Zapovjedniku iz JNA koji je u Gromači i Kuparima počinio zločine nad MUP-ovicma izrečena presuda: ‘Tukli su ih šakama, pendrecima, kundacima, prijetili da će ih ubiti, zaklati!‘

Na pet godina zatvora osuđen je nepravomoćno na splitskome Županijskom sudu danas 52-godišnji Nikola Vuletić, rodom iz Osijeka, s boravištem u Izbištu u Srbiji, i to zato jer je naređivao, ali je i sam mučio i nečovječno postupao prema zarobljenim pripadnicima rezervnog sastava MUP-a RH u prosincu 1991. godine, piše Slobodna Dalmacija.

Vuletić je, po presudi, bio zapovjednik vojne policije JNA i njihov istražitelj te je u mjestu Gromača u Dubrovačkom primorju i u Kuparima naređivao vojnicima svoje jedinice da tuku šest zarobljenih MUP-ovaca, što su ovi i činili udarajući ih rukama i nogama, policijskim palicama i kundacima pušaka u tijelo i glavu, pri tome ih vrijeđali, pljuvali i prijetili da će ih zaklati.

Isto je činio i sam Vuletić, koji ih je prilikom ispitivanja osobno tukao, prijetio i vrijeđao, nanoseći im tako boli i teške patnje, zbog čega je njihovo zdravlje trajno i teško narušeno.

Naređivao da ih tuku

Optužnica je u Dubrovniku podignuta još 2011. godine, a onda ju je 2021. preuzela zamjenica splitskog ŽDO-a Rene Laura. Vuletiću se sudilo u odsutnosti, a glavni je problem bio što je njegov branitelj doveo u pitanje njegov identitet. Vuletić nije ispitan ni u istrazi, a ni u fazi rasprave pa se postavilo pitanje je li baš on tijekom druge polovine prosinca 1991. imao čin poručnika vojske JNA te je li bio na dužnosti zapovjednika jedinice vojne policije i istražitelja.

Naime, njegov odvjetnik Nedjeljko Gugić tvrdio je da je upitno je li baš Vuletić, koji je rođen 8. srpnja 1970. godine, počinio to za što ga se tereti, posebice zato jer nitko od svjedoka nije naveo da bi okrivljenik mogao biti njihove dobi, već su govorili da je prije bio u starosnoj dobi njihovih roditelja. Sporno je bilo i je li zapovjedio svojim vojnicima da muče zarobljenike, je li to osobno radio i je li znao da se prema “zarobljenicima na nepropisan način postupa i je li takva postupanja spriječio i kaznio?”.

– U ovom postupku nije bilo sporno da je tijekom druge polovine mjeseca prosinca 1991. šire područje Dubrovnika bilo okupirano od strane JNA. Iz iskaza svjedoka oštećenika-žrtvi proizlazi kako su oni kao pripadnici rezervnog sastava MUP-a Republike Hrvatske u drugoj polovini prosinca 1991. od strane pripadnika JNA zarobljeni u mjestu Gromača u Dubrovačkom primorju.

Svi navedeni zarobljenici imali su status ratnih zarobljenika, koji se kao takvi štite odredbama III. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Okrivljenik je imao zapovjedne ovlasti u hijerarhiji zapovijedanja, a što proizlazi iz iskaza ispitanih oštećenika-žrtava pa je on u okviru svojih ovlasti znao da će biti počinjeno, odnosno da je počinjeno kazneno djelo.

Posljedice do danas

Stoga je postupao protivno pravilima međunarodnog prava te je ratne zarobljenike mučio i prema njima nečovječno postupao i naređivao vojnicima jedinice vojne policije kojom je zapovijedao da tuku ratne zarobljenike – navodi se, među ostalim, u presudi sudskog vijeća pod predsjedanjem sutkinje Višnje Strinić. Sve su žrtve navele kako ih je osobno Nikola Vuletić (dvojica su ga prepoznala u istrazi na fotografijama) prilikom ispitivanja tukao, prijetio im i vrijeđao ih, a jedan od njih je kazao i da su ga tukli palicama i da su mu čizmom “stukli” prsni koš, gazili ga kad bi od udaraca pao na tlo te mu slomili nos i prste na lijevoj nozi. Zarobljenik koji je “pao u ruke” JNA zajedno sa svojim bratom posvjedočio je kako su oni tada bili u civilu, no da su neprijateljski vojnici dobro znali da su oni pripadnici MUP-a te da su čak znali i broj puške kojom su bili zaduženi.

Tukli su ih šakama, nogama, pendrecima, kundacima, prijetili su im da će ih ubiti, zaklati, te su ih pljuvali i ponižavali, a među onima koji su ih tukli da se najviše isticao Nikola Vuletić, koji je bio aktivni vojnik i “bezbednjak”, dakle zadužen za sigurnost. Iz Gromače su ih, pojasnio je, odveli u Kupare pa u Kumbor, Morinj i Bileću.

– Vijeće je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenilo okrivljenikovu neosuđivanost te činjenicu što je od počinjenja kaznenih djela prošlo više od 31 godine. Kao otegotne okolnosti vijeće je okrivljeniku cijenilo činjenicu što su počinjenjem djela nastupile teške posljedice, budući da su oštećenici-žrtve zadobili tjelesne ozljede i neki od njih posljedično invaliditet, kao i da žrtve grubog fizičkog i psihičkog zlostavljanja i danas trpe posljedice, kao i bezobzirnost te ustrajnost pri počinjenju kaznenog djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra – obrazložila je u svojoj presudi sutkinja Strinić.