StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetMjenjač igre

Zašto je Rusija toliko ranjiva na udare HIMARS-a u Ukrajini?: ‘Otkad smo njima spržili Putinova skladišta streljiva, rusko granatiranje smanjilo se deset puta‘

Piše Anita Belak-Krile/sd
25. srpnja 2022. - 23:30

Dok još nisu imali jačeg i učinkovitijeg oružja, Ukrajinci su se na početku rata radovali snimkama uspješnih pogodaka protuoklopnih bacača i dronova, turske Bayraktare i američke Javeline opjevali su i u pjesmama. A sad, kad je stiglo moćnije oružje sa Zapada, 'glavni miljenik' im je postao moćni raketni sustav HIMARS. Društvene mreže preplavljene su video snimkama žestokih udara HIMARS-a na ruska skladišta i prometna čvorišta, a gotovo da nema svjetskog medija koji ne piše o prekretnici na bojišnici koju je donio upravo ovaj precizni američki raketni sustav, donosi Slobodna Dalmacija.

Bohdan Dmitruk, zapovjednik ukrajinske 93. mehanizirane brigade, kazao je za The Washington Post da se nakon korištenja HIMARS-a za napade na ruska skladišta streljiva, rusko granatiranje smanjilo za deset puta. Samo u njegovom bataljunu, rekao je, broj ubijenih i ozlijeđenih dramatično je pao u usporedbi s onim kad su njegovi vojnici prije tri mjeseca prešli na ovaj dio bojišnice.

"Sada svaki tjedan imamo možda jednog vojnika koji doživi potres mozga. Prije nego što je HIMARS stigao, radilo se o dva do tri dnevno zbog silnog intenziteta granatiranja", rekao je Dmitruk dodajući kako vjeruje da je udar na skladišta streljiva prisilio ruske trupe da štede municiju.

Ukrajinci su prvo HIMARS-ima uništili brojna skladišta goriva i streljiva u okupiranim dijelovima Ukrajine, ugrožavajući rusku logistiku, vitalne zalihe i topničku moć. Teško je održati moral u vojsci kad znate da su zalihe streljiva koje vam moraju stići dignute u zrak 40-tak km iza vaše linije. Nakon skladišta, Ukrajinci su prešli na raketiranje zračnih luka, mostova i druge važne prometne  infrastrukture koja je pod ruskom kontrolom. Zadnjih dana vidjeli smo i snimke raketiranog mosta preko rijeke Ingulec, pritoka Dnjepra, a sada se HIMARS-ima gađaju napredni ruski radari daleko iza prvih linija bojišnice. Udarima se želi izolirati ruske jedinice na desnoj obali Dnjepra dok ukrajinska protuofenziva s ciljem preuzimanja kontrole nad Hersonom hvata snagu. 

Kao dio njihove proširene liste za odstrel, HIMARS su korišteni i za gađanje stožera ruske 20. motorizirane pješačke brigade, pri čemu su ubijeni zapovjednik brigade pukovnik Aleksej Gorobets i još dva viša zapovjednika.

Ukrajinski novinar Ilija Ponomarenko ocjenjuje kako trenutno ruskoj vojsci njezini sustavni nedostaci, zastarjela taktika, nedostatak inicijative i prethodni neuspjesi u ratu ostavljaju malo šanse da se suprotstave američkom oružju koje je sada u ukrajinskim rukama. Takva situacija je potaknula ruske vojne blogere da otvoreno dignu uzbunu zbog nedostatka streljiva, budući je dosad ruska topnička nadmoć bila ključ njezinog napredovanja u Donbasu. Ruski opskrbni lanci uvelike ovise i o željezničkim komunikacijama, što ih neizbježno drži vezanima za željezničke postaje i čvorišta, a koje Ukrajinci raketiraju.

Ruski vojni blogeri priznali su da bi prelazak na fleksibilniji sustav opskrbe trajao mjesecima ili čak godinama, što nije održivo rješenje tijekom tekućeg rata. Rusi svoja skladišta mogu učiniti sigurnijima tako što bi ih premjestili dalje od linije fronta, no povlačeći ih natrag, Rusija bi dodatno zakomplicirala svoj ionako vrlo problematičan lanac logistike. Ruski kamioni morali bi prijeći 90 ili 100, ili čak 120 kilometara, kako bi sa skladišta dopremili zalihe jedinicama na prvoj liniji umjesto uobičajenih 20 ili 30 kilometara. Za to je potrebno puno više vremena. Prema standardnoj praksi, kamion bi mogao izvršiti samo jednu povratnu vožnju dnevno između postrojbe na prvoj liniji i skladišta opskrbe smještenog izvan efektivnog dometa HIMARS-a. Povlačenje u nova područja za utovar u sigurnim željezničkim središtima u južnoj Ukrajini učinilo bi rusko vrijeme isporuke između jedan i pol do dva puta sporije nego inače.

Ponomarenko podsjeća i kako su HIMARS-i također omogućili Ukrajini da iskoristi svoje stare sovjetske balističke rakete Tochka-U, koje je ukrajinska vojska sklonila zbog nedostatka drugog teškog naoružanja s kojim tuče kombinirano. Sada kada Ukrajina ima HIMARS, može sebi priuštiti češće korištenje Tochke-U. Sustavi Tochka-U imaju efektivni domet do 100 kilometara i snažniji su od HIMARS-a, ali su daleko manje precizni i puno ih je lakše presresti.

HIMARS-e je komplicirano zaustaviti, njihova je tajna između ostaloga i u brzini ispaljenih raketa koje krenu punom snagom, a tek kad dođu neprijatelju iza leđa usporavaju leteći pravocrtno prema cilju i gađaju s velikom preciznošću. Rakete HIMARS M30/M31 GMLRS pogađaju svoje ciljeve brzinom od gotovo 3062 kilometara na sat. Stoga, kada moraju doći do cilja udaljenog 80 kilometara, u zraku provedu oko 94 sekunde prije nego što pogode cilj. Lete na visinama daleko manjim od bilo koje krstareće ili balističke rakete, dajući ruskoj protuzračnoj obrani malo vremena da ih primijeti i reagira. Umirovljeni general američke vojske Mark Hertling u potpunosti se slaže s Ponomarenkovom analizom i ponavlja da su HIMARS-i "mjenjač igre" u rusko-ukrajinskom ratu. Mark Hertling služio je 37 godina vojsci i bio američki zapovjednik u Europi i Sedmoj armiji. Tijekom svoje dugogodišnje vojne karijere proveo više godina u izravnim borbama i obučavao elitne jedinice.

Vojni analitičar Michael Kofman koji vodi Program za proučavanje Rusije think-tanka CNA sa sjedištem u Virginiji, također je ocijenio kako će HIMARS-i pomoći Ukrajini da stekne određeni stupanj ravnopravnosti s ruskim topništvom te stvoriti veliki problem za zapovjedni i logistički lanac ruske opskrbe. I on podsjeća kako se ruska vojska drži zastarjelog sovjetskog pristupa jako centraliziranog sustava zapovijedanja i kontrole koji ne dopušta puno inicijative čelnicima srednjeg i nižeg ranga.

24. prosinac 2024 03:21