta nećemo ulaziti u mogućnost dodatnih opterećenja po novčanik u vidu pisaćih stolova, radnih stolica, računala, stolnih lampi, polica za odlaganje. Jasno, i to im treba, ali kada bi i sve to još ukalkulirali, mnogi bi vjerojatno i kredite morali podići. Vratimo se, dakle, ovim manjim stavkama.
- Ja sam već na stvari na koje nisam u startu ni računala potrošila 500 kuna. Nove tempere - 150 kuna, novi kistovi, glina, čašice za kistove, pa razbili su mu se trokute-hoće nove. Hoće i električno oštrilo, da ovo “obično” više nitko ne koristi, pa kemijske koje se brišu. I sve tako, znam da sam se nakon te kupnje osjećala skroz blesavo i pomislila na što sam ja sad bacila puste novce, ubacuje se Tina.
- Jedino je polazak u prvi osnovne svima uzbuđenje i radost, ostatak školovanja je stres i nevjerica oko sve većih cijena svake go️dine - elaborira Lidija.
Zatvorite oči, ‘provucite’ karticu
Još uvijek, priznaje, osjeća gužve u knjižarama i papirnicama, kao u nekoj noćnoj mori. Blaženo online naručivanje, barem je toga dijela poštedjelo.
Nori su mukte knjige, a teke i pribor moramo kupit. Nastavnici traže “velike” bilježnice, svaka je minimalno deset kuna, na akcijama, pa računaj – dodaje Ivana.
Velika je roditeljska sreća ukoliko dijete nakon ljeta “stane” u patike od prošle sezone! Tu govorimo o iznosima između 400 i 800 kuna, skuplje, naravno, nećete imati problema naći. Skuplje uvijek imaju broj kojeg trebate, Murphyjev zakon, valjda...
Anita je sve “stavila na papir”, njezin mali sada će u osmi razred:
- Patike su otprilike 800 kuna; nema šanse da prođemo s onima kupljenima u travnju; broj noge mu je svake sezone za broj veći. Teke su oko 250-300 kuna olovke, puntarice, punte i slično barem još 100, na odjeću će otići barem još 500, frizer oko stotinjak, knjige su srećom gratis, ali zato su omoti i likovna mapa oko 120, patike za tjelesni su otprilike 250 i novi ruksak oko 350 kuna – nabraja nam mama i dodaje kako njezin miljenik uz sve to ipak najviše želi ono što je njemu najvažnije - nove nogometne patike za - novu sezonu. A to je stavka koja bi mogla i zasjeniti sve gore nabrojano.
Kako bilo, pomirite se sa sudbinom, isperite sa svojih malenih zadnje tračke ljeta zajedno sa pijeskom. Dajte im “pet” jer su hrabri i spremni za nove izazove. Zatvorite oči i “provucite” karticu. Sve će vam se to vratiti.