'Ulaganjem u izgradnju reprodukcijskih centara i modernizaciju svinjogojskih farmi, povećat ćemo broj krmača za 25.000, što će pridonijeti povećanju proizvodnje za 500.000 tovljenika...'. Ako niste znali, a kladio bih se da niste - ovo je citat iz programa jedne od stranaka koje pretendiraju na vlast. Ali vratit ćemo se citatu nešto kasnije, piše Slobodna Dalmacija.
Prije nego što počnete prozivati političare kako se ne drže svojih obećanja, odgovorite iskreno na pitanje: jeste li ikad uopće pročitali program ijedne stranke ili se o njihovim nakanama "informirate" samo putem medija i onoga što do vas dopire putem PR-a? Glasate li na temelju programa, ili na temelju navike, neke obiteljske tradicije ili možda slučajnog odabira?
Na svako zastupničko mjesto "juriša" 17,6 kandidata. Točnije, 2669 kandidata natječe se za 151 zastupničko mjesto. DIP je prihvatio 192 liste u 11 jedinica, 15 više nego na izborima prije četiri godine.
Njihov interes razumijemo. Ali kakav je vaš? I čemu zapravo ovisi koga ćete zaokružiti? O dojmu iz TV sučeljavanja stranačkih lidera? O tome kakvi ćete se probuditi na izbornu nedjelju?
O programima, složit će se i desni i lijevi, to možda i ponajmanje ovisi. I dok će neki grintati zbog toga, mi se usudimo konstatirati da većina stranaka može biti sretna zbog toga što će veliki broj birača zaokruživati na temelju nekih drugih čimbenika. Zašto? Zato što smo ih pročitali. Mislim, programe.
A oni su, izumemo li HDZ-ov, potom SDP-ov i donekle Mostov – tek nanizani popis lijepih želja i fraza kakve možete naći i u srednjoškolskim esejima na temu "da sam ja netko". Svima su puna usta pravde i poštenja, svi su protiv korupcije i klijentelizma. I "male" i "velike" stranke. "Mali" su u pravilu za radikalnije promjene, ali i HDZ i SDP se razmeću obećanjima, od prosječne plaće do mirovine i socijalnih davanja, iako treba reći da pritom nude i nekakvu širu, razrađenu sliku svoje vizije Hrvatske po kojoj bi se još i dalo povjerovati da je to, eto, moguće.
Neki se pak nabacuju brojkama, kao recimo Domovinski pokret Miroslava Škore u slučaju minimalne plaće. Njima očito SDP-ova najava minimalne plaće od 4000 kuna neto, baš kao i HDZ-ovih 4250 kuna, očito nije najbolje zazvučala, pa su lijepo "zaokružili" na 5000 kuna neto. Em bolje zvuči, em je više. Nema veze što niti jednom rečenicom nisu pojasnili kako bi došli baš do te brojke...
Doduše, i SDP i HDZ (koji, uzgred, ima najopsežniji i brojkama najkrcatiji program), često imaju problem financijskog pokrića silnih obećanja, no opet, i jedni i drugi pokazuju da im programi ipak počivaju na koliko toliko razrađenim "kosturima".
Budući da ozbiljna analiza neozbiljno sročenih programa nije ništa do li gubljenje vremena – bacimo se na kontradiktornosti i zanimljivosti. Drugim riječima, pozabavimo se "sitnim slovima" izbornih programa.
Tako evo, čak i ako se ubrajate u simpatizere Miroslava Škore, sigurno niste znali da njegov Domovinski pokret traži "povećano trajanje pauze u osnovnim i srednjim školama (ukupno 75 minuta pauze dnevno)".
Možda ste prečuli i da traže referendum za uvođenje eura, dok im je Orbanova Mađarska u jednom primjeru uzor, u drugom dokaz kako nešto ne valja. Točnije, Mađare navode u kontekstu nabrajanja zemalja koje imaju model rezerviranih mjesta za manjine u parlamentu, ali pritom napominju i kako "zapadne demokracije ne primjenjuju ovaj model".
S druge strane, kad traže referendum za euro, onda navode kako neke države, "poput Švedske, Poljske, Mađarske i Češke također imaju obvezu uvođenja eura, ali se ne žure".
Domovinski pokret mijenjao bi i kvote za upis studenata, pa kažu: "Država određuje godišnje kvote za upis studenata koje ne odražavaju stvarne potrebe na tržištu rada. To stanje ćemo promijeniti i prilagodit ćemo obrazovni sustav tako da zaista odgovara zahtjevima proizvodnje i uopće društva"...
No, pritom očito zaboravljaju da je prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, određivanje upisnih kvota u nadležnosti Senata (Sveučilišta). Nije valjda da bi udarili na autonomiju sveučilišta, takvo ugledanje na Orbana baš i nije za pohvaliti se...
Mađare spominju i drugi desničari, recimo Frano Čirko iz Desne lige (koja okuplja Hrvatsku stranku prava, Neovisne za Hrvatsku i Generaciju obnove), kad traži "uvođenje potpune kontrole nad našim granicama po uzoru na susjednu Mađarsku, dakle, i fizičkim barijerima ako je potrebno".
Bisera ne manjka niti na ekstremnoj ljevici. Za to je zaslužna Radnička fronta. Oni najavljuju rušenje kapitalizma, ali i pljenidbu, tj. nacionalizaciju "sumnjivo" stečene imovine. I izvan granica RH, što ne bi kad ih tako ide...
"Općenito, treba zaplijeniti svu imovinu za koju njezini vlasnici ne mogu dokazati jesu li je legalno stekli – za takvo što postoje legalni presedani (npr. u vidu američkih pa i EU antimafijaških zakona) čak i u okviru buržoaskih zakona (što ne znači da treba zauvijek ostati u uskim okvirima buržoaskoga prava). Jednostavnije rečeno – tko god od 'tranzicijskih pobjednika' (tajkuna, političara itd.) ne može dokazati je li legalno (iako legalno ne znači nužno i legitimno), kroz svoje redovne prihode, stekao određenu imovinu (kuće, vile, aute, vikendice, stanove itd.) treba automatski bez nje i ostati. Riječ je zapravo o tehnički razmjerno jednostavnom postupku za koji je samo potrebna politička volja", stoji u programu naših krajnjih ljevičara spremnih za lov na "kulake".
Imaju oni i dodirnih točaka s krajnjom desnicom. Uostalom, ekstremizam im je zajednička odrednica. Pa su tako ogorčeni EU-om, pušu i na Bruxelles i na Washington, a iako pritom ne koriste desničarima omiljeni pojam suverenosti, u programu konstatiraju da je Hrvatska "zapravo daleko manje samostalna nego što je bila u okviru Socijalističke Federativne Republike".
Zazivaju "uspostavu dosljedne neovisne vanjske politike Hrvatske, koja bi se vodila ne prema geopolitičkim, vojnim i ekonomskim interesima političkih elita Zapada, nego prema interesima većine ljudi u Hrvatskoj". Ne spominju, rekosmo, pritom pojam suverenosti, domoljuba i naroda, ali gotovo da slušamo Miroslava Škoru "na najjače". Samo što na prsima vidite lik Che Guevare...
Zalažu se za istupanje iz NATO-a, ali i "za blisku suradnju s progresivnim vlastima u cijelom svijetu (npr. Portugalom, Bolivijom...) i progresivnim političkim vanparlamentarnim i neparlamentarnim opcijama u svijetu (npr. s rožavskim Kurdima u Siriji, europskom, južno i sjevernoameričkom te afričkom ljevicom itd.)".
HDZ-u bismo trebali vjerovati kad najavljuje da će "smanjiti broj ministarstava, prepoloviti broj lokalnih dužnosnika te omogućiti funkcionalno povezivanje općina, uz daljnju digitalizaciju javnih usluga".
Isto tako, najavljuju i da će se "beskompromisno boriti protiv korupcije te graditi društvo koje poštuje ljudska prava i prava nacionalnih manjina".
Ali, kako kaže ona reklama, ni to nije sve: "Sufinanciranje kreativnih industrija poduprijet ćemo s dodatnih 350 milijuna kuna s naglaskom na inovacije, uključujući razvoj industrije videoigara".
Dodamo li citat s početka teksta, vjerojatno je i prosječni glasač HDZ-a, pogotovo ako radi u nekoj maloj Općini koja bi mogla biti pripojena nekoj većoj, sad već poprilično zbunjen.
HNS-ov program pun je općih mjesta i više je "pismo na namjerama" nego popis razrađenih mjera koje bi proveli po dolasku na vlast. "HNS će stoga u svojem djelovanju uvijek dati prednost inkluziji, suradnji, konstruktivnom i racionalno utemeljenom djelovanju umjesto poticanju konflikta, isključivosti i destrukciji" jedna je od fraza iz programa.
Druga bi mogla biti: "HNS se ne služi populističkom retorikom i moraliziranjem politike, već nastoji racionalnom politikom ostvariti konkretne rezultate u korist javnog interesa. Pritom ostaje vjeran svojim temeljnim vrijednostima i političkom programu nastojeći ga ostvariti u najvećem mogućem opsegu".
Ako niste zaspali uz HNS, idemo na neočekivane točke u programu SDP-a. Doduše, kako za koga.
Evo, recimo onu o tome kako su za jačanje vojnog proračuna: "Stvarat ćemo preduvjete za podizanje obrambenog proračuna na 2% BDP-a te sustavno povećanje udjela za opremanje i modernizaciju u obrambenom proračunu na 20-25%". NATO? Ništa protiv NATO-a! Jer, u progamu im lijepo piše: "I dalje ćemo se zalagati za predanost NATO-u i kolektivnoj sigurnosti".
SDP-ovci u programu govore i o tome kako bi se borili protiv posljedica Covid-pandemije – dobar dio stranaka nije se niti potrudio aktualizirati svoje stare programe – ali čini se da su negdje putem zagubili stav o Vatikanskim ugovorima. Istih onih čije je dokidanje šef stranke Davor Bernardić tako grčevito tražio. U programu te točke nema, kao da je u zemlju proplaal!
Malo bi se miješali i u rad banaka kad obećavaju "smanjenje kamatnih stopa i naknada u bankarskom sektoru". Također, zalažu se za devetogodišnje osnovno školovanje, baš kao i Možemo!.
Demokrati Miranda Mrsića, primjerice, kažu da će "korištenjem razvojnih fondova EU-a, povećati proizvodnju u akvakulturi za 100 posto". Ni manje ni više.
Akvakulturu posebno spominje i koalicija Pametno-Stranka s Imenom i Prezimenom-Fokus, kad kaže: "Ribarsku proizvodnju unaprijedit ćemo izgradnjom i opremanjem novih mrjestilišta za lubina i oradu, te školjkaše. Povećat ćemo diverzifikaciju riba u akvakulturi i preradu proizvoda od ribe čime će se stvarati viša dodana vrijednost".
Most u svom programu ponavlja sad već opća mjesta kritike hrvatske javne uprave, teritorijalnog preustroja i nekih očitih nelogičnosti, no "mostovci" su imali potrebu u program ugraditi i to da će se, "po potrebi", na zaštiti granice "angažirati i vojne snage", sve kako bi se spriječile "nezakonite migracije"...
Eto, pa sad recite da nemate za koga glasati! Neovisno o "sitnim slovima" iz stranačkih programa, piše Slobodna Dalmacija.