Mučni pregovori i jalovo posredovanje, riječi su kojima bi se možda ponajbolje opisala nova runda pregovora u Bosni i Hercegovini na temu izbornog zakona, ali i izlaska iz još jedne institucionalne krize, piše Slobodna Dalmacija.
Početkom tjedna u Sarajevo su stigli američki izaslanik za izbornu reformu Mathew Palmer i predstavnica EU-a Angeline Eichhorst. Ne bi se moglo reći da su naišli na topal prijem u glavnom gradu BiH, već prije optužbe da su tu da bi ispunili želje tamošnjih Hrvata, a možda čak i Srba.
- Ja predstavljam SAD i kada se obraćam javnosti, govorim u ime politike SAD-a. Angelina i ja nismo tu s nekim određenim planom ili projektom. Mi samo želimo pomoći političkim strankama da dođe do dogovora kako bi se došlo do poboljšanja funkcioniranja institucija i da bismo pomogli – branio se Palmer, dok je njegova EU-kolegica otvoreno kazala kako se u Bruxellesu čuje priča da su ljudi zabrinuti postoji li uopće šansa za opstanak zemlje.
- Ja sam rekla da takve tvrdnje ne treba iznositi jer smatram da to nije tako i rekla sam - pustite nas raditi - zavapila je.
U dva dana pregovaranja i sastančenja po raznim rezidencijama uspjeli su usuglasiti tek dva tehnička detalja - autentifikaciju i transfer rezultata. Prvo bi značilo dodatnu provjeru identiteta glasača, i to uz otisak prsta, a drugi da bi birački odbori bili ti koji bi i dalje prebrojavali njihove glasove, ali bi ih i unosili u elektronski sustav, a ne više nosili u komisije na razini općina i gradova.
Glavni prijepor bio je i ostao način izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Bošnjaci, za sada, ne žele odustati od toga da Hrvatima biraju njihova predstavnika. Ako bi možda i odustali, onda traže trgovinu: "OK, izaberite vi svog čovjeka, ali onda odreknite se Doma naroda u parlamentu Federacije." Taj je Dom, inače, posljednja brana majorizaciji Hrvata, iako već dobro načet ulaskom u njega Bošnjaka iz njihovih većinskih područja tako da su preko noći mijenjali nacionalnost.
- Moraju se uraditi izmjene i za Federaciju BiH i za Predsjedništvo BiH. Imamo blokade imenovanja Vlade FBiH, popune Ustavnog suda, pogledajte koliko strategija razvoja, preko 150 akata stoji u Domu naroda FBiH. Te stvari se moraju riješiti – poručio je Bakir Izetbegović.
Uzaludna su bila podsjećanja da je svojim potpisom još lanjskog ljeta, kada je postignut dogovor oko Mostara, jamčio izmjenu nakaradnog Izbornog zakona. U međuvremenu ne samo da je to zaboravio, već je u pitanje počeo dovoditi i koncept konstitutivnosti triju naroda, tzv. bosanski (i hercegovački, naravno) tronožac. Svakoga onoga tko ga na to upozori među Bošnjacima stižu optužbe za nacionalnu (vele)izdaju. Jedan od onih koji je to doživio je i Fahrudin Radončič, šef oporbenog SBB-a i novinski tajkun, pogotovo još što je našao razumijevanje za HDZ-ovo glasanje protiv nametnutog Inzkova zakona o geniranju genocida u čistom političkom manevru.
- Ovdje bi Bakira Izetbegovića valjalo podsjetiti na to da je konstitutivnost naroda u BiH ustavna odrednica koju je njegov otac službeno potvrdio najprije potpisom na Daytonski mirovni sporazum, a potom i apelacijom Ustavnom sudu iz 1998. koju je podnio osobno Alija Izetbegović, a na temelju koje je 2000. donesena odluka Ustavnog suda BiH da su sva tri naroda konstitutivna na teritoriju cijele BiH, odnosno u oba entiteta – pokušao je Radončić podsjetiti ovih dana Izetbegovića mlađeg.
Na tom tragu paralelu između Izetbegovića i Slobodana Miloševića, današanje dominantno bošnjačke i predratne velikosrpske politike, povukao je i analitičar dr. Žarko Papić, založivši se za ravnopravnost triju nacija.
- Da nije bilo te formulacije, BiH ne bi imala 45 godina mira i napretka. BiH u povijesti nije imala 45 godina mira i napretka nego tada. Čak se i u jednostranačkom sustavu vodilo računa o nacionalnoj zastupljenosti pa ako je predsjednik vlade Hrvat, predsjednik Predsjedništva Bošnjak, onda će predsjednik Skupštine biti Srbin. Napuštanjem tog principa gubi se nacionalna ravnopravnost te se ide na princip "jedan čovjek – jedan glas", a što je kako kaže, prepisano baš iz memoranduma SANU. Jedina je razlika što su u Jugoslaviji većina bili Srbi pa bi oni dominirali po tom principu dok su to u BiH Bošnjaci.
I dok Bošnjaci i Hrvati nikako da nađu zajednički jezik, dotle Milorad Dodik jača savezništvo s Rusima. Ovih dana je u Moskvi, gdje će razgovarati i s Vladimirom Putinom, koji mu je skloniji i od Aleksandra Vučića.
Dodik i Rusija
Dobio je tako prostor i u 'Pravdi', u čijem se tekstu navodi da se srpski član Predsjedništva BiH oslanja na Rusiju i Kinu te da je već ranije poručio da ne mari za prijetnje sankcijama sa Zapada. Najviše od svega zaintrigirala je teza moguće ruske pomoći Republici Srpskoj, pri čemu se podsjeća na to da Moskva u BiH može poslati i zračne snage, kako su to uradile i sredinom devedesetih, u svojstvu međunarodnog mirovnog kontingenta.
Od toga se kosa na glavi mora dići novom visokom predstavniku, Christianu Schmidtu.
- Kažu da Dodik traži mirno razdruživanje, što je samo po sebi protivno Daytonskom sporazumu. Ali, dio čelnika i osoba na odgovornim pozicijama u zemljama regije smatra da mirno razdruživanje nije opcija i da postoji opasnost od širenja sukoba. U svakom slučaju, isključio bih mogućnost rata. Nitko, pa ni Milorad Dodik sa svojim populističkim pristupom, ne povlači poteze koji bi vodili u rat. Ipak, njegove bi izjave mogle biti pogrešno shvaćene, stoga bismo trebali poduzeti nešto. Ne vidim opasnost od rata. Na nama je da spriječimo daljnji razvoj takve situacije – pokušao je smiriti strasti ovaj njemački diplomat.
