Veliki izvještaj iz Rima: Italija je krenula u novi rat protiv mafije, a ovog puta droga nije glavni cilj. Evo što je sada na meti istražitelja, mogli biste se prilično iznenaditi s čime se sada bave

Jučer u mračno rano jutro je na krajnjem zapadu Rima, u Ostiji, scena bila ratna, baš kao i u četvrtak na istočnoj periferiji, u San Basiliju: tamu su parali reflektori s helikoptera, ulaze u ulice blokirala su oklopna kola i uniformirani ljudi u ratnoj opremi, piše Slobodna Dalmacija.

Stanovništvo u susjednim ulicama nije se uzbudilo, nije ni povirilo kroz prozor, znajući da bez ambulantnih ili vatrogasnih sirena nema ozbiljne prijetnje njima, da helikopterska buka nad glavama znači još jednu od antimafijaških racija, s unaprijed predviđenim ishodom: neka mafija će izgubiti stanovitu količinu droge i stanovitu količinu ljudi, koji će dan ili tjedan kasnije biti nadomješteni.

Kao što trgovina uračunava u svoj plan „rastur“, ono što će izgubiti krađom ili havarijom robe, tako računa i ozbiljan organizirani kriminal. Zato su mafiju i nazvali hobotnicom: otkineš krak, ostaje ih još dovoljno, a do glave je teško doprijeti. I nije glupa.

U najnovijim akcijama kriminalci i njihova zabranjena roba jesu cilj, ali ne i glavni. Država je krenula mafijama – a u Rimu djeluju mnoge, u međusobnom skladu, jer plijena ima na pretek – oteti prostor koje su uzurpirale zajednici i koji koriste kako za kriminalne akcije, tako i za nepovlasnu dodjelu svojim pristašama. Stan vrijedan od dvjesto tisuća do četiristo ili petsto tisuća eura, darovan na uporabu nekoj obitelji koja na to nema nikakvo pravo, lijepa je nagrada i snažna obaveza na suradnju i na šutnju, koja se u sicilijanskome mafijaškom rječniku zove omertà. Nerijetko su stan, ili garažu, ili ini pogodan prostor, namijenjen socijalno potrebitima, zaposjeli trgovci drogama

Kako nas uvjeravaju u rimskoj Prefekturi, koja te akcije inicira i koordinira, ovo je samo početak. Nije cilj dati po prstima pojedinim manualnim izvršiteljima mafijaških trgovinskih poslova, nego suziti fizički prostor njihova djelovanja i tako im zagušiti posao, barem u nekoj mjeri.

Na tapet je tako napokon stigao ATER, Teritorijalno poduzeće stambenoga graditeljstva, javna služba i državna agencija koja u Rimu i okolici ima stanove namijenjene stanovanju puka po povlaštenim cijenama za one koji sebi stambeni prostor ne mogu priuštiti vlastitom zaradom. Mafijaši vješto koriste kaos uslijed indolencije u gospodarenju ATER-ovim pučkim stanovima, gdje su mnogi korisnici davno izgubili pravo, smrću, iseljenjem ili na druge načine, ali to nije proknjiženo, a stanovima se u međuvremenu koristi tko se u njih uvalio. U Ostiji već godinama o tome tko se smije useliti u te „pučke stanove“ ne odlučuje općina nego klan Spada; on nezaposlenima omogućuje zaradu na prodaji droge, na utjerivanju zelenaških dugova, na držanju straže da se ne pojavi neka od talijanskih policija, na obavljanju legalnih poslova koji tim mafijašima služe ne samo za pokriće nego i za „pranje“ novca: u Spadinoj teretani, u dvoranama za kockanje itd.

Igrom slučaja ili neumjesno duhovitom nakanom, ater je u latinskome pridjev koji znači: crn, tmast, očajan, zlokoban.

Ovaj put su na prolaznom gubitku u uzurpiranim ATER-ovim prostorima bili jučer u Ostiji lokalni klan Spada, a u četvrtak u San Basiliju familije Marando i Pupillo iz Platìja u Kalabriji. Našli su im bunkere u podrumu.

San Basilio i Tor Bella Monaca najpoznatije su rimske „veletržnice“ drogom. Ponuda je takva da tu imamo najjeftiniji i heroin i kokain u gradu.

San Basilio je po toj osnovi dovoljno bogat, da u njemu koegzistiraju dvije kalabreške ndrine. Ima zarade i za jedne i za druge.

Preklani je u San Basiliju, samo u jednoj raciji, „palo“ 36 pripadnika 'ndranghete, koji su održavali godišnji promet od oko 200 milijuna eura prodajom droge, u četverokutu koji omeđuju ulice Corinaldo, Sirolo, Mondolfo i Pievebovigliana.

U takve dijelove grada ne možete ući neopaženi. Neki momčić s mobitelom je na pločniku gdje zalazi ulica, neki je muškarac na prozoru i gleda. I to je razlog zašto policije pripremaju i provode prave ratne operacije, jer inače nikada ne bi zatekli ni kriminalce i „robu“ koju, u najgoru ruku, mafija vrgne u zahod: nema dokaza, nema kaznenog djela. I to je „rastur“, ali s manjom štetom.

Pandemija covida-19 donekle je promijenila putove i načine prodaje droge. Prije se dolazilo, na primjer u San Basilio, na neku poznatu adresu, a uvečer i u početku noći naprosto autom u zonu. Dobar signal je bila vatrica na rubu pločnika. Duž konzularnih cesta u Vječnom Gradu uz te vatrice se drugdje griju oskudno odjevene prostitutke s blagim okusom dima. U San Basiliju su, od prostitutki, preuzeli običaj da uličnu drogu nude na trotoaru, uz vatricu koja veselo plamsa i grije noćnu pticu, a fantastično posluži bane li policija: dokazni materijal se baci u oganj i čiča miča…

Kad je koronavirus rastjerao čeljad s ulica, ili je barem prorijedio tako da policija i izdaleka vidi što se zbiva, uvedena je dostava po kućama: jedni su rajderi donosili hranu slabo pokretnim starcima, a drugi (ili oni isti) potrebitim drogašima.

Korona je usporila i dotok „robe“ a to je lani rezultiralo daleko većim brojem vatrometa. Uobičajeno je da za rođendan, najčešće baš u ponoć, mrak i tišinu proparaju rakete. Na terasi, možda i na balkonu, ili još sigurnije na parkiralištu pred kućom, namjesti se cijela baterija kineskih vatrometnih raketa, onih koje se lansiraju automatski jedna za drugom, a prijatelji neskladno arlauču: „Sretan rođendan!“ Ali od lani to nije bio samo rođendanski ritual, nego nova oglasna dosjetka: do nebesa lansirati poruku da je stigla droga, još malo pa nestalo.

Rim je bogomdano tržište, pa su se tu sjatile mafije sa svih strana Italije, a i iz najbližega balkanskog susjedstva, ponajprije Kosovari i Albanci, svaki za se. Infiltrirala se ponajprije 'ndrangheta iz Kalabrije (25 ndrina, tj. klanova), Cosa nostra sa Sicilije (12 familija), camorra iz Kampanije (13 klanova), stidda sa Sicilije (jedna familija), Sacra Corona Unita iz Apulije (jedan klan).

Među autohtonima su pet klanova i dvije bande. Fasciani su se razvili uz pomoć Bande s Magliane, zelenaštvom, drogom, pa iznuđivanjem, napredujući i u turističkom poduzetništvu. Nasilnici i iznuđivači Spada te zelenaši Casamonica su Sinti (srodni Romima). Klan Casamonica, svojedobno partner Bandi s Magliane, sada kontrolira jugoistok Rima (četvrti: Romanina, Tor Bella Monaca, Quadraro). Klanove Aye i Eye drže Nigerijci, bave se drogom i prostitucijom. Razbijena je banda Srednje Zemlje (za sud nije mafijaška), a još prije nje Banda s Magliane (ali neki od njezinih pripadnika i dalje operiraju kao grupa unutar organizirana kriminala).

Ponetko smatra da bi lakše bilo istjerati na vidjelo rimske štakore (navodno četverostruko nadmašuju broj ljudi) nego mafijaše. Povremene antimafijaške „deratizacije“ imaju isti učinak kao i one protiv pantagana: stvaraju dojam da se nešto rješava. Treba vidjeti hoće li taktika oduzimanja prostora, a time i teritorija, dati dublje i trajnije rezultate u sizifovskoj borbi protiv mafija.