Zatvori su plodno tlo za razmnožavanje virusa, no do sada se ne zna puno o slučajevima zaraze koronom, smrtnim slučajevima i cijepljenju u europskim zatvorima. Podaci iz 29 zemalja ipak pružaju neke informacije – javlja Deutche Welle (DW).
Vangelis Stathopoulos jedan je od više od pola milijuna ljudi koji borave u zatvorima u Europi usred pandemije koronavirusa. "Kada sam dobio koronu u prosincu prošle godine, otprilike polovica zatvorenika ovdje je bila bolesna u isto vrijeme", kaže Stathopoulos, koji boravi u grčkom zatvoru Larissa, prenosi Slobodna Dalmacija.
Zatvori su plodno tlo za razmnožavanje virusa: pretrpani i često s lošim higijenskim uvjetima. Ipak, do sada je malo podataka objavljeno u javnosti o širenju koronavirusa u zatvorskim ustanovama.
Zajedno s još 12 redakcija, u okviru European Data Journalism Network, DW je prikupio podatke iz 29 zemalja koji pokazuju koliko je slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva prijavljeno u zatvorima, kako je ondje napredovao proces cijepljenja i koje su mjere poduzete za suzbijanje širenja virusa.
Filipa Alves da Costa, savjetnica za javno zdravstvo u Programu "Zdravlje u zatvorima" Svjetske zdravstvene organizacije, kaže da je rizik u zatvorima sličan onom s kojim se suočavaju ljudi koji žive u zajedničkim stambenim objektima kao što su domovi za njegu starijih osoba i osoba s posebnim potrebama, te sigurnim kućama. Mnogi zatvorenici imaju više faktora zbog kojih su izloženi povećanom riziku od teške bolesti COVID-19, uključujući zarazu HIV-om, pušenje ili uzimanja drugih droga.
Ztvorska zaraza pogađa sve
A izbijanje epidemije u zatvorima pogađa ne samo ljude koji su zatvoreni ili rade tamo, već i s njima povezane zajednice. U Sjedinjenim Državama, gdje je koronavirus brzo prošao kroz zatvore 2020., usporedba na nacionalnoj razini je pokazala povezanost masovnog boravka u zatvorima s više od pola milijuna dodatnih slučajeva COVID-a 19 unutar i izvan zatvora. "Dakle, ako ne štitite zatvore, ne štitite ni zajednicu", kaže da Costa.
Studija, koju su napravili znanstvenici u Barceloni, pokazuje da je većina zemalja na početku pandemije brzo i strogo zatvorila zatvore.
Posjeti su odmah zabranjeni ili ozbiljno ograničeni u gotovo svim zemljama. U mnogim zatvorima su također obustavljene sportske i rekreacijske aktivnosti, kao i rad, a programi zatvorskih dopusta stavljeni su na čekanje. “Čak su i naša pisma bila u karanteni”, prisjeća se Csaba Vass, koji je u zatvoru u Mađarskoj.
Podaci prikupljeni za ovo istraživanje sada pokazuju, barem na prvi pogled, da su, kako se čini, mjere pomogle sprečavanju najgoreg: zatvori općenito nisu postali žarišta zaraze koronom koja su izmakla kontroli.
Tamo gdje su stope zaraze bile visoke u općoj populaciji, također je postojala tendencija ka visokim stopama u zatvorima. No, u mnogim zemljama, broj prijavljenih slučajeva u zatvorima ostao je ispod razine opće populacije - čak i u Mađarskoj i Francuskoj, zemljama s notorno pretrpanim zatvorima.
Zatajene zaraze
Čak i u zemljama s nižim stopama zaraze, pojedinačni zatvori još uvijek mogu biti mjesta ozbiljnih izbijanja epidemije. "Svakako postoji problem nedovoljnog prijavljivanja”, kaže Adriano Martufi s nizozemskog Sveučilišta Leiden, koji istražuje uvjete u zatvorima u Europi.
Zatvor Larissa u Grčkoj je, na primjer, do srpnja 2021. službeno prijavio samo 200 slučajeva. Vangelis Stathopoulos, koji boravi u tom zatvoru i i sam je bio inficiran, kaže da je izbrojao mnogo više: "Samo između prosinca 2020. i danas vjerujem da smo imali više od 500 slučajeva."
Nepotpuno prijavljivanje možda nije namjerno – ono bi moglo biti i rezultat organizacijskih poteškoća. "Zdravstvene službe u zatvorima nemaju dovoljno osoblja, nedovoljno su opremljene”, kaže Martufi. "Nisam čak ni siguran imaju li tehničku sposobnost za prikupljanje i obradu takvih podataka", dodaje on.
Čak i ako se brojke zaraženih uzmu kao točno, ograničenja uvedena radi suzbijanja širenja koronavirusa često imaju svoje nuspojave.
Pravila UN-a o standardnom minimalnom tretmanu zatvorenika navode da se samica smije koristiti samo kao posljednje sredstvo, na što je moguće kraće vrijeme, a nikako duže od 15 dana. No, tijekom pandemije izolacija zatvorenika postala je standardna mjera u mnogim zemljama.
U nekim objektima u Njemačkoj pritvorenici su bili izolirani 14 dana nakon svakog sudskog ročišta. Jedan zatvor na Malti držao je novopridošlice u ćeliji sa samo podnim madracem i otvorenim podnim WC-om 24 sata dnevno dva tjedna, u uvjetima koje je Europski odbor za prevenciju mučenja osudio već 2013. godine.
Čak su i ljudi koji nisu bili u karanteni često bili ograničeni na svoje ćelije tokom većeg dijela dana i ostavljeni su s vrlo malo mogućnosti za provođenje vremena.
Strukturalni problemi pogoršali situaciju
Kao i na mnogim drugim područjima društva, situaciju su pogoršali strukturalni problemi koji su postojali i davno prije pandemije.
Jedna od tri europske zemlje ima zatvore u kojima se premašuju službeni kapaciteti. Nedostatak prostora onemogućava provedbu mjera držanja distance, a alternativne mjere otežava i nedostatak osoblja, kaže Heard: "Ako nema osoblja koje bi omogućilo kretanje ljudi po zatvoru, nema druge opcije nego držati ih zatvorene u njihovim ćelijama veći dio dana i noći", kaže on.
U mnogim zatvorima situacija je mnogo gora nego što sugerira prosjek zemlje. “Ja sam u ćeliji koja je namijenjena za pet osoba — sada nas je osam. Nemoguće je održati distancu”, rekao je jedan štrajkač glađu hrvatskim medijima na početku pandemije u ožujku 2020. “Praktično se osjećamo kao osuđenici na smrt, čekajući da koronavirus uđe u zatvor“, rekao je on.
Tokom prvog vala pandemije su mnoge zemlje širom Europe puštale ljude na slobodu u većem broju kako bi ublažile pritisak na zatvore. Heard kaže kako je od vitalnog značaja da zemlje sada održe taj trend.
No, čini se da mnoge zemlje poništavaju napredak postignut od proljeća 2020. Nakon početnog smanjenja, broj zatvorenika sada ponovno raste u otprilike polovici europskih zemalja koje su bile obuhvaćene istraživanjem — u nekim slučajevima čak i premašuje svoje izvorne razine.
S ovakvim strukturalnim problemima koji pogoršavaju ionako kompliciranu situaciju, "povratak u normalu" u zatvorima ovisi o istom faktoru kao i za ostatak društva: cijepljenju.
Cijepljenje kasni u zatvorima
"Kada je najavljeno da će biti cjepiva, ljudi su postali mnogo smireniji", kaže Vass. "Koliko ja znam, skoro svi zatvorenici ovdje su cijepljeni.” No, nisu ipak svi još dobili cjepivo. Čak i uz visok rizik za zatvorenike, osoblje i opću populaciju, većina europskih zemalja nije uključila zatvorenike kao prioritetnu skupinu u svoje planove cijepljenja. Mnogi ih uopće nisu ni spomenuli.
To je dovelo do toga da je početak cijepljenja u zatvorima značajno kasnio, pri čemu neke zemlje nisu distribuirale nijedno cjepivo u zatvore prije lipnja 2021., dok su druge izvijestile da je cijepljenje počelo već krajem ožujka.
Sa sljedećim valom koji stiže u većinu europskih zemalja, pandemija nije završena ni za koga, a sigurno nije ni za ljude u zatvorima. Stručnjaci kažu da zemlje moraju drastično smanjiti broj zatvorenika kako bi se bolje pripremile za ovakve situacije u budućnosti – zaključuje na kraju Deutche Welle.